Пише: Влатко Симуновић

NAŠI DANI

Prokletstvo Titanika

Svijet, danima, iz minuta u minut, prati što se zbiva s podmornicom provokativnog imena Titan. I u smrti favorizuje bogate. Sklonost vremena.

Пише: Види све колумне

Izvršni direktora kompanije OceanGate Stokton Raš, kapetan podmornice Nautilus Pol Anri Nargole i dva multimilijardera, jedan od njih sa sobom je poveo i tek punoljetnog sina, zaronili su na dno Atlantskog okeana, u podmornici Titan. Htjeli su da razgledaju ostatke prekookeanskog broda Titanik koji je stradao prije stotinjak godina u sudaru s ledenim brijegom. Izgubljeni su.Titan. Titanik. Trebali su biti neuništivi. Smrvljeni su. Kob imena?

Metafizika okeana

Titani su bili bogovi. Po grčkoj mitologiji vladali su kosmosom. U ratu s bogovima s Olimpa, taj rat je nazvan Titanomahija, bačeni su u tamnu dubinu Tartara, na kraju svijeta.Od titana, samo je Okean, velika rijeka koja okružuje svijet pošteđen. Skupa s svojom kćerkom Stiks i njenom djecom, tukao se na Zevsovoj strani protiv titana. Ta su djeca Zelos (Zavist), Nika (Pobjeda), Kratos (Moć) i Bija (Sila). Razum kaže da je prokletstvo broda Titanik mit popularne kulture. Ipak, inatnu metafizika okeana ne bih ignorisao.

Istovremeno, na Mediteranu, pred obalom južne Grčke, potonuo je brod s 750 očajnih imigranata koji nikada nijesu ugledali sanjana svjetla slobodnoga svijeta. Potraga za nestalima okončana je za jedan dan. Angažovana su plovila grčke obalske straže. I to je to...Stotinjak je spašenih. Broj onih koji su svoj kraj dočekali u moru je nepoznat.

 Prošlonedeljni protest u centru Atine zbog smrti migranata (Video: Portal RTCG)

Potraga za podmornicom Titan traje danima, uz angažovanje sve tehnologije koja stoji na raspolaganju pomorskim velesilama. USA, GB, Kanada i Francuska dale su se u potragu. Uzalud.

Medijski i svaki drugi tretman ta dva događaja nije nikakva novost. Očekivano. Svijet ima bogate i oni koji to nijesu. Smrt dva milijardera je medijski spektakl. Smrt više stotina imigranata je statistika.

Danas je izvjesno da je za muškarcima zatočenim u podmornici Titan otkucao kudret sat. Spasioci su na raspolaganju imali 72 sata. Za toliko su ti pustolovi imali zalihe kiseonika.

Pet muškaraca ignorisali su opasnost i stradali su u pokušaju da u improvizovanom plovilu zarone na 4000 metara dubine. Sva naša srca, danima za njih kucaju na daljinu. Nesretnike koji su stradali pokušavajući da se domognu plate od 300 eura sedmično negdje u Njemačkoj oplakuju žene u crnini, od Nubije do podnožja ledenih Himalaja.

Stigli su iz vreline pješčanih dina subsaharske Afrike. Sreli su se i združili s ljudima koji su rasli uz obale mutnih azijskih rijeka. Imali su od 16 do 41 godinu. Bilo je i 100 djece.

Na današnji dan niko među nama ne zna ime broda koji je svu tu tek stasalu za život djecu odnio na dno Sredozemnog mora. Znamo da je olupina u najdubljim vodama Sredozemnog mora. 5000 metara dubine. Dovoljno duboko da na miru možemo sanjati svoje slatke snove, muški zadnjice sestara Kardašijan, žene asesoar i ljubavnike Paris Hilton.

