OD LINKOLNA DO OBAME

Najbolji pisci među predsjednicima Amerike

Od 44 američka predsjednika rijetki su imali talenat za pisanje, tvrdi portal "Dejli bist". Po izboru kritičara Alena Barea, najbolji pisci među američkim predsjednicima su Džeferson, Linkoln, Grant, Ruzvelt, Kenedi, Nikson i Obama.

Treći američki predsjednik Tomas Džeferson je bio poznat kao velik intelektualac svog doba, koji je s jedne strane bio glavni autor i danas upečatljive Deklaracije nezavisnosti iz 1776., a s druge robovlasnik koji je sa svojom ropkinjom Sali Hemings imao nekoliko djece.

Brojne Džefersonove kontradikcije se mogu pronaći i u njegovim spisima, od kojih je najbolji jednotomni izbor 'The Life and Selected Writings of Thomas Jefferson', koji su uredili Adrijen Koč i Vilijam Peden .U ovoj knjizi se mogu naći Džefersonove biografske prozne bilješke, kao i 200 njegovih pisama, a riječ je o djelu koje ljubitelji američke istorije itekako treba da pročitaju.

Talent za pisanje imao je i Abraham Linkoln, što se može vidjeti iz knjige 'Speeches and Writings 1832 – 1858', koju je uredio Don E. Fehrenbačer. U Linkolnovim se govorima može prepoznati zbog čega su ga nazvali 'Markom Tvenom američke politike', s obzirom da su tog velikog američkog predsjednika odlikovli, ne samo oštri um, nego i oštri, ali duhoviti jezik.

Naročito vrijedi pročitati čitav transkript predsjedničke debate Linkolna i njegovog protivkandidata Daglasa, koja 'pokazuje koliko je propao američki politički diskurs' u međuvremenu, konstatuje Alen Bara.

Ipak, vjerovatno je najbolja knjiga koju je napisao jedan američki predsjednik autobiografija Julisisa Granta, prvo vojskovođe, a onda predsjednika, ali uvijek alkoholičara u hrpi dugova, koji je u posljednjim mjesecima života napisao vrlo iskrenu priču svog života.

Grant je zapravo prvenstveno imao namjeru da osigura finansijsku budućnost svoje porodice i pokrije brojne dugove, a kako je knjiga doista postala bestseler, u tome mu je i uspjelo. Grant je umirao od raka grla te svaki dan pisao između 25 i 50 stranica svoje autobiografije 'Presonal Memoirs' u najgorim bolovima, a umro je samo nekoliko dana nakon što je završio rukopis.

Među predsjednicima s literarnim talentom se nalaze još Teodor Ruzvelt, naročito njegova knjiga 'American Ideals and Other Essays, Social and Political',  pa Džon F. Kenedi, koji je za svoju knjigu 'Profiles in Courage' dobio Pulicerovu nagradu.

Ipak, većina istoričara danas smatra kako on uopšte nije autor te knjige, nego njegov saradnik Teodor Sorensen, ali je zato Kenedi definitivno napisao istorijsku studiju 'Why England Slept', u kojoj analizira politike Evropljana prema Hitleru u tridesetim godina prošlog vijeka. Kenedi bi bio 'odličan istoričar da nije otišao u politiku', jer se nije plašio da postavi kontroverzne teze.

Iako zapamćen po aferi Votergejt i ostavci, Ričard Nikson je bio pronicljiv pisac, što između ostaloga pokazuje njegova knjiga 'Six crises', koja obrađuje najveće krize njegove duge političke karijere – od 1948. i progona komunista u Stejt Dipartmentu, pa do gubitka od Džona Kenedija u predsjedničkoj kampanji 1960. Riječ je o 'knjizi koja je na trenutke samozadovoljna', ali i odlično i lucidno napisana.

I na kraju, nema sumnje da je aktuelni američki predsjednik Barak Obama jedan od boljih pisaca (a i velikih čitalaca knjiga) među svojim kolegama. To se najbolje vidi iz memoarske knjige 'Dreams From My Father' u kojoj je Obama opisao svoje turbulento odrastanje i rasne odnose u Americi.