B.B.

SJUTRA SVJETSKI DAN LUTKARSTVA

"Lutke nas pozivaju da živimo život pun zanosa i borimo se za bolju verziju nas samih"

Svjetski dan lutkarstva proslaviće se sjutra 21. marta, sa početkom u 12 sati, u Velikoj sali KIC-a izvođenjem predstave "Tarzan - gospodar džungle"(5+), koju su po motivima romana Edgara Rajsa Barouza, režirali Davor Dragojević i Tamara Vujošević-Mandić. Povodom Svjetskog dana lutkarstva, tradicionalnu poruku koju šalje UNIMA – međunarodna lutkarska asocijacija, napisala je Ines Pašić, mostarska lutkarka i rediteljka, a prije početka predstave pročitaće je glumac Gradskog pozorišta Davor Dragojević.

 
Prenosimo poruku Ines Pašić:

"Pozdrav od UNIME iz cijelog svijeta svim lutkarima na Svjetski dan lutkarstva. Za moje drage kolege, šetače predjelima zajedničkog sna, interprete bezvremenske aktuelnosti… Profesija kojom se bavimo jedna je od najskromnijih. A ipak, što je paradoksalno, razgovaramo, raspravljamo i svađamo se s božanskim svijetom jednako intimno i otvoreno kao neki stari bračni par. Svaki put kad neka drvena glava oživi u našim rukama ili konci koji pokreću lutku ponovno potvrde povezanost svih živih bića, iznova otkrivamo sami sebe kao protagoniste priče koju prikazujemo. Svaki put kad neki predmet kojem udahnemo život probudi sjećanja što počivaju u nama ili kada se u igri svjetlosti i sjenke utjelove nepronicljive misterije, naše istorijsko vrijeme zaručuje se s bezvremenskim.Kada likovi što žive na površini naše kože zaposjednu djelove našega tijela, otkrivamo da čovjek u sebi nosi čitavo čovječanstvo.
 
Povrh svih mogućih oblika naše umjetnosti, kada se predajemo igri lutkama, mi izvodimo drevni ritual. Činimo opipljivim i vidljivim ono što to nije, te u istih mah pružamo lutkaru i publici priliku da iskuse sopstvenu transcendentalnost. Živimo u vremenu koje je čudesno i zastrašujuće u isti mah, ali nije li uvijek tako? Kao i čovječanstvo samo, hodamo li po samoj ivici izumiranja ili možda, ipak, nikad nismo bili bliže trenutku kad ćemo istinski ovladati Prometejevom božanskom vatrom? Kakva drskost! Je li to znak naše gluposti ili kvantni skok naše svijesti? Hoćemo li dosegnuti kritičnu masu koja će podstaći nužnu promjenu ili polako nestajati zbog svoje inertnosti, poplave lažnih informacija ili straha?!?! Koliko odgovora i predloga možemo dati i koliko ih možemo ostvariti?! Mogu li lutke spasiti svijet od klimatskih promjena, ratova ili ropstva? Ne znam!
 
Svijet je takav kakav je i nema garancije ni za koga i ni za što. Kao što je rekao jedan čudesan pjesnik, „hodanjem utire se put“. Međutim, znam, iz iskustva i iz prakse ove prekrasne umjetnosti, da su lutke svjetlost u tami, sunce iza oblaka ljudske tragikomedije, zaklon od oluja teško ranjenoga srca. One nas pozivaju da živimo život pun zanosa i borimo se za bolju verziju nas samih. One nas lišavaju komfora i „politički korektnih“ stvari. One skidaju masku ozbiljnosti s lica onih koji su već svašta doživjeli i sve znaju. One nas uče da se igramo kao djeca, bez očekivanja ili briga. One su naša avantura, naša nebesa i naši čvrsti koraci na zemlji. Ima li boljeg dara za svijet i za nas same od svijesti o tome da smo dio čovječanstva? Ruku pod ruku s našim lutkama, „dočekajmo vremena koja dolaze s osmijehom“ jer upravo je vrijeme pred nama odličan razlog da izvadimo lutke iz kovčega i priredimo dobru predstavu.
 
Sretan Svjetski dan lutkarstva!