Svaka kasirka u vašem supermarketu zna imena ljudi stradalih na Titanu i svaki njihov korak prije no što će se spustitu u ljusku od jajeta koja je ulivala povjerenje tek po ocjeni šarlatana iz kompanije OceanGate koji su je proglasili neuništivom. Kao da joj je nešto slično zapisano u natalnoj karti ubjeđivaće vas ona da je “ako već morate biti zarobljeni na dnu okeana, jedina osoba koju u tim danima trebate imati uz sebe u podmornici Pol Anri Nargol” i žaliti zbog dva miliona Pakistanaca koji će zbog smrti svog poslodavca ostati bez posla u hemijskoj industriji.

Pohvala ludostima

Da bi se neko upustio u suludi poduhvat zarona na dno okeana u improvizovanoj napravi koja ima službeni sertifikat da zaroni do 1300 metara, trebao je platiti 250.000 dolara. Dovoljno novca da se za par mjeseci prehrani cijela neka oblast u Indiji ili Africi. Britanski milijarder Hamiš Harding i Šazada Davud, najbogatiji čovjek u Pakistanu, imali su druge prioritete. Njihov izbor. Nesretni imigranti nijesu imali izbora. Glad bogatih i okorjela samoobmana siromaha. Vječne teme.

Kompanija koja prodaje taj aranžman prećutala je putnicima podatak da je podmornica licencirana za dubije od “svega” 1300 metara. Putnici su potpisali ugovor u kom je napisano da im je stavljeno do znanja da je podmornica Titan eksperimentalno vozilo. Tu je i njihov pristanak na moguću smrt.

Olupina broda Titanik koja je bila meta avaturista s milijardama na svojim bankovnim računima nalazi se u međunarodnim vodama. Kako je moguće poslovati s plovilom koje nema odgovarajuće sertifikate? U kojoj je to državi moguće? Moguće je u onoj gdje je registovana kompanija OceanGate. Nije to neki od poreskih rajeva. Adresa je Vašington, USA. Tamo vladaju stroga pravila. Taj zaron Titana, nije bio ilegalan. Organizatori putovanja ne smatraju se odgovornim jer nijedna država nema nadležnost nad tom oblašću i nijesu bili obavezni da govore istinu.

Svojevremeno je osnivač firme OceanGate Stokton Raš otpustio čovjeka koji je upozoravao na kobne propuste u konstrukciji njegove podmornice. Na njegovu savjest i razum apelovali su i veterani američke vojne mornarice. Kazali su da je, licem i lice s morem, Titan samo bijedna ljuska od čelika. Raš ih je bahato ismijavao i nazvao grupom “bijelih momaka koji vjeruju da su popili svu pamet svijeta”. Njegov “vizionarski potencijal” sahranjen je na dnu Atlantika.

A bijeli momci čijoj je pameti oponirao? Rade svoj posao. Dovoljno je reći da je britanska podmornica Džulijet, sposobna da se spusti na tu dubinu što je dokumentovano 3D snimcima olupine broda Titanik ovog proljeća, odocnila u akciji spašavanja zlosretnih avanturista s Titana. Trebalo je vremena da budu obezbijeđene sve potrebne dozvole. Čisti su to računi. Pomorstvo ne piše pohvalu ludostima.

I što sad?

Brod na kom su stradale stotine, za naš svijet anonimnih imigranata, biće samo još jedna od hiljadu zaboravljenih olupina na dnu Sredozemnog mora, a novi pohlepni investitori napraviće novu podmornicu i za 400 hiljada dolara organizovati posjetu i razgledanje olupine broda Titanik i “na pogrešnom mjestu parkirane podmornice Titan”. Ko to ne bi prihvatio? Dva u jedan i ušteda od cijelih 100.000 dolara.

Nasljednici imperija koje su sagradili milijarderi iz titana nastaviće da žive pod blještavim svijetlima svijeta u kom im prisustvo omogućava planina novca na kojoj sjede. U afičkim i azijskim kolibama decenijama će gorjeti svjetla. Paliće ih očajni starci i starice, da bi izgubljene kćeri i sinovi , ako stignu u mrklu noć, znali da tu još ima živih koji čekaju. I nikad im niko neće doći.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG.