[ Mina/M.L.B. ]

ANALIZA CDT-A

Država da reguliše strano vlasništvo u medijima

Crna Gora, kao država čiji se ključni komercijalni mediji nalaze u većinskom ili apsolutnom stranom vlasništvu, mora razmotriti mehanizme kojima bi se zaštitio javni interes i građani koji su konzumenti medijskog sadržaja, zaključeno je u analize “Strano vlasništvo nad medijima – jesu li potrebna ograničenja?”.

Tu analizu, čiji je autor Vuk Maraš, pripremio je Centar za demokratsku tranziciju (CDT).

Iz te nevladine organizacije kazali su da je u analizi ocijenjeno da je potrebno otvoriti dijalog o potencijalnim rješenjima za ograničenje stranog vlasništva.

“Uporedo s tim, kroz izmjene zakona je potrebno dodatno jačati kriterijume za odobrenja za emitovanje – kako za dodjelu, tako i za produženje, u skladu sa novim politikama Evropske unije (EU)”, navodi se u saopštenju.

Kako se dodaje, potrebno je naći rješenje kojim bi se sami mediji i uredništva zaštitili od neprimjerenog uticaja vlasnika na medijsko izvještavanje.

Poručeno je da se EU u kontinuitetu bavi pitanjem stranog vlasništva i transparentnosti stranog vlasništva u medijima, kako na nivou Unije, tako i pojedinačno u zemljama članicama.

“Cilj efikasnije regulacije vlasništva u medijima, kao i veza između vlasnika, odnosno upravljačkih struktura sa jedne i uredništava sa druge strane, jeste da se unaprijedi nezavisnost medija i omogući im se profesionalno izvještavanje”, rekli su iz CDT-a.

Oni su kazali da evropski Acquis ne sadrži odredbe koje se tiču ograničavanja medijskog vlasništva, već je zemljama članicama ostavljeno da same urede da li će i u kojoj mjeri ograničiti strano vlasništvo nad medijskim kompanijama.

Zbog toga se, kako su pojasnili iz CDT-a, vrste ograničenja razlikuju od zemlje do zemlje.

“Dok je u nekima zabranjeno vlasništvo u bilo kojem tipu medija iznad određenog procenta, druge zemlje su se odlučile da ograniče vlasništvo u samo određenim medijskim formatima ili vrstama medijskih usluga koje se pružaju, a kod nekih zemalja ograničenja su kombinovana”, rekli su iz CDT-a.

Kako su naveli, neki od ključnih argumenata koji se koriste u prilog tezi da je potrebno ograničiti strano vlasništvo nad domaćim medijima često su potreba očuvanja nacionalnog karaktera ili zajednica unutar određene države.

U prilog toj tezi, prema ocjeni CDT-a, koristi se i argument da je potrebno osigurati da vlasnici medija nemaju interese koji su suprotni interesima zemlje u kojoj pružaju medijske usluge.

Iz CDT-a su rekli da su argumenti protiv tog rješenja najčešće vezani za slobodu preduzetništva.

“Odnosno slobodnog protoka kapitala ali i činjenica da svaka zemlja ima slobodu da uredi pravni okvir unutar kojeg mediji funkcionišu, pa je samim tim pitanje ko je vlasnik nekog medija bespredmetno”, kazali su iz CDT-a.

Oni su naveli da postoji opravdana zabrinutost da bi ograničavanje stranog vlasništva u medijima u državama nedovoljno razvijene demokratije moglo voditi ka sužavanju slobode izražavanja i cenzuri.

Iz CDT-a su kazali da objavljivanjem publikacije žele da pokrenu dijalog i razmjenu mišljenja koji bi doveli do definisanja modela za uređenje medijskog vlasništva koji bi bio najbolji za Crnu Goru.