Radio Slobodna Evropa/Stiv Guterman [ M.V. ]

Da li će Trampov rok od 50 dana natjerati Putina na dogovor?

Predsjednik SAD-a Donald Tramp ove sedmice je uputio jasno upozorenje Kremlju, najavljujući planove za isporuke oružja Kijevu preko Evrope i poručujući da će Sjedinjene Države uvesti "vrlo stroge carine" Rusiji ako ne postigne dogovor o ratu u Ukrajini u roku od 50 dana.

Tramp nije precizirao da li bi primirje bilo dovoljno ili se misli isključivo na sveobuhvatan mirovni sporazum.

U svakom slučaju, mnogi analitičari smatraju da je takav ishod malo vjerovatan. Evo zašto.

Ciljevi ruskog predsjednika Vladimira Putina očigledno idu daleko dalje od osvajanja dijela Ukrajine: jasno je dao do znanja da želi pokoriti zemlju i oslabiti NATO i Zapad, te vratiti određeni nivo sovjetskog uticaja Moskve nad djelovima Evrope.

Međutim, neposredniji cilj tiče se teritorije. Rusija trenutno okupira oko 20 posto Ukrajine. Osim Krimskog poluostrva, koje Rusija drži pod kontrolom od 2014. godine, Putin formalno - i lažno - tvrdi da su ukrajinske Donjecka, Luganska, Zaporiška i Hersonska oblast sada dio Rusije, uključujući i velike djelove tih teritorija koje Rusija ne kontroliše.

Rusija je navela da je potpuno povlačenje ukrajinskih snaga iz te četiri oblasti preduslov za bilo kakav mirovni sporazum, zahtjev koji je Kijev proglasio neprihvatljivim.

Iako analitičari smatraju da bi Putin mogao izdržati eventualne negativne reakcije kod kuće ako bi pristao na sporazum kojim bi ruska prisutnost bila ograničena na trenutno okupirane teritorije, on nije dao nijedan znak da bi to mogao učiniti.

Naprotiv, Rusija u svojoj retorici i dalje insistira na tim zahtjevima. Na terenu, Rusija nastoji te tvrdnje pretvoriti u stvarnost, posebno napredujući u Donjeckoj oblasti i vršeći pritisak na razoreni grad Pokrovsk.

U jednoj od prvih ruskih reakcija na Trampove izjave, proruski poslanik Konstantin Kosačov rekao je na Telegramu da se "toliko toga može promijeniti na bojnom polju za 50 dana".

Rusija bi mogla pokušati pojačati ofanzivu u narednim sedmicama, s namjerom da napreduje ne samo u oblastima koje već svojata, već i drugdje, poput Harkivske i Sumske, sjeverno od Donjecka. U junu, Putin je dao prikrivenu prijetnju da bi mogao pokušati zauzeti grad Sumi.

Ipak, postoji granica u tome koliko se može promijeniti za šest sedmica na ratištu, gdje su ruski napreci uglavnom bili postepeni i skupo plaćeni u ljudskim životima. Procjenjuje se da je od početka ruske invazije u februaru 2022. godine gotovo milion ljudi ubijeno ili ranjeno.

Iako nema šanse da Rusija do septembra zauzme preostale djelove četiri oblasti, uključujući glavne gradove Zaporižje i Herson, to bi moglo samo dodatno povećati Putinovu želju da, barem na papiru, osigura kontrolu nad tim teritorijama prije bilo kakvog sporazuma.

"Za mene je jasno da Putin ne želi nikakvo primirje, barem ne dok ne uspostavi potpunu kontrolu nad svim oblastima koje su, prema njegovoj verziji ustava, dio Rusije", rekao je Dmitrij Gudkov, bivši opozicioni poslanik u ruskoj Dumi, za Current Time 16. jula.

"U suštini, to bi značilo kapitulaciju Ukrajine", istakao je.

Tramp nastoji posredovati u okončanju rata u Ukrajini otkako je preuzeo dužnost prije šest mjeseci, nakon izborne kampanje u kojoj je tvrdio da može završiti rat za dan ili dva.

Suočen s otporom Putina, naročito kroz pažljivo formulisano odbijanje američkog poziva na 30-dnevno primirje, Tramp je posljednjih sedmica uputio oštre riječi ruskom lideru.

Međutim, upozorenje na rok od 50 dana predstavlja prvi put da je Tramp dao ultimatum Kremlju, oblik pritiska koji Putin, koji insistira da druge zemlje tretiraju Rusiju kao ravnopravnu silu, očito ne prihvata rado.

Tako, iako su mnogi na Zapadu željeli da Tramp iznese konkretne zahtjeve prema Putinu, nije jasno da li ultimatum povećava ili smanjuje šanse za postizanje dogovora.

Tramp mijenja stav o oružju za Ukrajinu, ali ne vrši puni pritisak na Putina

Putin se još nije javno oglasio povodom Trampovih izjava, a portparol Kremlja Dmitrij Peskov nije dao nikakav konkretan komentar.

Zamjenik ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov, koji nadgleda odnose Moskve sa Sjedinjenim Državama, rekao je 15. jula: "Bilo kakvi pokušaji da nam se postavljaju zahtjevi, posebno ultimatumi, za nas su neprihvatljivi".

"Ako ne uspijemo postići svoje ciljeve diplomatskim putem, (rat protiv Ukrajine) će se nastaviti", rekao je Rjabkov, dajući do sada najjasnije odbijanje Trampovog poziva da se postigne sporazum u roku od 50 dana, odnosno do 1. ili 2. septembra.

"To je naša nepokolebljiva pozicija", poručio je.

