Nina Verkhojzer  [ DW ]

12. 11. 2025. 07:28

Osnivanje Bundesvera prije 70 godina polarizovalo je Njemačku

Malo je toga 1945. ukazivalo da će Njemačka deset godina kasnije ponovo imati vojsku. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, koji je pokrenula nacistička Njemačka, zemlja je okupirana, a Vermaht raspušten. Sile pobjednice – Sovjetski Savez, SAD, Velika Britanija i Francuska – temeljito su pristupile demilitarizaciji zemlje: tako da rat više nikada ne može da započne sa njemačkog tla.

Međutim, napetosti između sila pobjednica porasle su ubrzo nakon završetka rata. Kao rezultat toga, Njemačka je podijeljena. Nakon izbijanja Korejskog rata 1950. godine, zapadni saveznici intenzivno su se pripremali za mogući sovjetski napad u Evropi. Plašili su se da bi granica između dvije njemačke države mogla da postane poprište takvog napada.

Njemačka vojska kao bedem protiv Sovjetskog Saveza

Ta briga zaokupljala je i Konrada Adenauera, prvog kancelara mlade Savezne Republike Njemačke. „U slučaju ruske agresije, mi bismo bili prva žrtva. Hladni rat se vodi protiv nas svom snagom“, upozorio je taj političar demohrišćana u oktobru 1950.

S obzirom na tu prijetnju, Adenauer je zahtijevao da zapadni saveznici pojačaju okupacione snage u Njemačkoj. Oni su zauzvrat zahtijevali da sama SR Njemačka (Zapadna Njemačka) doprinese sopstvenoj odbrani. To je otvorilo raspravu o ponovnom naoružavanju – a Adenauer ju je ciljano vodio.

Za prvog kancelara poslijeratne Zapadne Njemačke – inače katolika iz Porajnja koji lično nije imao afiniteta prema vojsci – strateški ciljevi bili su najvažniji. Prema njegovom mišljenju, odbrambeni doprinos bio je sredstvo za reintegraciju SR Njemačke u zajednicu zemalja Zapada. Adenauer je želio ponovo da stekne slobodu djelovanja u spoljnoj politici.

Protesti protiv ponovnog naoružavanja: „Bez mene!“

Samo desetak godina nakon kraja nacističke diktature, plan ponovnog naoružavanja unio je ogorčenje među mnoge Njemce. Socijaldemokrate, tada u opoziciji, izrazili su oštre kritike. Bili su užasnuti mogućnošću da ponovo vide njemačke vojnike kako marširaju. Optužili su Adenauera da iskorišćava „strah od Istoka“. I još su tvrdili da će ponovno naoružavanje zacementirati podjelu Njemačke.

Otpor se pojavio i među stanovništvom. Pod sloganom „Bez mene!“, ogorčeni građani demonstrirali su protiv ponovnog naoružavanja, uključujući i bivše vojnike i ratne veterane s drvenim nogama ili štakama.

Na kraju je Adenauer ipak uspio da se izbori: Pariskim sporazumima i ulaskom Njemačke u NATO 6. maja 1955. otvoren je put za osnivanje Bundesvera (Saveznih oružanih snaga). Dana 12. novembra 1955. prvi ministar odbrane Savezne Republike Njemačke – političar CDU Teodor Blank, uručio je u kasarni Ermekajl u Bonu prvoj grupi od 101 dobrovoljca (mnogi od njih bili su u civilu i bez uniforme) potvrde o imenovanju na funkcije u vojsci.

„Njemci nikada nisu bili pacifisti“, ukazuje za DW vojni istoričar Zenke Najcel sa Univerziteta u Potsdamu. „Jeste postojala brojna manjina protiv ponovnog naoružavanja, ali većina je bila za. A onda je Adenauer 1957. pobijedio na izborima za Bundestag s apsolutnom većinom“, podsjeća Neitzel. Prema njegovom mišljenju, da Njemcima nije bila bitna tema ponovnog naoružavanja i uvođenja obaveznog vojnog roka, što se dogodilo 1. aprila 1957, oni nikada ne bi izabrali Adenauera.

