TEMA PORTALA

Po bebu u Prag, Solun ili Skoplje

Postati majka bez partnera u Crnoj Gori nije moguće, iako naš zakon još od 2009. godine dozvoljava oplodnju doniranim polnim ćelijama. U našoj državi nema Biobanke, a nema ni ugovora sa takvim institucijama iz Euro zone. Zbog toga žene bez partnera, ili one koje sa njima ne mogu ostvariti potomstvo, na vještačku oplodnju doniranim spermatozoidima uglavnom idu u Prag, Solun ili Skoplje.

Sagovornica Portala, koja je željela da ostane anonimna, vantjelesnu oplodnju doniranim polnim ćelijima, uradila prije nešto više od tri godine van Crne Gore.

Nakon nekoliko neuspješnih procedura sa nekadašnjim partnerom u zemlji, sticajem okolnosti odlučila je da sama uđe u taj, kako kaže, “životni projekat”.

Oplodnja je bila uspješna iz prvog puta, i ona sada podiže svoje dvogodišnje djete. Objašnjava da cijene tog medicinskog postupka zavisi od slučaja do slučaja i zdravstvenog stanja žene.

"Okvirna cijena je oko 3000 eura, a dodatno se plaća cijena terapije za stimulaciju, koja se može sprovoditi u Crnoj Gori prema uputstvu ljekara koji vodi cijeli proces i traje od jednog do tri mjeseca. Klinika nudi i mogućnost zamrzavanja embriona za naredni pokušaj, ako ne uspije prvi, što se dodatno plaća, ali je naredni pokušaj zamrznutim materijalom jeftiniji. Cijena doniranog uzorka sperme je 250 eura. Zbog načina čuvanja i drugih uslova, cijena donirane jajne ćelije je oko 4.000 eura", kaže naša sagovornica.

Ginekolog - akušer Nebojša Čejović sa klinike Lajf, kaže za Portal da pacijentkinje koje, poput naše sagovornice, žele da urade vantjelesnu oplodnju doniranim spermatozoidima šalju uglavnom na klinike u Prag, Solun ili Skoplje.

"Takve oplodnje se ne rade u Crnoj Gori. Zakon je usvojen još 2009, ali nakon toga nijesu usvojeni podzakonski akti", kaže Čejović.

Iz Ministarstva zdravlja nam je saopšteno da u javnom zdravstvenom sektoru nije urađena nijedna oplodnja doniranim ćelijama.

"Da li je urađena u privatnom sektoru, Ministarstvo ne raspolaže takvim podacima. Inače, radi se o postupku čija je tajnost u potpunosti obezbijeđena u skladu sa zakonom", kažu u Ministarstvu zdravlja. Navode, međutim da taj resor nije primio zahtjev od bilo kojeg pravnog lica za uvoz ili izvoz polnih ćelija.

Doktor Čejović navodi međutim da Crna Gora nema adekvatno regulisano ni pitanje prevoza biomaterijala.

Neki od ovih problema trebalo bi da budu prevaziđeni novim Zakonom o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, čija je izrada, kako kažu u Ministarstvu zdravlja u toku. Navode da su ostali zakoni i podzakonska akta iz oblasti biomedicine u potpunosti zaokruženi i usklađeni sa međunarodnim pravilima i standardima.

Doktor Čejović ističe, međutim, da se na izmjenama zakona radilo još u vijeme mandata prethodnog ministra zdravlja, ali dodaje da još uvijek nema povratnu informaciju dokle se stiglo i kada će taj akt biti završen.

Biobanka - za i protiv

Crna Gora nema Biobanku u kojoj bi se čuvale donirane polne ćelije, a iz Ministarstva zdravlja poručuju da su i te kako zainteresovani za njeno osnivanje na našoj teritoriji.

"Međutim pošto se radi o velikim ulaganjima i ogromnim finansijskim sredstvima, kako za prostor, opremu i kadar, trenutno Crna Gora nije finansijski spremna za jedan takav projekat. Ipak, ukoliko bi se pojavio investitor zainteresovan za ulaganje kapitala u ovu svrhu, Crna Gora bi bila spremna da prihvati takvog investitora i osnivača Biobanke", saopštili su nam iz Ministarstva zdravlja.

Na drugoj strani doktor Čejović smatra da osnivanje Biobanke, nije interes Crne Gore kao male države.

"Smatram da je realnija i bolja opcija da se povežemo sa nekim regionalnim centrima, gdje bi slali pacijente iz Crne Gore", kaže Čejović za naš Portal.

Maja Lalić Burzanović