B.Č.J. [ Mediabiro ]

BAŠOVIĆ

Sa malignim bolestima danas može dugo da se živi

Maligne bolesti su danas neka vrsta hroničnih bolesti sa kojima može dugo da se živi, kazala je načelnica Centra za radioterapiju dr Gordana Bašović.

Nekadašnja Klinika za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), zahvaljujući naučnim, kliničkim i obrazovnim dostignućima, a odlukom Ministarstva zdravlja, 2020. godine preimenovana je u Institut za onkologiju.

Ova ustanova mjesto je konstantne borbe, truda i napora za živote i ozdravljenje pacijenata, koji njen kadar, organizaciju i posvećenost opisuju kao "duševni lijek" i snagu koja im "ne da da padnu".

Rad Instituta organizovan je kroz djelovanje tri centra – Centra za nuklearnu medicinu, Centra za redioterapiju i Centra za medikalnu onkologiju.

U okviru svakog postoji odlična organizacija, savremeni medicinski aparati i oprema, kao i stručni i ljubazni kadar, kazala je vd direktora Instituta za onkologiju dr Sanja Lekić.

„Kada je riječ o medicinskom kadru, može se reći da imamo dosta mlad kadar, te dodatno radimo na edukaciji i usavršavanju naših kolega, kako bi odgovorili ovom veoma zahtjevnom i ozbiljnom poslu. Imamo 10 subspecijalista, 11 specijalista i šest specijalizanata. Tu je i oko 70 medicinskih tehničara i sestara, koji su profilisani na različite načine. U sklopu našeg centra, angažovano je i pet fizičara, koji su važni prilikom planiranja zračne terapije. U planu je da se oformi zasebno Odjeljenje, gdje ćemo imati makar sedam fizičara jer planiramo i proširenje nuklearne medicine u pravcu nabavke PET skenera, pa će kolege fizičari biti potrebni i u tom odjeljenju“, navela je Lekić.

Ona je istakla da se svakodnevno suočavaju sa brojnim izazovima, posebno imajući u vidu da su jedina institucija u Crnoj Gori koja se bavi liječenjem karcinoma, pored bolnice u Brezoviku čiji rad podrazumijeva liječenje i karcinoma pluća.

„Svi pacijenti iz naše zemlje dolaze kod nas. Zato je još više zahtjevno rukovoditi ovom ustanovom, a sa druge strane je i velika odgovornost. Čini me ponosnom činjenica da na Insitutu rade ljudi koji imaju dodatnu dozu odgovornosti i empatije prema pacijentima. Na kraju radnog dana, kada svi ovi hodnici ostanu prazni, kada se ugase svijetla, i svi mi odemo svojim kućama, neko manje, a neko više umoran, ostaje ona ispunjenost činjenicom da su svi pacijenti iz cijele Crne Gore zbrinuti“, kazala je Lekić.

Ponosna je, ističe, na zaposlene u Institutu, koje čine pretežno mladi ljudi.

„Mladost ne znači neisustvo. Svi mi učimo, od prvog dana kada stupimo u vode medicine. I oni će još dodatno da uče, da se usavršavaju, a ono što je važno, imaju entuzijazam i energiju koju može da ima samo mladost“, zaključila je Lekić.

Načelnica Centra za radioterapiju dr Gordana Bašović objasnila je da Centar raspolaže sa dvije jedinice, a u okviru obje postoji ambulantni i hospitalni dio za smještaj pacijenata.

„Svi pacijenti, nakon što im se indikuje zračna terapija, se pozivaju od strane tehničara za zračnu terapiju, te stoga postoji odlična organizacija počevši od trenutka kada se donese odluka za zračnu terapiju“, kazala je Bašović.

Ona je dodala da Crna Gora raspolaže sa savremenim linearnim akceleratorima, te ima i jedan od trenutno najboljih aparata na tržištu, sa više mogućnosti pružanja usluga savremene radioterapije, kao i još jedan akcelerator koji ima mnoge druge, više komercijalne prednosti.

O onkologiji govori kao o specifičnoj nauci i velikoj borbi za zdravlje i život pacijenata.

„Kada se kaže da neko boluje od malignih bolesti, obično se pomisli na neki kraj. Ali nije tako. Savremena onkologija, ljekovi i tehnike su uticale na to da se promijeni način liječenja, tok bolesti kao i pristup i prihvatanje od samih pacijenata“, navodi Bašović.

Danas su maligne bolesti, kako ističe, neka vrsta hroničnih bolesti sa kojima može dugo da se živi.

„Ovdje je jedan novi početak, jer se rađa novi pristup životu, pacijenti počinju na drugačiji način da posmatraju prioritete, odnos prema sebi i okolini, ljudima, svojim emocijama i ostalom. U osnovi svega jeste ljubav prema ovom poslu. Kada posmatrate svoj posao ne smo sa tačke znanja i onog što ste učili, već iz ugla da i vi možete biti pacijent, onda pristupate onako kako biste željeli da vama pristupi neko“, kazala je Bašović.

Doktorica, koja je od strane pacijenata i njihovih porodica često opisivana kao simbol ljubaznog, brižnog i posvećenog odnosa prema pacijentima i samom poslu, dodaje da se u svom radu rukovodi pravilom da pacijentu mora biti potpora, podrška, mora im datu nadu, ali i biti iskrena.

„Sve to mora da se balansira. Trudimo se da iz tih nekih teških sudbina i bolesti, oni izađu sa osmijehom na licu“, navodi Bašović.

Kako dodaje, izuzetno je ponosna na kolektivni duh koji postoji u Centru.

„Svi mi u Centru i Institutu smo povezani. Izuzetno sam ponosna kada pacijenti dođu u ambulantu, i kažu 'Kako su vam zlatna sva ova djeca'. To je suština, da budemo u službi pacijenta. Kada prođu sve te tuge, nesreće, strahovi, neizvjesnosti, najviše sam ponosna onog trenutka kada dođu na prvu kontrolu i zajedno pogledamo rezultate liječenja, a oni znače trenutno izliječenje. Ta sreća ne može da se opiše“, poručuje doktorica i navodi primjer uspješne i inspirativne priče o mladoj, tada 26-ogodišnjoj pacijentkinji.

„Bila je jedna od najmlađih pacijentkinja u tom periodu, sa ozbiljnom dijagnozom i jako proširenom bolešću. Uslijedila su zračenja, primala je hemoterapiju, a potom je i operisana. Nakon četiri godine me pozvala iz porodilišta da mi javi da je postala majka, a sada se svi još više radujemo jer je i drugo dijete na putu“, ispričala je Bašović.

Dušanu Radovanoviću (73) prije dva mjeseca je otriven karcinom grla, i od tada počinje njegova borba u kojoj mu u velikoj mjeri pomažu ljekari i drugo osoblje Instituta za onkologiju.

„Ovdje u Institutu sam naišao na veliku toplinu ovih sjajnih mladih ljudi koji su istinski zabrinuti za zdravlje pacijenata i daju nam snagu, osmijeh nade i samopouzdanja. Njihov odnos je još jedan lijek za nas. Oni ovaj posao rade iz ljubavi, a ne za platu, koja je zasigurno zaslužena, ali vjerovatno i nedovoljna. Od njih dobijamo toliku pažnju, brigu, požrtvovanje... Važan je taj duševni lijek, koji nam daje ova izvrsna ekipa. Oni nam ne daju da padnemo“, zaključio je Radovanović.