Vlatko Simunović

Raskrsnica

Milion ljudi na buvljaku

Crnogorski proleterijat, trgujući na buvljim pijacama, dokazuje da među nama, kakva takva, vjernost vrijednostima postoji. Nije trgovina brat siromaštvu. Kazina i kladionice jesu. I ne bih ja to potcjenjivao.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

O snovima se, tvrde mudraci, može kazati sve osim da su laž. Sanovnik kaže da sanjati buvljak predstavlja dobar znak. Ako ste u snu kupovali nešto na buvljaku, znači da ćete biti sretni. Ako ste u snu vidjeli kako netko kupuje nešto na buvljaku, znači da ćete biti ugodno iznenađeni. Ako ste u snu prodavali nešto na buvljaku, znači da ćete otkriti tko vam je neprijatelj.

Nijesam sanjao buvljak. Primijetio sam da je, na otvorenoj fb stranici, čovjek postaviio fotografiju na kojoj vidimo ljude koji su pošli u obilazak podgoričke buvlje pijace. Tu je i komentar : Na buvljaku milion ljudi.

Pratim reakcije.

Jedan sljedbenik prosvjetiteljske misli nekadašnjeg spedijalnog državnog tužioca kaže : Dokaz kakvo nam je stanje u društvu, ja sam od jutros zasadio 30 struka, lagano.

Jedan izvanjac pita: Gdje je taj buvljak?

Jedan naš dovitljivac nas olajava, pa mu kaže: Tamo đe je stočna pjaca i tamo đe svi oni pripadaju...

Gledam, čitam, mislim, sjetim se jednog lika iz proze Borislava Pekića i njegove rečenice: Takva nam je rasa.

NOVA ERA

 Buvljak je skladište tuđih, isluženih i odbačenih stvari. Ako je sarkazam legitiman, a jeste, da nije ne bi nam stvarnost bila bremenita sarkazmima institucija a trabunjanja glasnogovornika vijesti dana, mjeseca i godine, legitimna je teza - buvljak je institucija s regulatornom funkcijom a psihologija buvljaka je socijalna konstanta crnogorske tranzicije. 

Može to neko da ismijava, ali buvljak je otvoreno tržište na kojem se prodaju različiti polovni predmeti, odjeća, antikviteti, elektronika, knjige...

Čemu prezir prema ljudima koji su, birajući što će sa samima sobom učiniti, posjetu buvljaku izabrali kao najbolje što im nudi naš glavni grad?

Buvljak je institucija.Na buvljaku bi političari i ekonomisti mogli da saznaju kako ljudi kojima su ispostavljeni račune tranzicije funkcionišu u uslovima ograničenih resursa. Podgorički buvljak je ogledno mjesto. Tu je svima jasno kako gubitnici upravljaju svojim resursima, poput novca, rada, sirovina i vremena. Za sirotinju, trgovina na buvljaku jedini je pristupačan oblik zadovoljenja elementarnih potreba. Onima s punom kesom zatomnjenih želja.

Buvljak je socijalni ventil. Njemci, Francuzi, Italijini... imaju do posljednjeg sjedišta ispunjene stadione. Nama su se dogodili buvljaci. Svakom po zasluzi. 

Sirotica ili sirotan s 120 eura mjesečno invalidske penzije, na buvljoj pijaci kupuje parizer, kantu sira s isteklim rokom trajanja i kesicu kafe. Ipak, tipičan gubitnik ili gubitnica pred ostatkom svijetom pokušava prikriti činjenicu da preživljava hraneći se iz kontejnera trgovinskih lanaca. Za početak, on ili ona mudruje i cjenka s prodavcima stilskog namješta iz imućne švapske kuće, prodavcima profesionalnih zanatskih alata ili garderobe iz druge ruke. Komentariše, prave se poređenja. Neko to tretira kao klasičnu zajebanciju ali zajedno sa sebi sličnima, naš proleterijat, nesvjesno, jednom sedmično, subotom na podgoričkom buvljaku, da svoj doprinos proučavanju proizvodnje, raspodjele i potrošnje dobara i usluga.

Epilog svake te diskusije je opšti: Opljačkaše Englezi cio svijet...Satrijeće nas Kinezi...To vam je ono proročanstvo da će doći jedan čovjek i da će doći sa Istoka...

Jeste budalasto, ali zar to nije i opseg analitičara koji svu pamet svoga svijeta u prajm tajmu prodaju dokonom svijetu koji se gadi buvljaka i bljuje otrov po sirotinji imanentnom običaju preturanja po rukavcima velike kanalizacije koja danas ponire na nekadašnjoj titogradskoj stočnoj pijaci.

