Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Košarka

11. 09. 2015. 09:31   >>  09:20 12

ANALIZA EUROBASKETA

Jedino Srbija igra kao favorit

Eurobasket 2015 po mnogo čemu je jedinstven. Prvi put se kontinetalno takmičenje (zbog situacije u Ukrajini koja trebalo da bude domaćin) igra u čak četiri zemlje. Osim toga legendarni Galis više nije najbolji strijelac u istoriji EP, jer su ga prestigla čak dvojica igrača – Parker i Novicki. Zadnji u nizu sinoć je posljednji put obukao dres svoje zemlje, ali od njega mogu i dalje da uče mnogi. I to ne samo košarku- ljubav koju je Novicki pokazao prema domovini, nažalost će ostati nedokučiva neshvatljiva mnogim našim igračima, kojima su tokom ljeta draže trube od crvenog dresa.

 

Osim toga, samo jedan od tri glavna favorita za titulu, ekipa Srbije, za sada opravdava tu ulogu. Francuska iako maksimalna, kao i timovi Srbije i Grčke nakon grupne faze, još djeluje neuigrano. Doduše, realno, nijesu ni morali previše da se troše u grupi protiv Izraela, Poljske, Finske i „iskasapljenih“ Rusije i Bosne.

Nego, kasnije o „trikolorima“. Red je da se krene sa timom koji je u uvodnoj fazi igrao najljepšu košarku. Srbiju su mnogi stručnjaci uoči prvenstva isticali kao trećeg favorita za titulu, ali su „orlovi“ od prvog meča pokazali da ih ne zanima ko je na drugoj strani terena, i sada za razliku od Mundobasketa, kada su u eliminacionu fazu ušli sa čak tri poraza, u plej-of idu neporaženi. Glavni razlog za to je svakako Đorđević. Prošle godine je igračima unio nevjerovatnu borbenost koja je krasila sve zlatne generacije jugoslovenske košarke. Na Eurobasketu uz par novih lica (Nedović, Milosavljević spolja, Kuzmić, Erceg i Milutinov unutra), zaigrali su kao što to kaže naš košarkaški filozof Duško Ivanović- samo jednostavno, traži na terenu uvijek takva rješenja. Iako to izgleda lako, za mnoge ostaje neshvatljivo. Osim toga igra Srbije je mnogo brža, i konačno dolaze do onog cilja koji je i Đorđević zacrtao kad je preuzeo reprezentaciju- brza i moderna košarka. A kada za plejmekera imate Teodosića to je baš kao što kaže Duško- jednostavno.

Da ne bude zabune, Srbija na ovom prvenstvu osim odličnih kontri i polukontri, igra ubjedljivo najbolju odbranu. Uz Grčku i Litvaniju primili su najmanje poena, ali ako se uzme u obzir jačina grupa u kojoj nastupaju te dvije ekipe, i timovi protiv kojih je igrala Srbija, dalje objašnjavanje nije neophodno. Đorđević kaže da napad dobija utakmice, a odbrana prvenstvo. Amin.

Srbija, pored Francuske, sigurno ima najbolju, bolje reći najkvalitetniju rotaciju. Apsolutno svaki igrač koji se nađe na terenu zna svoju ulogu. Jedino malo više slobode imaju najbolji- Teodosić i Bjelica, što je i normalno, jer takve majstore je kontraproduktivno sputavati. Teodosić koji je prvenstvo počeo očajnim šutem za tri (1-19 do četvrtog meča), konačno popravlja šutersku formu u posljednja dva meča, a na svim utakmicama iako u lošem šuterskom ritmu asistirao je odlično (sedam prosječno po meču). Bjelica je samo nastavio gdje je stao u Evroligi. Igra u životnoj formi to je svima jasno, ali više od svega oduševljava lucidnošću u ključnim momentima. Uvijek traži i uglavnom pronalazi bolje rješenje od onog koje se u prvi mah učini pravim. Osim njih dvojice Srbija ima mnogo opcija u napadu- Raduljica pod košem, Erceg i u reketu i van trojke, Kalinić u oba pravca kao i Nedović i Marković.  Ne smiju se zaboraviti ni bivši kapiteni Budućnosti i Partizana, Marko Simonović i Dragan Milosavljević, koji su uvijek svoje epizodne uloge odigrali kao da su starteri. Kada se sve sabere i doda odlični Kuzmić (vrhunska odbrana), Đorđevića više niko ne proziva zašto nije zvao Mačvana, Micića ili što nije poveo Mitrovića. No, to je problem balkanskih naroda, gdje većina misli da je pametnija od najpametnijih.

Za Srbiju, ipak tek sada počinje pravi turnir. Uvijek je najteži prvi eliminacioni meč. Ipak, čini se da ne bi trebalo da imaju većih problema u duelu protiv Finske, pogotovo ako se uzme činjenica da dodatni motiv svim igračima treba da bude i „otvoren“ žrijeb faktički do finala, ukoliko se dobije prva utakmica i zadrži sadašnji nivo igre.

