[ Mina biznis ]

SINDIKAT TOŠČELIKA

Nikšićki metalurzi u veoma teškoj situaciji

Situacija u Željezari Tosčelik u Nikšiću, kojom od 2012. godine gazduje turski holding Tosyali, krajnje je neizvjesna, jer od 25. marta nema proizvodnje, a radnici su poslati na godišnje odmore do petka, saopšteno je iz Sindikata fabrike.

Predsjednik Sindikata Željezare Tosčelik, Željko Rabrenović, kazao je da nemaju nikakvu informaciju od poslovodstva fabrike da li će se proizvodnja nastaviti nakon tog roka i pozvao nadležne u državi da reaguju dok na fabriku nije stavljen katanac, jer će tada biti kasno.

U Željezari Tosčelik je oko 270 zaposlenih, prosjek radničke plate je od 350 do 400 EUR, a prema navodima Sindikata, fabrika konstantno pravi gubitke koji su krajem prošle godine iznosili 48 miliona eura, što se može vidjeti u izvještaju finansijske agencije.

Sindikat je podsjetio da je situacija i dalje teška, uprkos njihovim brojnim uzaludnim obraćanjima od decembra prošle godine nadležnima u fabrici, kao i Ministarstvu ekonomije i predsjedniku Vlade.

”Menadžment fabrike sa nama ne dijeli apsolutno nikakve informacije, a kancelarija izvršnog direktora može se nazvati gluvom sobom. Ignorišući stav nadležnih u fabrici i državi zabrinjava sve zaposlene, koji u slučaju zatvaranja ili uvođenja stečaja sigurno neće ostati nijemi posmatrači”, rekao je Rabrenović.

On je, u ime Sindikata, upozorio nadležne u državi da se zainteresuju za sudbinu Željezare Tosčelik u narednom periodu i hitno reaguju dok ne bude kasno.

"Umjesto što se bave raznim pitanjima iz prošlosti, na koja je već dat odgovor i od sudova i istorije, kao što su Srebrenica, Jasenovac, partizani, četnici, Srbi, Crnogorci, jezik, vjera, i slično, molimo ih da, kada se namjeste po širini i dubini, obrate pažnju na površinu gdje se davi običan narod i radnici čiji problemi se ne rješavaju, a mi svakoga dana padamo sve više u ambis siromaštva”, naveo je Rabrenović.

Prema ocjeni Sindikata, situacija u industriji je alarmantna u svim segmentima, počev od Željezare Toščelik, Boksita gdje su zatvorene dvije jame, Termoelektrane Pljevlja i nekih drugih preduzeća.

”Gospodo iz Vlade, krajnje je vrijeme da sačuvamo ovo zrno industrije, a vi da preduzmete odgovarajuće korake, jer vas posmatraju radnici i narod, koji od vas očekuju rezultate. Do sada smo od vas dobili inicijativu za ukidanje neradne nedjelje za naše majke, sestre, supruge i kćerke zaposlene u trgovini, što je oko 40 hiljada radnih mjesta”, saopštio je Rabrenović.

On je, govoreći o situaciji u podgoričkom Kombinatu aluminijuma (KAP), naveo da su zaposleni dobili ćutanje nakon reakcije vlasnika Veselina Pejovića i da je po tome ispalo da je sve u najboljem redu. Stečaj, međutim, i dalje traje, dok radnici upozoravaju, bez ikakvih prava.

”Nažalost, problemi se samo gomilaju, a ne rješavaju. Imajući u vidu krizu izazvanu koronavirusom koja negativno utiče na ekonomiju, podsjećamo da radnici u Crnoj Gori i dalje na svojim plećima nose teret proizvodnje i posljedice pandemije, a pri tome imaju dobro popločan put do siromaštva”, naveo je Rabrenović.

On je predložio da, ukoliko nadležne u državi ne interesuju problemi radnika i industrije u Crnoj Gori, počnu raspravu u parlamentu o pitanju "zašto je Kolumbo otkrio Ameriku, umjesto Indije ili ko je kriv za masakr nad domicilnim stanovništvom i njihovim smještajem u rezervat".

Kako je naveo Rabrenović, danas su Unija slobodnih sindikata i Sindikat metalskih i rudarskih radnika uputili zahtjev ministru ekonomskog razvoja, Jakovu Milatoviću, da razgovaraju sa njihovim predstavnicima o sve težoj situaciji i položaju zaposlenih u tom sektoru.

U zahtjevu se podsjeća koliko su prethodnih godina ti sektori urušeni i kakva prava imaju radnici koji su uspjeli da do sada ostanu zaposleni, i navodi da sindikalni predstavnici žele da razgovaraju o neuplaćivanju i statusu beneficija, reviziji beneficiranih radnih mjesta, neuplaćivanju radnog staža, statusu zaposlenih, socijalnom programu, kao i nedonošenju akta o procjeni rizika na radnom mjestu.

Iz Sindikata su rekli da je na desetine i stotine radnika izgubilo poslove uslijed privatizacija, stečaja ili likvidacija, a da oni koji su stekli uslov za odlazak u penziju dobijaju dvije minimalne zarade u iznosu od 444 EUR, kao i porodice onih koji preminu dok su u radnom odnosu.