MIHAILO ZA PORTAL

Država ima snage da riješi status CPC

Patrijarh Vartolomej priznao je pravo na autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Uvjereni smo da će i u slučaju Crnogorske pravoslavne crkve biti donijeta istovjetna odluka. S obzirom na to da borba za autokefalnost traje četvrt vijeka, sigurni smo da će država pomoći da se ostvari i ovaj poduhvat, poručio je mitropolit CPC Mihailo.

Sada već izvjesna autokefalnost Ukrajinske crkve, koju će dobiti od strane Vaseljenske patrijaršije u Carigradu, mogla bi da bude prilika da i ostale crkve koje se bore za ovaj status riješe to pitanje. Ruska pravoslavna crkva, zbog priznanja samostalnosti Ukrajinske crkve juče je i zvanično prekinula odnose sa Vaseljeneskom patrijaršijom. Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril, uoči raskida ,kazao je da će to postati "podjela vijeka" ravna onoj koja se dogodila u 11. vijeku, kada su se razišli Vatikan i Carigrad i podijelili hrišćanstvo.

U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nemaju dilemu da li Ukrajinska crkva treba da postane autokefalna. Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo, za Portal RTCG, ocjenjuje da taj čin ne može da dovede do raskola u pravoslavlju.

"Autokefalnost Ukrajinske crkve neće dovesti ni do kakvih novih raskola i potresa u pravoslavnom svijetu, kako se čuje iz nekih izvora, nego će biti zadovoljena pravda i doći će do splasnuća hegemonističke i nacionalističke pretenzije onih koji neopravdano polažu pravo na teritoriju ukrajinske države. Dakle, Ukrajina je nezavisna država, a Ukrajinci narod koji je već imao svoju crkvu. Zato i imaju pravo na njenu samostalnost što je u skladu sa Vaseljenskim kanonima. To je stav i Vaseljenske patrijaršije i patrijarha Vartolomeja."

Autokefalnost kao političko pitanje

Crnogorska pravoslavna crkva stekla je samostalnost u vrijeme Đurđa Crnojevića , a izgubila je 1918. godine. Od 1993. godine, CPC se zalaže za obnovu autokefalnosti, o čemu, kažu, Carigradska patrijaršija posjeduje svu dokumentaciju. Zato u CPC vjeruju da će i njen status biti konačno riješen.

"Njegova svetost patrijarh carigradski Vartolomej, kako i sam kaže, priznao je pravo na autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi kada je proučio njenu istoriju. Uvjereni smo da će i u slučaju Crnogorske pravoslavne crkve donijeti analognu odluku" poručuje mitropolit .

Razlog za optimizam poglavar CPC-a pronalazi i u poruci patrijarha Vartolomeja koji je najavio da bi autokefalnost Ukrajinske crkve otvorila vrata i ostalim crkvama da povrate ili dobiju samostalnost. Problem, međutim, mitropolit Mihailo vidi u "velikim crkvama".

"Poznato je da crkve većih i velikih naroda, koje djeluju u granicama druge države, poništavaju i negiraju državne, istorijske, kulturne, duhovne, jezičke i druge posebnosti države i naroda koji im pruža gostoprimstvo. Idu toliko daleko da tuđe vrijednosti bezobzirno prisvajaju, tretiraju ih kao svoje i smještaju ih u svoj nacionalni korpus. Njihove aktivnosti nemaju veze sa duhovnošću, već su politički motivisane".

Tu političku motivaciju, po mnogima, omogućava sekularnost, koja bi po prirodi stvari, trebalo da je sprječava. Uprkos sekularizaciji, odnosno odvajanju crkve i države, svjedoci smo njihovih jakih veza i preplitanja. Postoje slučajevi u kojima država manipuliše crkvom, ali i slučajevi koji državama daju kontrasekularni karakter, smatra mitropolit.

"Takav slučaj je kod imperijalnih država i crkava koje se zanose obnovom carstva, odnosno realizacijom velikodržavnih projekata. Imperijalne crkve kao produkti velikih država podržavaju te projekte. One djeluju izvan religijsko - crkvenog plana i zalaze u političku i ekonomsku sferu. Tako postaju politički subjekti koji zloupotrebljavaju religiju, vjeru i crkvu. Takve crkve dosljedno predstavljaju ideološke avangarde diktatura, odnosno totalitarističkih imperijalnih sistema".