OTVORENO TRŽIŠTE

Prethodnica današnjih analitičara, u stare dane, kljukala nas je sintagmom “otvoreno tržište”. Govorili su da su glavne karakteristike otvorenog tržišta transparentnost i sloboda trgovine.

Zapamtio sam te rane radove nove crnogorske ekonomske misli i ono što su sricali s  u dane rođenja tragedije. Crnogorska tranzicija i crnogorska tragedija. Tu meni ide znak jednakosti. A vi, citiraću Zdravka Krivokapića. Kako goj oj!

 Zaista vam kažem - ljudi, buvljak je otvoreno tržište! Siromasi i bogataši, baš svi su na njemu slobodni da kupuju i prodaju po cijenama koje dogovaraju kupac i prodavac. Na buvljaku ne postoji centralna kontrola nad cijenama ili količinama proizvoda koje se nude. Sve su cijene određene ponudom i potražnjom.

Izgubiti dio dana na podgoričkom buvljaku nije najveća od svih grešaka koje bi čovjek mogao počiniti kad vidi pred sobom lijep, sunčan dan.

Podgorički buvljak ima svoj misticizam. Ljudi šetaju, razgovaraju, cjenkaju se. Neki i kupuju pa se vraćaju doma s ulovom. Tako vam je nekada funkcionisao londonski Siti. Podgorički buvljak nema nikakve sličnosti s istorijskim centrom britanske imperije ali naš glavni grad ima šmek londonskog predgrađa gdje je sniman serijal Mućke. S tom razlikom što je u Britaniji, Pekam okvir za situacionu komediju. U Podgorici, nekadašnja stočna pijaca današnji je okvir za epilog tranzicijske tragedije.

Samo na buvljaku možete shvatiti što sve doživljava ubogi narod, Na buvljaku, vidite ljudska lica koja svjedoče koliki je nesklad između sredstava kojima ljudi raspolažu i svega što im je potrebno da bi mogli dostojanstveno živjeti.

Buvljak je utočište usamnjenih i neopredijeljenih. Buvljak je njihovo carstvo. Na buvljaku su završili svi koji nijesu razumjeli da samo budale i konji rade.

Uzgred ta uzrečica je u naslovu onog britanskog sitkoma što sam ga pominjao. Only fools and horses work for a living. Kod nas su to nazvali Mućke.

MUČKE

Sumornom i sivo zna biti na buvljaku, ali nijedno prijateljstvo nije izgubljeno zbog obilaska buvljaka i kupovine drugim ljudima nepotrebnih stvari.

Nikada nijedan čovjek, birajući između prilike da bude pažljiv otac ili majka, savjestan državni činovnik, dobar sajdžija ili pilot na interkontinentalnom letu, nije digao ruke od svega i izabrao da obiđe buvlju pijacu.

Obilazeći buvljak čovjek sebe neće darivati najbogatijim od svih darova ali neće ni učiniti najgori od svih grjehova. Recimo izdaju povjerenja ljudi koji osim nade u njega nijesu imali ničeg svog.

Obilazeći buvljak, ne može čovjek da zaboravi ljude koji su mu u životu dali više nego što je potrebno, ponekad dajući i sve što imaju.

To su zaboravili ljudi koji danas sjede iza debelih vrata, u zgradama od stakla koje su podigli varajući, jer samo glupi ljudi i konji rade...

Naš proleterijat trgujući na bunjištima, dokazuje da među nama, kakva takva, vjernost vrijednostima postoji.

Nije trgovina, na buvljoj opijaci se trguje, brat siromaštvu. Kazina i kladionice jesu.

I ne bih ja to potcjenjivao.

ŽIVA SUBOTA. ŽIV BUVLJAK

Boje i mirisi buvljaka nijesu prijatni. Ukus je gorak.

Vlasnici, većinski i manjinski akcionari naših života naknade za svoj trud troše ispijajući na terasama lounge barova čašu cijeđene pomorandže ili grickajući pljat rukole s tragovima kozjeg sira i maslinovog ulja na sebi.

Ti će pauci urnisati ovu zemlju a ne siromasi koji na buvljacima preturaju stvari koje ih spajaju s istorijom za koju su odgovorni - značke, novčanice, kape, šinjele, ordenje, trenerke, kosačice, trimere, čaše, lonce i poklopci, povelje, plakete, kasete, goblene, termometre, svijećnjake i raspeća.

Nije to san. To nam se događa.