Kaki Bali  [ DW ]

04. 11. 2025. 10:43

Problematični njemačko-grčki razgovori u Berlinu – svađa oko migracija

Ovog utorka (4. novembar) grčkog ministra za migracije Tanosa Plevrisa očekuje težak sastanak s njemačkim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Dobrintom u Berlinu. Konsultacije dvojice ministara neće biti jednostavne, iako imaju vrlo slična gledišta po pitanju neregularne imigracije. Obojica žele da pošalju istu poruku – da „ilegalni“ migranti neće imati nikakve šanse u Evropskoj uniji. I obojica bi najradije potpuno zatvorili granice EU za izbjeglice. Ipak, postoje i razlike u mišljenju.

Tanos Plevris imenovan je za ministra migracija u julu 2025. godine – kao nasljednik Makisa Voridisa, koji je podnio ostavku zbog skandala u vezi sa zloupotrebom poljoprivrednih subvencija EU. Od prvog dana na dužnosti, Plevris je ponosno isticao: „Bićemo prva zemlja EU s najstrožim propisima za ilegalan ulazak.“

Ministar s desničarskom prošlošću

Novi ministar, koji je prije ulaska u konzervativnu stranku Nova demokratija 2012. godine pripadao krajnje desnoj i islamofobnoj partiji, godinama je bio poznat po svom antimigrantskom stavu. Još 2011. iznio je svoje poglede na postupanje s izbjeglicama i migrantima na događaju koji je organizovao krajnje desni časopis Patrija. Kako je tada rekao, problem s migracijama može se riješiti na dva načina: čuvanjem granica i „mjerama odvraćanja“ koje bi Grčku pretvorile u „pakao“.

Čuvanje granica, tvrdio je, zahtjeva žrtve, a oni koji bi živi stigli u zemlju ne bi trebalo da dobiju nikakve socijalne naknade, hranu ni piće, niti pristup zdravstvenoj zaštiti. „Mora im biti gore nego u njihovim zemljama – pakao im mora izgledati kao raj u poređenju s onim što će ovdje doživjeti“, govorio je tada Plevris.

U julu 2025, kao novopečeni ministar za migracije i azil, bio je nešto umjereniji – barem u izboru riječi. „Ko nema pravo na azil, biće ili zatvoren ili vraćen nazad“, najavio je i odmah u parlamentu podnio odgovarajući predlog zakona. Taj zakon usvojen je usred ljeta – glasovima poslanika vladajuće stranke, ali i manjih stranaka desnije od Nove demokratije.

„Grčka neće prihvatiti migrante iz Njemačke“

Nova grčka politika odvraćanja kada je riječ o izbjeglicama i migracijama vjerovatno će u Njemačkoj naići na razumijevanje. Ali u jednoj tački stavovi dvojice istomišljenika, Plevrisa i Dobrinta, suprotstavljeni su: njemački ministar unutrašnjih poslova želi da vrati nekoliko hiljada izbjeglica nazad u Grčku, dok grčki ministar migracija traži način da to spriječi. „Grčka ni u kom slučaju neće prihvatiti migrante iz Njemačke“, ponavlja Plevris.

Ova razlika proizilazi iz tzv. sekundarne migracije. Hiljade izbjeglica, koje su u Grčkoj priznate kao tražioci zaštite, nastavljaju put prema Njemačkoj – bilo zato što tamo imaju prijatelje ili porodicu, bilo zato što se nadaju boljoj budućnosti.

Takva putovanja su zakonita, ali je nezakonito podnijeti drugi zahtjev za azil u drugoj državi EU. Prema šengenskim pravilima, priznati tražioci azila mogu slobodno da putuju u druge države Evropske unije najviše 90 dana u okviru šest mjeseci. Prema Dablinskom sporazumu, izbjeglica može da traži azil samo u prvoj zemlji u koju uđe u EU – u ovom slučaju u Grčkoj.

Ali nije lako kontrolisati da li izbjeglice priznate u Grčkoj ostaju duže od 90 dana u Njemačkoj. Nije ni poznato koliko takvih „sekundarnih migranata“ ima – procjenjuje se između 26.000 i najviše 60.000 ljudi koje bi Dobrint rado vratio u Grčku, a koje Plevris ne želi da primi nazad.

Za oba političara to je i pitanje unutrašnjepolitičkog profilisanja: žele da pokažu svojim biračima da su strogi prema „ilegalnima“. Iako bi povratak nekoliko hiljada ljudi zapravo trebalo da bude sporedno pitanje u bilateralnim odnosima.

Dobrovoljna solidarnost, fleksibilna odgovornost

Pravi problem za obje zemlje jeste dugoročna primjena novog pakta o azilu i migracijama EU, koji bi trebalo da stupi na snagu 1. jula 2026. Njemačka i druge sjeverne članice Unije insistiraju na tome da se Dablinski sporazum o migracijama, koji odgovornost za prihvat izbjeglica prebacuje na spoljne granice, ponovo u potpunosti primijeni.

Grčka i ostale mediteranske zemlje žele da se primijeni dogovoreni mehanizam solidarnosti. One bi pozdravile obavezni mehanizam koji bi pravednije raspodijelio teret unutar EU. Međutim, kako to nije predviđeno novim paktom, ni one se ne smatraju strogo obaveznima. Za Grčku je ključni pojam „fleksibilna odgovornost“. To znači da bi, u slučaju povećanja broja dolazaka izbjeglica iznad kapaciteta zemlje, trebalo povećati i preraspodjelu izbjeglica u druge članice EU. Ako sjeverne zemlje uskrate svoju, ionako neobavezujuću solidarnost, Grčka će manje strogo primjenjivati Dablinski sporazum.

Nova statistika o izbjeglicama

Migracije su unutrašnjepolitički važno pitanje u čitavoj Evropskoj uniji, naročito u doba američkog predsjednika Donalda Trampa i uspona krajnje desnih stranaka i njihove ideologije u Evropi. Iako je broj zahtjeva za azil u 27 zemalja-članica EU između 2024. i 2025. opao i gotovo svuda ostao znatno ispod nivoa iz 2015, samo se u mediteranskim zemljama – dakle, na južnim, teško nadziranim spoljnim granicama EU – broj zahtijeva za azil udvostručio.

Od januara do septembra 2025. godine oko 100.000 izbjeglica stiglo je u Evropu svim mediteranskim rutama, a 42 odsto zahtijeva za azil u Uniji podnijeto je u Španiji, Italiji i Grčkoj.

Prema broju zahtjeva po stanovniku, Grčka je na prvom mjestu u EU, a Kipar na drugom. Od 2021. do danas, Španija, Italija i Grčka su pod sve većim pritiskom. Broj dolazaka znatno je manji nego 2015, ali od 2021. ponovo polako i stalno raste.

Za održivost sistema azila ključno je da se oni koji nemaju pravo na njega vraćaju u svoje zemlje porijekla. Međutim, u prosjeku, na nivou cijele EU, vraća se samo svaki peti podnosilac čiji je zahtjev odbijen.