Vojnici nisu slijepo poslušni, oni su „građani u uniformi“

Kako bi se spriječilo da njemačke oružane snage postanu „država unutar države“, one su postale blisko integrisane u kontrolne mehanizme parlamentarne demokratije. Vrhovna komanda bila je u rukama ministra odbrane, dakle u civilnim rukama.

Vojnici su bili, i još uvijek su, obavezni da slušaju svoju savjest kao „građani u uniformi“ – što je u suprotnosti slijepoj poslušnosti. „Želimo oružane snage u demokratiji koje se podređuju primatu politike“, naglasio je prvi ministar obrane Blank.

Iako je politička i društvena orijentacija bila nova, ipak je postojao kontinuitet kada je riječ o kadru: neki od oficira prethodno su služili u Vermahtu. Nekog drugog kadra, s potrebnim vojnim iskustvom, nije bilo na raspolaganju. Međutim, uspjeli su da ih zadrže, kaže Najcel. „Ta generacija Vermahta lojalno je služila novoj zemlji, SR Njemačkoj“, navodi istoričar i naglašava: „Bundesver nikada nije bio prijetnja demokratiji.“

Hladni rat – gotovo pola miliona vojnika

Tokom Hladnog rata, Bundesver je bio usko integrisan u strukture NATO. Njegova misija je isključivo bila odbrambena – odbrana Savezne Republike Njemačke u slučaju napada. Sredinom 1980-ih dosegao je vrhunac svoje borbene snage s 495.000 vojnika.

Završetkom sukoba Istok-Zapad, Bundesver se našao suočen sa novom realnosti: nakon ponovnog ujedinjenja, Nacionalna narodna armija (NVA) Istočne Njemačke odnosno DDR-a je raspuštena, a njenih oko 90.000 vojnika podređeno je Njemačkim oružanim snagama Zapadne Njemačke. Samo mali dio njih trajno je integrisan u Bundesver.

Mobilne snage za intervencije u inostranstvu

S obzirom na to da je Njemačka sada bila okružena saveznicima, nacionalna i saveznička odbrana izgubila je na važnosti. Bundesver se postupno smanjivao sve dok broj vojnika nije pao ispod 200.000.

Zatim se koncentrisao na strane misije izvan teritorija NATO, što je Savezni ustavni sud dozvolio 1994. godine. Kao rezultat toga, njemački vojnici služili su kao „mirovnjaci“ na nekoliko kontinenata, pa i u BiH i na Kosovu. Najskuplja i najsmrtonosnija misija bila je ona u Avganistanu (2001-2021), u kojoj je život izgubilo 59 njemačkih vojnika.

Posljedica tog novog kursa bila je da tako smanjen i osuđen na popunjavanje na dobrovoljnoj bazi, Bundesver praktično više nije bio sposoban za nacionalnu i savezničku odbranu. „To sigurno nisu dobro promislili“, kaže vojni istoričar Najcel. „To je prvenstveno bio politički problem, jer nisu obezbijedili potrebno finansiranje. Bila je to politička odluka o kontinuiranom smanjenju vojske, što je kulminiralo obustavom služenja obaveznog vojnog roka 2011. To je značilo da je Bundesver mogao da radi samo na najneophodnije zadatke.“

Veliko povjerenje u Bundesver

To je počelo da se mijenja tek nakon velike ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Otada su političari uložili velika sredstva u moderno oružje i bolju opremu za Bundesver. Prema planovima kancelara Fridriha Merca (CDU), njemačke oružane snage trebalo bi da postanu „najjača konvencionalna vojska u Evropi“. Da bi to postigle, hitno im je potrebno više osoblja, zbog čega se žestoko raspravlja o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka.

Uprkos svim izazovima, njemačke oružane snage danas uživaju snažnu javnu podršku u zemlji. Sedamdeset godina nakon osnivanja, više od 80 odsto Njemaca ima pozitivan stav prema Bundesveru, kako je pokazalo reprezentativno istraživanje Centra za vojnu istoriju i društvene nauke njemačkih oružanih snaga.