Objavila: M.L.B. [ UNICEF ]

PRIČA O KALINI

Podržimo ih od ranog djetinjstva

Kao i svaki drugi roditelj petogodišnjaka, Martina Čurović razmišlja o tome kako da što bolje pripremi svoju ćerku za polazak u školu. Kada se, prije tri godine, upoznala sa značajem pružanja podrške djeci sa smetnjama u razvoju u ranom djetinjstvu, nije ni mogla da pretpostavi kakav napredak će uz pomoć vaspitača i stručnjaka ostvariti njena ćerka Kalina.

"Najveći napredak je ostvaren u radu sa vaspitačima. Za djecu koja imaju smetnje u razvoju najveći problem je isključenost. Oni se sami igraju, oni su u svom svijetu. Oni uče od druge djece", kaže Martina.

Kada je njena ćerka imala dvije godine, Martina je uočila razliku u ponašanju u odnosu na ostalu djecu. Preporuku za programe za djecu sa smetnjama u razvoju, dobila je godinu dana kasnije.

"Doktori obično kažu da se odsustvo govora toleriše do treće godine, a sada znamo da je rana intervencija bitna. Mi nismo imali ranu intervenciju i izgubljena je cijela godina. Dijete za godinu može ostvariti veliki napredak. Zato je bitno rano uvidjeti da dijete ima problem", kazala je majka ove petogodišnje djevojčice.

Martinino iskustvo, međutim, dijele brojni roditelji u Crnoj Gori. Neki od njih provedu godine tragajući za adekvatnom podrškom, a zbog kasnog uključivanja u programe podrške njihova djeca propuštaju priliku da ostvare svoj puni potencijal.

Iz ovog razloga, uz podršku UNICEF-a, Marimo Berk i David Drummond Fonda i Ministarstva prosvjete, Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje "1.jun" već drugu godinu sprovodi obuku stručnog kadra vrtića i programe podrške roditeljima djece sa smetnjama u razvoju.

Do sada je skoro 300 vaspitača, pedijatara, psihologa, logopeda i defektologa iz 13 opština obučeno kako bi još u ranom djetinjstvu prepoznali kod djece smetnje u razvoju i pružili im adekvatnu podršku zahvaljujuci kojoj mnoga djeca mogu uspješno da prevazidju neke od ovih smetnji.

Obuku je prošla i vaspitačica Mirjana Ivanović, u čijoj grupi je Kalina.

"Važno mi je da znam kako da im pomognem. Dosta se sazna. To su stvari o kojima se nije mnogo pričalo. Već kod bebe od dva mjeseca poznaje se da li prati osobu ili ne. Čim se nešto primijeti treba reagovati", kazala je Ivanović naglašavajući važnost pružanja podrške djeci u periodu do treće godine starosti.

Prve godine života su najintenzivniji period razvoja svakog ljudskog bića. Da bi se ova sansa iskoristila i svoj djeci, a posebno onoj sa sa smetnjama u razvoju, omogućilo da ostvare sve svoje potencijale, pružanje adevatne podrške još u ranom djetinjstvu od suštinskog je značaja.