[ Tufik Softić, TVCG ]

BERANSKI RUDNIK UGLjA

Kako su svojevremeno u jami ostale milionski vrijedne mašine

Mašine za automatsko kopanje uglja, koje su ostale u jami Petnjik nakon odlaska Slovaka i propasti prve privatizacije beranskog Rudnika mrkog uglja, prije više od dvije decenije, i dalje su zatrpane duboko pod zemljom, a njihovo eventualno izvlačenje, kako mnogi tvrde, ne bi bilo ekonomski opravdano.

Ništa u tom pogledu ne mijenja ni činjenica da je mašinama vrijednost svojevremeno prikazana sa tri i po miliona eura.

Nedugo nakon propasti te privatizacije i nenadanog odlaska slovačke fime „HBP“ iz Berana, jedan od članova komisije koja je bila formirana u beranskom Rudniku uglja  kako bi se  utvrdila  stvarna vrijednost te opreme radi prodaje, rekao je da bi vađenje mašina koštalo više nego što one vrijede.

„To bi bio težak posao. Trista tona željeza bi trebalo izvući nekoliko kolometara zatrpanim tunelima i iznijeti sa dubine od dvjesta metara. To je ogroman posao i bojim se da bi bio uzaludan“, kazao je taj inženjer.

On se prisjeća da su mašine kada su stigle u Berane montirane i unošene u jamu čitavih dvadeset dana i da su predstavljale pravo tehnološko čudo na našim prostorima, gdje se ugalj do tada kopao samo ručno.

„Kada su ih Slovaci dovezli, stigla je specijalna dizalica iz Slovačke. Onda smo proširivali tunele na pojedinim mjestima i sve to je trajalo dvadeset dana dok mašine nijesmo montirali u čelu polja B, koje je tada eksploatisano. Sa njima su radili samo slovački rudari. Naši rudari su pomagali, a Slovaci nikada nijesu pokušali nekoga od domaćih rudara da nauče da sa njima rukuje“, rekao je inženjer.

Prema njegovim riječima izvlačenje bi bio rizičan i opasan posao koji ne bi dozvolila ni rudarska inspekcija.

„Jedina mogućnost da se mašine eventualno upotrijebe bila bi da se izmjeste iz polja B, gdje je ekploatacija završena, u neko drugo polje, ali se bojim da je i to neizvodljivo jer su tuneli koji vode do polja B zatrpani. Osim toga, prvo i osnovno bi bilo da se pokrene proizvodnja, a na to se čeka i danas“, kazao je taj sagovornik.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću „Gradeks HBP“, sastavljenom od kompanija „Gradeks“ iz Kule i „HBP“ iz slovačkog grada Providza.

Poslije samo nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Svoj udio u privatizaciji Slovaci  su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Nakon što je završena eksploatacija u jednom od osam polja jame Petnjik, oprema je ostala  pod zemljom na dubini od dvjesta metara. 

Mašine i oprema koje su ostale pod zemljom nisu kasnije mogle biti predmet prodaje na oglasu kada su ovu beransku kompaniju kupili Grci odnosno preduzeće „Balkan enerdži“. Novi vlasnici nijesu, navodno, bili zainteresovani za tu opremu, tako da su u kupoprodajni ugovor ugradili stavku u kojoj su precizirali da oni ne snose eventualne troškove vađenja opreme za automatsko kopanje rude iz jame Petnjik.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Slovaci su tada završili iskopavanje uglja u jednom već pripremljenom polju, i pretpostavlja se da su iz Berana za godinu dana izvukli sto hiljada tona uglja, oko kojeg su se posvađali sa partnerima iz Vojvodine.

Ni oni  nijesu htjeli da ulažu novac u pripremu novog polja i izmještanje opreme. Uz velike proteste i štrajkove beranskih rudara,  neki od njih koji su posljednji odlazili iz Berana, jedva da su se izvukli. Tenzije su smirene uvođenjem stečaja i slanjem 180 rudara na biro rada.

 To što mašine koje su ostale zatrpane pod zemljom nisu bile predmet prodaje, znači, takođe, da ih Petros Statis 2014. godine nije mogao prodati ni preduzeću „Metalfer“ iz Sremske Mitrovice, odnosno sadašnjim vlasnicima beranskog rudnika uglja, koji su ga kupili te godine.

Iz aktuelnog menadžmenta ove kompanije Portalu RTCG su potvrdili da im je poznato da su u polju B ostali takozvani kombajn i široko čelo, ali su napomenuli da bi pokušaj vađenja te opreme bio uzaludan posao.Oni su objasnili da je eksploatacija uglja u polju B završena, što znači da bi sada zbog izvlačenja mašina trebalo pristupiti pravljenju širokih tunela kroz jalovinu, samo zbog mašina, što bi bilo finansijski neopravdano.

Portal RTCG nije mogao provjeriti informaciju da je resorno ministarstvo kasnije formiralo novu komisiju i te mašine otpisala. Ostalo je do danas bez odgovora i pitanje kako je moguće da neko tek tako ostavi zemljom zatrpaae tri i miliona eura, i da niko nikada zbog toga ne odgovara.