[ A.B. ]

GRAD TEATAR BUDVA

Martinović na Trgu pjesnika: Najbolje su knjige koje vas same nađu

Gostovanjem Miraša Martinovića na Trgu pjesnika, sinoć je nastavljen književni program festivala Grad teatar.

Tokom večeri predstavljeno je kompletno Martinovićevo stvaralaštvo kao i posljednja knjiga “Živa antika”.

Delać je kazala da je riječ o knjizi u kojoj je sabrano 69 kritika, pet intervjua i 40 autorki i autora te da se, osim kritičkih esejističkih prikaza, u njoj nalaze intervjui i mini studije.

Martinović je na samom početku izrazio zadovoljstvo što su na Trgu pjesnika sve njegove drage Budvanke i Budvani.

“Drago mi je što sam u Budvi na ovoj važnoj civilizacijskoj trasi u čijim temeljima spava legenda koja hrani grad. Ovdje višemilenijumsko trajanje mjeri ovaj prostor i ovdje je riječ posebno obavezujuća. U obilju zemaljskih časovnika, ovdje otkucava i časovnik koji mjeri vječnost", rekao je on. 

Martinović je dodao i da nikada nije uspio da pređe crtu između stare i nove ere jer je uvijek bio u staroj eri.

“Međutim, prije desetak godina mene počinju da zanimaju bogumili i njihova sudbina. Idem na razne lokalitete po Hercegovini, Bosni, Crnoj Gori, gledam te nadgrobnike i čitam sve o njima, a o njima su napisane biblioteke. Samo jedna knjiga koju mi je prijatelj poslao iz Osijeka je bila teška pet kilograma. Bogumili su stradali jer su htjeli da budu slobodni, a oni koji hoće da budu slobodni uvijek plaćaju slobodu. Oni koji ruše kanone, plaćaju životom. Njih bije jednako i istočno i zapadno hrišćanstvo, njih biju jednako Carigrad i Rim. Oni kažu da mogu da se mole Bogu bilo gdje, a ovi kažu da se moraju moliti iz crkve, iz insituticije. To je bilo najstrašnije stradanje i katastrofa. Ti nadgrobnici su čitavo jedno pismo stradanja, a ja nisam mogao ništa da napišem. Jednom sam čitao knjigu “Gnostici” Žaka Lakarijera, francuskog pisca koji je obišao te nekropole u Hercegovini i Bosni. Napisao je briljantan tekst “Čistote planina” u kom u jednoj rečenici kaže “Od tog naroda su ostali samo grobovi”. Ta rečenica je meni sve otvorila i ja sam napisao čitavu knjigu “Bogumilske pjesme”. Moj prijatelj Stijepo Mijović Kočan, hrvatski reditelj mi je kazao da skinem ovo “pjesme” i da ostanu samo “bogumilske” i tako je ostalo”, zaključio je Martinović.