STAV

Prolazi podzemlja

Kada krenete s Rimskog Trga na raspolaganju imate podzemni prolaz ispod Bulevara Sv. Petra Cetinjskog, koji je građane koštao preko milion eura. Urađen prema standardima, gdje su ugrađena i dva lifta sa obje strane za osobe sa invaliditetom, reklo bi se jedna zdrava priča prema potrebama grada koji se razvija.

Пише: Види све колумне

Piše: Predrag Nikolić

Liftovi odavno nijesu u funkciji, a sam prolaz se gotovo ne koristi, osim kao javni toalet – zaključilo bi se po „mirisima“.

Kad pređete na drugu stranu Bulevara onda do Hrama imate prema DUP-u pješačku zonu. Radi se o unutrašnjem prostoru Moskovske ulice, Bulevara Sv. Petra Cetinsjkog i Bulevara George Washington. Svi investitori su uredno platili komunalije. Obaveza GG Podgorica je da sredi pješačku zonu, a koja se sada koristi kao divlji parking. Neodgovornost GG Podgorica nije jedini problem. To što taj dio izgleda kao smetlište i sramota za odgovorne iz GG Podgorica – ni to nije najveći problem.

Najveći problem je što se divlje parkiralište nalazi dijelom na ploči koja je iznad podzemne garaže. Ploča je projektovana na osnovu predviđenog opterećenja, a to su zelena površina i pješaci – ne parkiralište! I tu postoji opasnost od ugrožavanja konstrukcije.

To što investitorima dozvoljavaju da prave zgrade bez obezbjeđenja parkinga je posljedica bavljenja urbanizmom bivšeg gradonačelnika inače hirurga, a ne urbaniste.

U isto vrijeme dio Bulevara George Washington poznatiji kao Crnogorski Montenapoleaone, sa dvije trake u oba pravca ima problem sa „četiri žmigavca“, jer ovi što plaćaju čarape 20 €, suknje 300 € ili sako 600 € ne vole da bace 40 centi na parkingu. Ta zona treba da se proglasi za zonu vozila bez mogućnosti zaustavljanja iako su saobraćajni znakovi vrlo precizni.

Ovim se otvara i priča oko formiranja taxi stanica i najbliže zaustavne stanice za taxiste gdje ćete da izađete. Ne na sred puta i ne gdje vam padne na pamet – nego tamo gdje se ne krši zakon o saobraćaju!

Pješaci koriste dva pješačka prelaza sa strana podzemnog prolaza i ne treba biti puno pametan da se zaključi da podzemni prolaz nije ni trebao da se gradi ili je potrebno da ovakvi promašaji pokažu kako je lako bacati naše pare za projekte koji nemaju funkciju.

Osim nemanja funkcije sam podzemni prolaz se ne održava već godinama. Vidni ulivi vode, korišćenja prolaza kao nužnika, vidna su i oštećenja koja prijete da ugroze sigurnost i to malo korisnika, ma za šta ga koristili.

U Podgorici imate dva javna toaleta – na autobuskoj stanici i u parku preko puta hotela Hilton. Uzgred rekonstrukcija tog parka, kao donacija Azerbejdžana, koštala je milion eura i to za šta: ograda, sređivanje staza, par nastrešnica i stolovi za šah, uz rekonstrukciju javnog toaleta. Sad nije u funkciji jer su se pojavile rupe za koje još nijesmo dobili obrazloženje – niti plan sanacije. Jer to košta, osim kad ne dižete sebi spomenike za života, pa makar bili i nužnici ili kad pokušavate da Podgoricu zaspete palmama da bi joj dali mediteranski šmek. Opet neuspješno.

Bacanje novca od strane države, bilo novca građana, bilo donacija, svakako je u svim sličnim projektima ostalo bez odgovornosti, što nikako ne smije biti praksa koja se nastavlja. Jer dok budemo bili mirni na promašene projekte od značaja za kvalitetniji život građana, bili mirni na tokove novca za njihovu izgradnju, koji slobodno mogu biti nazvani pranjem, onda će prolazi podzemlja, rupe i mrak haustora postati način razmišljanja, kao što je to i bićima čije je to prirodno okruženje.