NAKON PIKASA

U Zagreb stiže Karavađova "Večera u Emausu"

U glavni grad Hrvatske stiže i slika Mikelanđela Karavađa "Večera u Emausu". Hrvatski mediji tvrde da nikada veća i slavnija slika iz klasične evropske istorije umjetnosti nije prikazana u Hrvatskoj.

U Muzeju za umjetnost i obrt od 5. juna do 31. avgusta biće izloženo remek-djelo Mikelanđela Merizija da Karavađa (1571-1610.), najvećeg umjetnika italijanskog baroka. Riječ je o slici "Večera u Emausu" iz milanske Pinakoteke di Brera.

U okviru stalne postavke muzeja, u baroknoj dvorani, trenutno se privode kraju opsežni pripremni radovi koji uključuju i novi sistem klimatizacije kao i dodatne mjere zaštite.

Riječ je o poklonu Italije Hrvatskoj povodom ulaska u EU.

Prema Karavađovim biografima ova slika je nastala 1606., pet godina nakon prve verzije koja se nalazi u Nacionalnom muzeju u Londonu. U tom periodu umjetnik se krio kod princa Mauricija Kolone zbog ubistva mladića Ranuča Tomasonija nakon žestoke svađe.

Iako će ovo biti izložba sa samo jednom slikom, nije riječ o "samo" jednoj slici, već o velikom djelu svoje epohe i jednom od najvećih djela genija baroka.

"Večera u Emausu" predstavlja trenutak kada Isus, nakon vaskrsnuća, dolazi na večeru u jednu gostionicu sa dvoje učenika koje je sreo usput, ali ga gosti u početku ne prepoznaju. 

Na slici iz Londona su predstavljena su dva putnika za Isusovim stolom i gostioničar, a na milanskoj verziji tu je i gostioničareva supruga.

Izvor svjetlosti dolazi iz samo jednog ugla sa strane, i osvjetljava svih pet likova na slici (jednog gledamo s leđa). Karavađo je bio jedan od najvećih majstora tehnike kjaroskuro (chiaroscuro).

U prvom planu, na stolu, nalazi se mrtva priroda, oslikana sasvim realistično. Hrist je u Londonu prikazan u trenutku kada blagosilja hljeb i otkriva svoj identitet okupljenima, a na slici iz Milana je trenutak koji je uslijedio neposredno nakon toga. 

Čitavi prizor naslikan je mnogo tamnijim koloritom nego onaj iz Londona a gestikuliranje je smirenije.

Karavađo je bio umjetnik teškog karaktera, poznat ondašnjoj policiji po neredima i svađama. Umro je u 38. godini , pod nerazjašnjenim okolnostima.

Vrlo je vjerovatno da je bio ubijen, a njegovi su ostaci pronađeni tek 2010. na malom groblju u toskanskom mjestu Porto Erkole (stručnjaci su potvrdili sa 85 odsto vjerovatnoće da je riječ o njegovom grobu).