Projektovani protivnik u četvrtini je Hrvatska, jedna od zemalja domaćina Eurobasketa. „Kockasti“ brane četvrto mjesto sa prošlog prvenstva, ali teško da će dalje od četvrtfinala ukoliko drastično ne promijene mnogo stvari. Ah, da, kasno je da promijene plejmejkere. Onda, baš teško. Šali kraja, Hrvati su na ovom prvenstvu slovili za favorite iz „prikrajka“, ali prvo ih je poremetila povreda Bogdanovića, a zatim šok poraz od Grčke u meču za prvo mjesto u grupi. Imaju odlične pojedince, ali pravi je problem hemija u timu. Igrači koji su imali odlične sezone za reprezentaciju igraju ispod nivoa, svi osim Simona. Pa zato i ne treba da čudi sinoćnji poraz od Gruzije!

Francuska je uvodnu fazu završila sa maksimalnim učinkom kao i Srbija, ali nijesu previše oduševili igrom. Mučili su se na startu protiv Finske, dobivši taj meč tek nakon produžetka, a u pretposljednjem kolu protiv Rusa su okrenuli meč tek u zadnjim minutima. Moguće je da  selektor Kole svjesno podiže formu. Činjenica je međutim da su zada jedino na solidnom nivou odigrali Parker (12 poena i 3,8 asistencije po meču) i De Kolo (11 poena i  2,5 asistencije po meču) i Gober (10 poena i skoro osam skokova). Ostali, poput Dijaoa su samo na trenutak podsjetili na svoju magiju i raznovrsnost. Najviše je podbacio još jedan NBA star, Nikolas Batum. Budući član Hornetsa je bilježio u osrednjoj grupi neššto manje od deset poena po meču uz očajan procenat za tri (oko 12 %). Lovernj je imao otprilike isti učinak kada je riječ o poenima, što je i odlično jer je prethodne sezone mnogo više sjedio na klupi, nego što je igrao u najjačoj ligi.  Francuzi moraju podići formu već u osmini finala gdje ih čekaju nezgodni Turci, koji igraju na mahove. U grupi su doživjeli dva debakla (Španija, Srbija), ali su sigurno motivisani da konačno dokažu da ne moraju organizovati neko prvenstvo da bi osvojili medalju. Bez obzira na veliki motiv, Turci ponovo liče na ekipu koja može da dobije, ali i da izgubi od skoro svake ekipe.

Najveće razočaranje ovog Eurobasketa su za sada Španci. „Furija“ je na turnir došla željna zlata, a sinoć ih je malo dijelilo od ispadanja. Samo da je Šreder poveo više računa vodi o psihičkoj pripremi nego o „žutom čuperku“, Mirotić bi u Berlinu pocijepao vjerovatno i špansku zastavu. Španci izgleda imaju problem sličan kao njihova fudbalska reprezentacija na Mundijalu- premorenost. Čak tri igrača iz startne postave (Ljulj, Rodriges, Fernandez, plus važni Rejes na klupp) igrali su sezonu iz snova i vratili klupsku evropsku krunu u Madrid, kasnije osvojili i prvenstvo, ali je to uticalo da na prvenstvo dođu dosta ispražnjeni. Na pravom nivou jedino igra stariji Gasol, koji je najbolji strijelac prvenstva. Špancima doduše fale mlađi Gasol i Rubio, ali bez obzira na to nikako ne mogu da dođu do svoje brze igre, i ritma kojim lome protivnika. Nevjerovatne su oscilacije u igri Španaca, za sada su faktički odigrali samo jedan meč na svom nivou protiv Turske (nećemo računati ribare s Islanda). Ipak ne treba ih nikada otpisivati, sjetimo se Jugoslavije 2002, kada su ih svi otpisali a oni prvo izbacili „drim tim“ pa kasnije stigli do zlata.

Na kraju par redaka o Grčkoj, koji su mnogi zaboravili kada su pravili listu favorita. Kakva je to greška u koracima!? Kako možete otpisati ekipu koja ima Spanulisa, koji je ponovo pokazao kakav je igrač u teškim momentima protiv Hrvatske. Kada svi zaspu, Vili se probudi i pogađa  kao Galis u najboljim danima. Ako su legendarnog Papalukasa nazivali kompjuter, onda bi Spanulisu najbolje pristajao nadimak – Bil Gejts. Osim njega Grci imaju najboljeg atletu na prvenstvu, čovjeka čije prezime na sreću moram da pišem, a ne izgovaram – Antetokunmpa, i pod košem Buruzisa koji je željan igre, nakon što je čitavu sezonu sa strane gledao uspjehe Reala. Grci imaju čak petoricu igrača koji prosječno imaju dvocifrene košgeterske učinke na prvenstvu, što potvrđuje snagu njihovog rostera.

Mečevi osmine-finala počinju već sjutra, a pitanja su mnoga. Da li će Francuzi biti prva ekipa od Jugoslavije koja će uspjeti da odbrani titulu? Da li će Srbija prvi put u istoriji samostalne države osvojiti seniorsko zlato? Mogu li Španci da se izvade nakon očajnog starta, i da li u Spanulisu ima dovoljno goriva za novo čudo?

Sjetite se one Duškove- samo jednostavno. 

Borislav Višnjić

Пратите нас на

Коментари12

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније