Vlatko Simunović

Božićne priče

Daće Bog i daće dobro

Nedostaje mi dubok snijeg kroz koji zagrljeni gazimo i spremamo se da u brdima beremo badnjak. Brali smo ga vjerujući da je Bog nepogrešiv. Starci su nas učili da je naše samo ono što damo drugima. Svi koje smo znali činili su dobro radi dobra. Nijesu ih tome učili u školama. Nijesu to shvatali čitajući knjige. Naučili su ih život i junačka siromaština Crnogoraca.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Nedostaju mi godine dok je Božić bio kiša svjetlosti a ne gnjila nedjelja u gradu napuštenom od svih.

Na Božić, odlazili smo na daleke šetnje po Barama budoškim i brali trnjine. Po suvomrazici, u strnjištima bi nas dočekivale uzdrhtale grudvice sivosmeđe radosti. Zečevi.

Bili smo djeca. Cijenili smo vedro nebo. Kad sklopim oči to sunce na Božićni dan sija kao ljubavni san. Da je nešto od njega ostalo u brdima tame u meni i da sanjam vječnost, možda bih mogao napisati - sija kao spas.

Progonovići

Juče sam badnjake brao u Progonovićima. Kišan dan. Na povratku, preturam po glavi sve što znam o tom mjestu. Njegoš. Sam se Radun u kulu nagnao...

A on gađa puškom, ne prestaje;
popijeva, tanko, glasovito,
pripijeva Baja i Novaka,
pripijeva, Draška i Vukotu
i dva Vuka od sela Trnjinah,
Markovića i Tomanovića,
a klikuje i žive i mrtve -
vidi strašnu uru pred očima!

Taj sam dio Gorskog vijenca dobro utvrdio kao dijete. Naučila me baba po majci Savica. Jedan od ta dva Vuka, Marković, njen je čukunđed pa je eho tog imena i nju i mene obavezivao da znam...

Poslije sam pojam Progonovići, tamam koliko za Raduna, vezivao za ime Gordane Progonović.

Vjera i djela...To su vam šezdeset i neke...

ZNAMENITE CRNOGORKE

Stari Mirko Vukićević nosio je sa sobom iskrzanu knjigu Znamenite Crnogorke Marka Vujačića. Iz nje nam je, pod glavicom u Turovom dolu. pročitao priču.

Glasoviti junak, Ivan Glavat, ubio je svog plemenika zbog uvrede u pobjegao u Albaniju. I tamo se za njega znalo po čuvenju. Jednom se pobune Arbanasi i odbiju da Mahnutu Bušatliji plaćaju porez. Paša sazna za zavjeru i sve glavare strpa u tamnicu. Među njima i Glavata. Redom ih je mučio i ubijao. Kad dođe red na Glavata, pozove Bušatlija majku njegovu Gordanu, da nagovori sina da ovaj oda imena zavjerenika. Ivan odgovori: Život dajem a njihova imena ne dajem!

Gordana kaže: Tako je sine. Umri kao vjera a ne živi kao nevjera,

Paša je ponovo pozove da nagovara sina da oda imena pobunjenika,

Ona se obratila sinu: Čast tvoja i doma tvoga skuplja je od tvoje glave i naših suza, pa i suza tvoje majke!

Glavat posluša majku, prezre svoj život i pašu, pa sam skoči na vješala.

PRODAJETE LI TE BADNJAKE?

Badnjaci su u gepeku a ja vrtim božićni film u glavi.

Janur je 2024. Pedeset je godina prošlo od ljeta kada sam prvi put čuo tu priču i isto toliko Božićnih dana. 

Božić kada smo nas nekolicina pijane glave trijeznili pod pod studenom vodom s česme pred kućom profesora Slobodana Vujačića koji nas je tome naučio govoreći: Tako se to radi pravi momci!

Božić kad sam poslije burne terevenke hodao ogradom mosta preko nabujale Zete i za mnom Dragutin Cicmil Cicko s obarzloženjem: Ako se oklizne lakše ću ga izvaditi iz vode ako sam odmah uz njega.

Pijani Božići.

Na silasku u Podgoricu sjetim se da trebam vino za preliti badnjake. Parkiram ispred hipermarketa Voli u Donjoj Gorici. Pažljivo biram vino. Kupujem jedan Chateu de Gourddon Jolie Ballad.

Razilaze se oblaci nad Lješkopoljem. Kesu s flašom vina i nekoliko paklica duvana stavim na sjedište. Oslonim se podlakticama na krov svog starog auta i gledam oblake. Prilaze mi dva mlađa muškarca i jedn od njih pita: Prodajete li badnjake?

Kažem : Ne, to su moji.

Drugi me pita: Đe ste ih kupili?

Smijem se i sjedam u auto. Idem doma. Postavim badnjak uz ulazna vrata. U kući svi spavaju. Mrzi me da naložim vatru. Aktiviram klima uređaj. Razgrnem zavjese. Baš me zanima što se desilo s onim oblakom u kojeg sam zurio prije pet minuta. Njega nema. Sklopilo se nebo. Spustim pogled.

Zima je a kao utjeha pod našim prozorom cvjeta limun.

Pomislim na jednu rimsku ratnu crticu Viktora Vide gdje kaže da ništa što je lijepo nije ukradeno i Seneke koji tvrdi da Sunce podjednako sija i nevaljalcima i dobrima, da svako treba da bude ljubazan i blagonaklon a da za to ne očekuje nagradu, da na zlo ne uzvraća zlom i da se zlo prevazilazi dobrim.

Daće Bog i daće dobro. Ljudi u to vjeruju i vjerovaće dok je duše u ljudima.

Nazdravlje vam Božić.