ANALIZA PORTALA

Mesi tužni bez nigdje nikoga

Neuspjeh je ključ svakog uspjeha.

Пише: Види све колумне

Tako je govorio legendarni Majkl Džordan. Čovjek koji je mnogo puta okusio poraz na putu ka vrhu. Onda je tri puta zaredom osvojio titulu, pa odmorio. Vratio se i ponovo tri puta bio dosegao tron.

Toliko puta je gubio da mu je dosadilo. I odlučio je da promijeni mnogo stvari, prije svega nakon što su ga počistili Detroit Pistonsi i njihova „prljava“ muška igra. Vratio se jači nego ikad i postigao za mnoge i danas nedostižni cilj. Nikada nije gubio finala. U svakom od njih je bio najkorisniji igrač.

Ne, ovo nije priča o najboljem svih vremena, već o čovjeku koji je sa klubom osvojio sve, a sa nacionalnom selekcijom skoro ništa. Osim olimpijskog zlata, koje u fudbalu, nažalost, nema težinu kao u ostalim sportovima.

Da li samo zbog toga možemo reći da Mesi nije najbolji fudbaler svih vremena? Napraviću osnovnu novinarsku grešku. Neću dati jasan odgovor na to pitanje. Razlog je jednostavan. Ni Džordan nije mogao da osvoji sve titule sam, ali je svojim prisustvom od prosječnih igrača pravio bolje. I imao je uvijek pomoć saigrača, koji su sve podređivali zbog tima i najboljeg među njima.

To je glavni razlog zbog kojeg i na ovom Svjetskom prvenstvu, Argentina djeluje pogubljeno. Kao da im je Mesijevo prisustvo opterećenje, a ne inspiracija. Tim bez ideje. Bez dovoljno kvaliteta u ključnoj liniji za Mesija – veznom redu. To se vidjelo u oba meča. I protiv Islanda kada je Mesi igrao iza špica i sinoć protiv Hrvatske, kada je bio na svojoj osnovnoj poziciji – krilnog napadača.

I prije prvenstva je bilo jasno da Hrvati imaju jači tim. Barem za one koje razumiju igru. Kada se uporede pozicije, jasno da su Hrvati bolji jedan na jedan na skoro svakoj poziciji od golmana, preko bekova, osim napada. Ali, šta će vam Mesi, Aguero, Iguain, Dibala, pa čak i Pavon, ako nema ko da im doda ključan pas.

Vukao je Mesi mnogo puta sam selekciju. Pa i ovoga puta bio je ključan što su uopšte nakon mučnih kvalifikacija na Svjetskom prvenstvu. Rusija je otkrila sve mane Argentinaca, koje pogubljeni Sampaoli nije uspio da sakrije. Od čovjeka koji je sa Čileom pravio čuda, došao je do toga da ga taktički „progutaju“ treneri sa mnogo manje iskustva.

Argentince je uhvatila panika već nakon prvog meča, iako im je sinoć igrao i iks. Promjena formacije, mnogo novih igrača. Od starta se vidjelo da ne štima u svim linijama. Pa čak i kada su imali rijetku priliku da pogode zicer, to je kao nekom „Božjom rukom“ odlazilo pored gola. I onda po pravilu stiže kazna.

Od kompaktne Hrvatske, koja na sredini ima dva plejmejkera kao niko na prvenstvu. A na klupi mađioničara Kovačića. Šta bi Mesi dao da u timu ima i slabiju Modrićevu nogu? Svakako i u njoj ima više klase i fudbalskog znanja od Mese, Akunje, Pereza, Banjege i ostalih u veznom redu "Gaučosa" zajedno.

"Naravno da očekujemo više od njega, ali on nije Maradona, ne može sam osvojiti titulu. To moramo shvatiti mi Argentinci, ali i njegovi saigrači. On je fenomen ako mu se osiguraju odgovarajući uslovi kao što je to u Barseloni. U suprotnom se muči i to nije to. Ko mu je pomogao protiv Islanda? Pa Di Marija nijednom nije prošao protivnika, a podrška iz veznog reda nije stizala", tako je govorio veliki napadač Ernan Krespo o Mesiju nakon Islanda.

Dijagnoza bez terapije. Nemoguće je promijeniti igrače i stil za tako kratko vrijeme. Argentinci su morali o tome da misle mnogo prije Rusije. Već poslije izgubljenog prošlog finala u Brazilu. Vjerovatno i jedinog u Mesijevoj karijeri.

Bez kreacije u veznom redu Mesi može bljesnuti samo povremeno. Poželjno je da imaš igrača poput Gatuza uvijek na terenu. Ali ako imaš takvu dvojicu, kao protiv Islanda, ili četvoricu kao sinoć, pa ni Džordan nije mogao sam!

Znam da mnogi već poslije nekoliko početnih rečenica ovog teksta pitaju – pa kako može Ronaldo sam? Odgovor – nije sam. Ima kreaciju iza sebe – ostarjelog Mutinja, Bernanda Silvu, i mnogo potentnije spoljne bekove od Mesija. A do jedine titule s reprezentacijom stigao je, realno dosta srećno. Treći u grupi na Euru do prošlog prvenstva je ispadao. A jedini meč u eliminaciji , prije finala, težak za Portugal, bio je upravo protiv Hrvatske. To je druga priča, koju nema potrebe duljiti.

Činjenica je da je veliki šampion. Isto tako, činjenica je da svi Portugalci igraju za njega, i on za njih. Ne smeta mu ni da igra odbranu protiv Maroka. Jedan za sve, i svi za Ronalda. To je ono što Mesi nikada nije imao u nacionalnom timu.

I Argentinci uporno nijesu učili lekciju s početka priče. Iako i dalje imaju šansu da prođu grupu, teško da će napraviti išta značajnije, a kamoli stići do finala i titule.

Da li to znači da je Mesi najbolji fudbaler svih vremena? Ne znam. Ali, znam da je i ovoga puta, kao i u prošlosti, bio „Sirak tužni bez nigdje nikoga...“.