Veza "trona i oltara"

Nakon pada komunizma u državama nekadašnjeg istočnog bloka, ali i u SFRJ, uticaj crkve se sve više odražavao na politički i društveni život. S druge strane, politika se sve više mješala u crkvena pitanja. Ovo stanje stvorilo je prilično problematičan odnos između vladajućih politika i crkvenih struktura u tim državama.

Pitanje nezavisnosti Ukrajinske crkve posebno je aktuelizovano nakon formiranja Ukrajine kao države, poslije raspada SSSR-a. To pitanje se od tada stalno zaoštravalo, da bi zahtjevi kulminirali poslije aneksije Krima.
Jaku sponu trona i oltara, mitropolit Mihailo vidi i u događajima koji su doveli do raspada SFRJ.

"Nedavna prošlost nas uči da je crkveno - nacionalni program Srpske pravoslavne crkve koordiniran sa Memorandumom Srpske akademije nauka i umetnosti i projektima Matice Srpske i Udruženja književnika Srbije, što je vodilo razbijanju Jugoslavije".

U CPC-u nalaze da je još veći problem u činjenici da je ta spona ostala jaka i do danas, te da se i te kako reflektuje na Crnu Goru.

"Povremeni tonovi da ratovi regionalnog hegemona Srbije i SPC nijesu bili zločini, ni greška, već neuspjeh projekta Velika Srbija, potvrđuju, nažalost, da se od takvih ambicija ne odustaje. Prizivaju se zli duhovi prošlosti. Podržavaju se i podstiču destruktivni procesi u zemljama koje su nestankom Jugoslavije stekle suverenitet. A ideje o promjeni granica između država mogu dovesti do novih sukoba." kaže mitropolit.

Naglašava da ni Srbija ni SPC nikada nijesu priznale odgovornost za nedjela nad nevinim žrtvama. Umjesto toga, kako kaže, zalažu se za takozvana prava Srba u dijaspori sa ciljem da uz njihovu pomoć,a kada se za to ukaže prilika, ostvare san o Velikoj Srbiji.

"U svakom slučaju, Crna Gora i dalje ostaje stalni i nedosanjani san velikosrpskog projekta" zaključuje poglavar CPC-a.

Četvrt vijeka borbe za autokefalnost

Sljedbenici CPC-a odavno ponavljaju da za rješavanje statusa ove crkve nije dovoljan samo njihov entuzijazam. Potrebna je, kažu, pomoć i spremnost države. Uprkos činjenici da već četvrt vijeka traje borba za osamostaljenje Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolit Mihailo vjeruje da će država uspjeti da riješi ovo pitanje.

"Država Crna Gora ima snage da se suoči sa problemom autokefalnosti CPC. Priznavanjem Kosova i prijemom u NATO, potvrdila je sposobnost da rješava pitanja od interesa za svoj dalji razvoj. Uostalom, Crna Gora je lider u regionu u evroatlanskim integracijama. Takvu poziciju u međunarodnoj zajednici ona ne bi stekla, da nije u stanju da zatvara probleme koji se pred njom postavljaju. Pokazala je da je država koja ne stvara probleme, već ih uspješno rješava u vlastitu korist, ali bez štete za druge, poštujući prije svega načelo realiteta".

Kako smatraju u CPC-u , donošenje pomenutog zakona, upravo nakon sto godina od nasilne i prevtatničke Podgoričke skupštine, kada je izgubljena državnost Crne Gore, otvoriće prostor za normativno uređenje uređenje statusa Crnogorske pravoslavne crkve i njene autokefalnosti, a u skladu sa međunarodno – pravnim standardima u svijetu.

"Crna Gora je odlučila da ovo značajno pitanje riješi na pravedan, ispravan i jedini mogući način, koji podrazumijeva povratak crkvene imovine i sakralnih kulturnih dobara državi. Ovim zakonom potvrđuje se teritorijalni integritet države Crne Gore u njenoj sveukupnosti", ocjenio je mitropolit Mihailo.

U CPC-u su uvjereni da pomenuti zakon ne zadire u kanonsko pravo, već da njim država isključivo uređuje svoje odnose sa crkvenim i vjerskim subjektima, zadržavajući neutralnost u sferi unutrašnje crkvene problematike. Za CPC, donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, jedan je od uslova za pravedno rješenje crkvenog pitanja. Pored toga, vjeruju da aktuelni događaji u pravoslavnoj Vaseljeni idu u prilog tome.

Ratka Pavlović