Igra prebacivanja krivice

Kremlj možda gaji nadu da Trampov nedavni zaokret protiv Putina nije nepokolebljiv, te da će, ako do dogovora ne dođe do septembra, situacija opet krenuti u suprotnom smjeru i da će američki predsjednik barem djelimično prebaciti krivicu na Kijev.

Jedan od dominantnih pogleda u Rusiji jeste da je Trampov trenutni fokus "prolazan", a da je pojačana podrška Ukrajini "manevar osmišljen da poveća pritisak na Putina i testira da li taj pristup daje rezultate", napisala je na mreži X viša saradnica u Centru Carnegie za Rusiju i Evroaziju Tatjana Stanovaja.

Oni koji dijele to mišljenje vjeruju da će, "kada postane jasno da takav pritisak nije djelotvoran, a što se uskoro očekuje, Tramp vjerovatno preći na diplomatski kurs, uključujući i pritisak na Ukrajinu da pristane na kompromis", napisala je Stanovaja prije Trampovih izjava.

Tramp je i ranije u više navrata prebacivao dio krivice na Ukrajinu. Jedan segment njegovih izjava od 14. jula, koji je prošao gotovo nezapaženo, bio je taj da je naglasio kako se nada da će pritisak da se postigne dogovor u roku od 50 dana "imati uticaj i na Ukrajinu".

"Želimo da se uvjerimo da Ukrajina radi ono što treba da radi", rekao je Tramp. "Odjednom bi se mogli osjetiti ohrabrenima i možda neće željeti sporazum. Ovo je veoma teška situacija."

"Nije spremno za realizaciju"

Ipak, postoje najmanje dva razloga zašto prijetnja sankcijama vjerovatno neće znatno približiti Putina dogovoru s Ukrajinom o zaustavljanju ili okončanju rata.

Prvi je taj što nije jasno kako bi mjere koje je Tramp zaprijetio da će uvesti, prije svega carine ili sankcije na zemlje koje kupuju rusku naftu, uopšte funkcionisale.

Trampova objava od 14. jula bila je "hvale vrijedna po namjeri da udari na Rusiju s ekonomske strane", ali "nije spremna za realizaciju kad je riječ o detaljima", rekao je u podcastu Just Security Daniel Frid, saradnik Atlantskog savjeta i jedan od tvoraca američkih sankcija protiv Rusije nakon što je zauzela Krim 2014. godine.

Takođe, nije jasno koliko bi te mjere bile efikasne čak i ako se sprovedu, pa bi Kremlj mogao biti sklon da preuzme rizik.

"Kina i Indija su dva najveća uvoznika ruske energije, a očekivati da će one vršiti pritisak na Putina da završi rat u narednih 50 dana djeluje naivno", napisao je za Time Magazine profesor političkih nauka na Univerzitetu Stanford i bivši američki ambasador u Rusiji Majk, MekFul.

Drugi razlog je to što je Rusija do sada izdržala zapadne sankcije, a Kremlj je to pretvorio u izvor ponosa, uklapajući tu otpornost u širu naraciju prema kojoj Rusija, iako zapravo agresor u ničim izazvanom ratu, vodi odbrambenu borbu u velikom sukobu sa Zapadom - i pobjeđuje.

U takvom kontekstu, Putin bi nerado pristao da izgleda kao da popušta pred prijetnjom carina, osim ako to ne postane apsolutno neizbježno.

"Dvije velike neizvjesnosti"

Isto bi se moglo reći i za pojačane isporuke oružja koje je Tramp obećao Ukrajini, pri čemu bi saveznici NATO-a snosili troškove tako što bi kupovali sisteme protivvazdušne odbrane Patriot i drugo oružje od Sjedinjenih Država ili slali Kijevu naoružanje koje su već primili.

Daniel Frid, bivši kreator američkih sankcija, rekao je da bi Trampove najave o slanju oružja Ukrajini i ekonomskom pritisku na Rusiju, ako budu "konkretizovane, precizirane i sprovedene", mogle napraviti veliku razliku u smislu toka rata i puta ka miru.

"Dvije velike neizvjesnosti: da oružje počne stizati i da se isporuke nastave; i da se jasno definišu naši politički potezi za udar na rusku ekonomiju. Ako uradimo oboje, Ukrajina će biti u potpuno drugačijoj poziciji", rekao je Frid.

"Ako se pokaže da su Putinove pretpostavke ili nade da će SAD zakazati u vodstvu i napustiti Ukrajinu bile pogrešne, tada bi mogao biti prisiljen na kompromis", dodao je.

Ko ima manje karata u rukavu?

Drugi analitičari sugerišu da se to vjerovatno neće dogoditi uskoro, ako se uopšte i dogodi.

"Mislim da ćemo morati vidjeti mnogo snažniji angažman Sjedinjenih Država ako zaista žele dovesti Putina za pregovarački sto na bilo koji ozbiljan način", rekao je u podcastu This Is Not A Drill stručnjak za Rusiju Mark Galeoti.

Preovladavajuće mišljenje u Rusiji jeste, kako piše Tatjana Stanovaja, da "nijedan od ovih razvoja događaja neće promijeniti Putinovu strategiju da prisili Kijev na kapitulaciju svim raspoloživim sredstvima".

"Putin se neće tako lako razuvjeriti iz njegovog ratnog optimizma, i on vjeruje da Tramp ima malo karata u rukavu", napisao je na mreži X direktor Centra Carnegie za Rusiju i Evroaziju u Berlinu Aleksandar Gabujev.

Još od zime, piše Gabujev, "bilo je jasno da je Vladimir Putin uvjeren u jedno: vrijeme je na njegovoj strani.

"Zbog toga ga ne zanima nikakav dogovor koji nije po njegovim uslovima".