Ranka Perović [ Portal RTCG ]

LIČNA KARTA

Ivana Mašulović Perović: Želim da dijete u meni nikada ne odraste

Novinarku Ivanu Mašulović Perović koja zrači posebnom energijom i nesvakidašnjom ljepotom, upoznali smo kroz sportski program. Bila je dio sportske redakcije Televizije Crne Gore kada je 2020. godine proglašena za naјboljeg mladog novinara od strane Udruženje sportskih novinara i Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore. Kroz posao je pronašla i ljubav svog zivota. U braku je sa košarkaskim trenerom Veljkom Perovićem koji je u stručnom štabu KK Rejer Venecija Mestre, a u gradu maski, karnevala, mostova i gondola žive od jula prošle godine.

Ivana za sebe kaze da je uporna, tvrdoglava, emotivna, empatična i radoznala. Raspuste je najvise voljela da provodi kod djeda i bake na Durmitoru, a srećna je kad zna da su svi njeni voljeni dobro. Moda je za nju igra u kojoj sebe može da predstavi na različite načine, a u toj igri obožava spajanje nespojivog. Uživa u putovanjima koja donose uzbuđenja, jer predstavljaju nešto novo i neotkriveno.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Iako vrlo često mijenjamo mjesto boravka zbog prirode Veljkovog posla, bez ikakvog premišljanja odgovor je – Istanbul. Grad kojem se rado vraćam i grad u kojem uvijek proživim predivne trenutke. Posljednji put sam na Bosforu provela pet mjeseci sa suprugom i imali smo priliku da temeljno istražimo cijelo područje. Šetajući i novim ali i starim dijelom, otkrivanjem novih mjesta doživljavali smo različita iskustva. Povezivanje sa bezbroj kultura i drugačijim ljudima zasigurno je ostavilo uticaja u smislu buđenja novih osjećaja i ideja, dubljeg razumijevanja okoline i svijeta a sve je to u konačnom uticalo na lični rast i razvoj. Veselost, razigranost, različitost, šarenilo, sreća, ispunjenost, mir, grad koji nikada ne spava i koji će vas uvijek prihvatiti … to je Istanbul.

Šta najčešće donosite sa putovanja?

Kada sam na putovanju obavezno obilazim lokalne radnje i suvernirnice kako bih pronašla nešto posebno i drugacije a opet da sjeća na mjesto u kojem boravim. Osim suvenira, dodatno me zaintrigiraju začini, čajevi ali i vina. Naravno, odjeća i modni dodaci su nešto na šta posebno obratim pažnju ali bez ikakvog pritiska. Obično posebni komadi pronađu mene a ne ja njih.

Kako provodite vrijeme u Veneciji?

Venecija je zaista uzbudljiva, zanimljiva i interesantna kroz sva godišnja doba. Malo je guši preveliki broj turista ali tamo gdje ima košarke ja sam srećna. Osim u dugim šetnjama sa predivnim pejsažima i krajolicima uživamo i u kulturnim i istorijskim znamenitostima, predstavama, izložbama. Gradonačelnik je zaista poseban i u gradu se konstantno organizuju različite kulturno umjetničke manifestacije tako da svakog dana može da se doživi nešto novo. Istakla bih nedavno završeni karneval gdje je Venecija pretvorena u jednu veliku pozornicu. Energija i atmosfera u gradu zaista su ostavljali bez daha.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate, šta Vas čini srećnom?

Odlično pitanje. To što se svakog jutra probudim, što mogu zagrliti i nazvati voljene osobe s obzirom na to da trenutno nijesam u Crnoj Gori za mene je i više od sreće. Sreća je zdravlje moje porodice i prijatelja. Srećna sam kad znam da su svi oni srećni. Sreća je kad odem na spavanje znajući da sam provela još jedan predivan dan sa suprugom i da su moji voljeni dobro.

Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Iskreno, vrijeme je nešto što znatno utiče na moje raspoloženje, tako da, kada se sunce osmjehuje na nebu i ja uzvratim osmijeh. Naravno, voljene osobe, lijepe vijesti ali, neću lagati i pokloni. Ono što zna da me izbaci iz takta je sporost, neiskrenost i neurednost.

Šta najviše volite kod sebe, a šta baš i ne?

Smatram da je upornost osobina koja me najbolje opisuje u tom pozitivnom svjetlu. Dok, kao glavnu negativnu karakteristiku jednog Ovna izdvajam nagle reakcije u smislu da planem kao vatra, a onda se vrlo brzo pokajem pa na kraju samo sebi loše napravim.

Greška koja Vas je promijenila ili nečemu naučila?

Nažalost, naučila sam da nijesu prijatelji svi oni koji se tako predstavljaju. Opametila sam se u smislu da ne vjerujem svima te da o svojoj sreći ne pričam previše. Mali krug velikih ljudi čuvam sebično za sebe i to je svijet u kojem sam mirna, zadovoljna i gdje rastemo svi zajedno.

Kakvi ste kada Vam je svega dosta?

U toj fazi najradije bih se izolovala i isključila dok sama ne ''obradim'' trenutnu situaciju. Volim da imam vrijeme samo za sebe. Samoća me liječi u takvim momentima.

Kako bi opisali sebe u par riječi?

Uporna, tvrdoglava, emotivna, empatična i radoznala.

Šta nikada ne opraštate drugima?

Laž i samo laž. 

Gdje ste u djetinjstvu najviše voljeli da provodite vrijeme?

Ljetnji i zimski raspusti do moje 15-te godine provedeni na Durmitoru sa bakom i djedom su neprocjenjivi. Od njih sam naučila fantastične stvari i bila sam najvoljenija unuka na planeti. Da mogu da se vratim jedan dan u prošlost poželjela bih 24 sata sa njima, posebno jer moj djed i ujak fizički nijesu tu. Pored njih sam bila istinski srećna. Takođe, moje djetinjstvo su moje sestre Marija i Nikolina i brat Luka. Vrijeme sa njima je najbolji poklon koji su majka i tata mogli da mi podare.

Šta ste iz perioda kada ste bili dijete zadržali do danas?

Volim da se smijem i želim da dijete u meni nikada ne odraste. Na svu sreću, dobila sam brata kada sam imala 14 godina tako da sam uz njega proživjela još jedno djetinjstvo a sada i drugo tinejdžersko doba. Povremeno odlutam i maštam. I već 32 godine obožavam pitu od jabuka.

Što biste rekli samoj sebi kao djevojčici, iz današnje perspektive?

Često ja porazgovaram sa tom djevojčicom jer mi ponekada djeluje nestvarno da sam tako brzo odrasla. Iskreno, rekla bih joj da uživa u svakom trenutku, da vrijeme prebrzo prolazi i da ne žuri da odraste iako sam tada jedva čekala da budem ''velika''. Rekla bih joj da se ne boji ničega i da voli sebe baš takvu kakva jeste.

Omiljena knjiga, pjesma, film?

Čitanje za mene znači opuštanje … Sidni Šeldon je uvijek u blizini. Muziku slušam kad god spremam po kući, kuvam ili putujem sama. Što se omiljene pjesme tiče, samo će Nina razumjeti onu najposebniju – Slavija. A film uvijek i zauvijek '' Đavo nosi Pradu ''.

Šta moda znači za Vas?

Za mene je moda igra u kojoj sebe mogu predstaviti na različite načine. Taj osjećaj kada odlutam u neku drugu dimenziju i zabavljam se sa odjevnim komadima i kombinacijama stvarno predstavlja užitak. Od svojih najranijih godina sate sam provodila presvlačeći se i ispred ogledala razmatrajući koja haljina je dobra, a koja ne, šta bih trebala dodati, obuti, skinuti ili preurediti. Moda za mene znači zabavu, slobodu i kreativnost.

Vaš omiljeni stil oblačenja? Koji modni detalj posebno volite?

Obožavam spajanje nespojivog, leopard dezene, asimetrične krojeve, neobične detalje, glomazne čizme i jednostavne torbe. U posljednje vrijeme sam počela više pažnje da  pridajem nakitu. Moja slaba tačka su kaputi. Tu nemam granica. Bolje da ne gledam jer ih želim sve, odmah i sad samo za sebe. Dokaz da je izreka ''Nikad ne reci nikad'' zaista tačna potvrđuju braon nijanse u mom ormaru – jednostavno ne umijem stati iako sam se nekad svađala sa mamom protiveći se njenim braon izborima. U isto vrijeme i pruge su me savladale ali i teksas koji je uzeo maha na modnoj sceni.

Kako se rodila ljubav prema novinarstvu? Da li Vas je sportsko novinarstvo privlačilo na početku karijere ili ste se tek kasnije pronašli u tome?

Kako sam na početku razgovora istakla, posebne stvari do mene pronađu put. Tako je bilo i sa novinarstvom. Studirajući na Građevinskom fakultetu nikada mi nije prošlo kroz glavu da bih nekada mogla biti novinarka, a tek da se bavim sportskim novinarstvom. U našoj kući, dok brat nije porastao, sport se nije pratio tako da ja o sportu ništa nijesam znala. Nekadašnji direktor Pink M televizije Goran Radenović pružio mi je priliku da radim na televiziji i uz upornost izborila sam se za svoje mjesto. To me je kasnije dovelo do sportske redakcije Javnog servisa. Uz divnog urednika Dragišu Dedića kao i cijeli kolektiv učila sam iz dana u dan. Trudila sam se da budem što bolja i da ''kradem zanat'' od najboljih kad već imam priliku. Zavoljela sam i sport i u isto vrijeme srela ljubav svog života. Spremajući se na životni put sa Veljkom, kao nagradu za dotadašnje zalaganje u sportskoj redakciji, od strane USNCG izabrana sam za najbolju mladu novinarku. Posebno mi je drago da sam to priznanje zavrijedila kao dio najboljeg sprtskog kolektiva u državi.

Šta smatrate najvećim uspjehom u karijeri?

Sama mogućnost da sebe predstavim kao novinarku Radio Televizije Crne Gore za mene je bila ostvarenje svih snova u poslovnom svijetu. Samim tim postala sam svjesna odgovornosti i očekivanja, kako nadređenih tako i javnosti. Vjerujem da sam se isprofilisala i da sam doprinijela organizaciji. Mogućnost učenja od profesionalaca, učestvovanje u procesu digitalizacije, prilika da intervjuišem i izbliza sagledam život, borbu i zalaganje profesionalnih sportista stavke su koje su itekako doprinijele kreiranju sopstvenog profila i stila. U TVCG sam sazrela u svakom smislu, postala prepoznatljiva u javnosti i stekla prave prijatelje.

Da li imate želju da se oprobate i u nekom novom poslu?

S obzirom na stil života trenutno nijesam u mogućnosti da radim ono što volim ali svakako da ta priča još uvijek nije završena. U međuvremenu sam se posvetila studiranju pa me do diplome dijele još dva ispita. Ono što me trenutno interesuje a što vjerujem da će biti izvodljivo jeste zaposlenje na fakultetu čiji sam student. Rad sa mladim ljudima uvijek nadahnjuje i inspiriše. Uostalom, rado bih  podijelila stečena znanja i iskustvo koje posjedujem posebno sa onima koji imaju ista interesovanja.

Koji je Vaš životni moto?

Uvijek sam negdje između ''Nastojte biti bolji svakog dana'' i ''Živi svaki dan kao da je posljednji''. U zavisnosti od trenutka i raspoloženja  Ali, trudim se da budem dobra sebi i drugima. Da pomognem kad mogu, a kad ne mogu – da ne odmažem.