STAV

Država na karuselu

Doslovno sve što se posljednjih godinu dešava u unutrašnjoj politici Crne Gore, moglo bi da se uporedi sa karuselom. A što je karusel? Karusel ili vrteška je sprava za zabavnu vožnju, koja se može vidjeti u sklopu putujućih karnevala, na vašarima i u zabavnim parkovima. Sastoji se od pokretne kružne podloge na kojoj se nalaze sjedišta za „putnike’’. 

Пише: Види све колумне

Piše: Ljiljana Brnović

Karusel se jednostavno pokreće. Tu su konjići, kitnjasti dekor, muzika, tačno trajanje vožnje i broj krugova, koji će za sitan novac provozati ,,putnike.’’ Nije teško pretpostaviti ko su konjići u ovoj državi, a ko su oni koji ih jašu i zabavljaju se, jašući ih. Bez pominjanja imena crnogorskih političara, naziva partija koje su ‘’donje’’, a koje ‘’gornje’’u realnom životu, više nije ni važno ko vuče konce i da li ih vuče dobro ili loše ili ih je neko ispustio iz svojih nejakih rukica.

Nema dana da se, ispred buketa mikrofona ne oglasi po zvanju i zanimanju neki političar sa revolucionarnim prijedlogom koji će Crnu Goru brzinski uvesti u EU, jer na koju god stranu se okrenemo, politička retorika je skoro identična: od ,,silne želje’’ da se građanima obezbijedi bolji život do ,,težnje’’da Crna Gora postane država stabilnosti i blagostanja u kojoj će svi imati iste šanse. Priče su uglavnom u načelu, a o pojedinostima, kojim putem da se krene, rijetko se što može čuti. Pritom se zaboravlja, namjerno ili nenamjerno, da je društvo već tri decenije plus dvije godine, nikad jače podjeljeno.

Pregovara se svaki put kao posljednji. Ulupljenih fotelja, propalih sati, praznih riječi, istih glava i skupih zuba, kao nekad, ali i redovnih plata o kojima prosječni građanin i građanka mogu samo da maštaju. Imamo novi oblik, privid da se nešto radi, a zapravo su naslijeđene stare formule političkog ponašanja.

Rogovi u vreći su čak i oni koji bi mogli, na izvjestan način, da budu kakva takva partnerska snaga, da podupre formiranje i deblokadu institucija, bez kojih države, ako namjeravaju da budu ozbiljne, prosto ne funkcionišu. Naši političari često podsjećaju na fb grupu, kupujem- prodajem, ali ne poklanjam.

A ovamo dolje, na zemlji, u životu od prvog do do prvog u mjesecu, preživljavaju ljudi. Inflacija je poslije dugo vremena opet našla mjesto u našem svakodnevnom rječniku. Naravno, to nije nešto što se dešava samo kod nas, već je globalna stvar. No, uz prosječne plate u Crnoj Gori dodamo li litar ulja ili jaja iznad dva eura nije isto jednom Austrijancu ili mom komšiji, koji radi na stovarištu, ima dvoje male djece i nezaposlenu ženu, a oboje sa magistraturama državnih fakulteta.

Takvih je dosta pod našim nebom, nije teško provjeriti. Floskula koju političari često znaju da potegnu je- mladost je snaga i budućnost ove zemlje. Vidimo kako jeste i jedno i drugo. Šanse su im, po svemu sudeći, nula bodova, ako se ne nađe neka partijska veza i tako je oduvijek. Izuzeci su rijetki.

Slobodne procjene su nekad vrlo dobra stvar. Posmatrajte ljude, dobićete sliku, a najbolje su iz bolničkih čekaonica, sa željezničkih i autobuskih stanica. Tu se vidi prava Crna Gora, tu se vidi bijeda i jad, standard koji se odavno ne može nazvati standardom, tu se vidi ogoljeno siromaštvo.

Većina je u velikim egzistencijalnim problemima, kreditno zadužena, bez ikakve ušteđevine za ,,crne dane'' koji su, ako ćemo pravo, a zašto ne bismo, došli. Onaj manji broj kojima pripadaju i političari od vrha pa po dubini, kao i oni koji su se odavno ,,snašli '' što su mijenjali bedževe i salvete, izgleda znaju zašto su se rodili, a znamo i mi, nego nam je zaludu.

Da se vratimo karuselu, spravi za zabavnu vožnju i jahačima sa kravatama. Koliko krugova još treba da naprave, koliko vožnji da odvoze, da bi se oni koji vode državu i odlučuju o našim životima stvarno uozbiljili i shvatili da njihova repliciranja, polemike, svađe i priča koja prečesto ide unazad, samo ubijaju nadu i vjeru pojedinca da će u Crnoj Gori ikada da ozeleni. Treba li zavrištati da predugo sjedimo na suvoj grani koja puca? Treba i mora!