- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
13. 05. 2025. 10:32
Podijeljeno društvo u Njemačkoj – kako se nositi s AfD?
Da li je Alternativa za Njemačku (AfD) desno ekstremna stranka ili nije? Njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka, nedavno ju je klasifikovala kao „provjereno desno ekstremnu“. Međutim, AfD je to iznijela na sud i podnijela tužbu. Do sudske presude, obavještajna služba neće moći da iznosi tu tvrdnju, što je uobičajena procedura u postupcima.
AfD je to proglasila kao svoj uspjeh. „Ovo je prvi važan korak ka tome da se zaista oslobodimo krivice i time suprotstavimo optužbama za desni ekstremizam“, ocijenili su kopredsjednici stranke Tino Krupala i Alis Vajdel. „Koristimo sva zakonska sredstva da se branimo od te klasifikacije Savezne služba za zaštitu ustavnog poretka.“
Rasprava o predlogu za zabranu AfD-a
Međutim, dvoje od troje Njemaca dijele stav da su ciljevi AfD usmjereni protiv demokratije, vladavine prava i ljudskog dostojanstva.
Način na koji se postupa s AfD-om postalo je problem koji bi dodatno mogao da podijeli njemačko društvo. Jedno pitanje je pritom posebno problematično za novu vladu kancelara Fridriha Merca: da li bi zabranu AfD trebalo ispitati pred Saveznim ustavnim sudom? Protivnici tvrde da bi to dodatno podstaklo društvene podjele, a da pritom deset miliona birača AfD-a ne bi nestalo. Zagovornici te ideje insistiraju na tome da neprijateljima demokratije ne treba omogućiti da ukinu demokratiju.
Johanes Kis, zamjenik direktora Instituta za istraživanje demokratije „Elze Frenkel Brundvik“ na Univerzitetu u Lajpcigu, u intervjuu za DW zalaže se za razmatranje zahtjeva za zabranu AfD.
„Ako se zaključi da AfD ne predstavlja prijetnju osnovnom demokratskom poretku, moraćemo da nastavimo time da se bavimo u parlamentima. Ali ako dođemo do zaključka da jeste prijetnja, onda ćemo i dalje morati da nastavimo da se bavimo pitanjem društvene podjele, ali više nećemo imati aktera koji svjesno i namjerno promoviše ovu podjelu.“
Kritika načina na koji se novinari odnose prema AfD-u
Početna procjena AfD-a od strane Službe za zaštitu ustavnog poretka podstakla je debatu i o tome kako bi mediji trebalo da se odnose prema toj partiji u budućnosti. Njemačko udruženje novinara pozvalo ih je da prilagode svoje izvještavanje i jasnije stave do znanja da AfD nije normalna stranka iz demokratskog spektra.
Jozef Holnburger, direktor istraživačkog centra CeMAS (Centar za praćenje, analizu i strategiju), jedan je od onih koji se zalažu za to da mediji promijene način svog izvještavanja i pritom ukazuje na obrazac uočen tokom prošlogodišnje kampanje na izborima za Bundestag: tema migracije tada je nesrazmjerno mnogo praćena u medijima u odnosu na druge teme, iako je AfD stalno tvrdila da ta tema na kojoj ona insistira ne igra ulogu u medijima.
Holnburger za DW kaže: „AfD nikada neće biti zadovoljna medijskim izvještavanjem. Zato ne pomaže stalno bavljenje njenim problemima i ne treba se nadati da će se tako umiriti glasači AfD-a. Ta stranka će uvijek da glumi žrtvu i da tvrdi da se njeni problemi negativno rješavaju, čak i ako im se mikrofon stalno gura pod nos.“
Neuspjeli izbori za kancelara idu na ruku AfD-u?
Holnburger navodi još jedan primjer: neuspješni izbori u Bunedstagu za Fridriha Merca kao saveznog njemačkog kancelara u prvom krugu glasanja. Opšti stav među političarima i novinarima bio je da su onih 18 poslanika iz redova Demohrišćana (CDU/CSU) i Socijaldemokrata (SPD) koji nisu glasali za Merca, naštetili demokratiji i išli na ruku AfD-u.
„Neuspješni izbori za kancelara zračili su izvjesnom neizvjesnošću, a znamo da AfD uvijek voli da cilja na takvu neizvjesnost i da pokušava da je iskoristi za svoj politički kapital. Ali nije svaki problem u pronalaženju većine i svaki problem s kojim se vlada suočava automatski pobjeda za AfD“, ukazuje taj stručnjak za desni ekstremizam. Politika ubuduće mora tome da parira uspješnim modelom demokratije, kao što se nedavno dogodilo u Kanadi i Australiji: „Polarizacija može da znači i to da sile razuma postaju jače“, kaže Holnburger.
Njemačka: „Društvo se ujedinjuje u sredini“
Ako iko zna nešto o društvenoj i političkoj polarizaciji i tome kako je smanjiti, onda je to Adrijan Blatner. On trenutno na Univerzitetu Stanford pažljivo proučava tri zemlje: SAD, Brazil i Njemačku. A njegova teza glasi: takozvana „afektivna polarizacija“ u Njemačkoj je porasla. To znači da rastu nepovjerenje i antipatija prema ljudima koji imaju drugačija politička mišljenja, ali još uvijek nisu toliko izraženi kao u druge dvije zemlje. On u Njemačkoj uočava dva trenda:
„Danas pristalice SPD-a i CDU/CSU imaju znatno pozitivnije stavove i osjećaje jedni prema drugima nego prije 30 ili 40 godina. U tom smislu, društvo se primaklo sredini.“ Drugi trend: negativna osjećanja prema novim i manjim strankama u Bundestagu značajno su porasla. „To postaje problematično kada stranke koje su nekada bile male, poput AfD-a, značajno povećaju svoju podršku i dobiju politički značaj i veće biračko tijelo. Tada se podjela više ne proteže duž margina, već kroz centar društva.“
Najbolji lijek protiv polarizacije: dijalog
Tim istraživača s Univerziteta Stanford predstavio je prije tri godine veoma zapaženu studiju. Osnova je bila takmičenje ideja o tome kako najbolje smanjiti podjele u društvu. U eksperimentu sa 32.000 ljudi testirano je 25 predloga. Na kraju je reklama za jedan brend piva pokazala najbolje rezultate.
„Tamo vidite grupu britanskih muškaraca i žena koji imaju potpuno različita mišljenja, a zatim ih zamolite da postave bar u grupama od po dvoje. Pritom obje strane tek kasnije saznaju da imaju potpuno različite stavove.“ Efekat koji je to imalo na gledaoce bio je zapanjujući, kaže Blatner za DW: „Amerikanci koji su vidjeli taj video bili su znatno manje polarizovani nakon toga, a efekat je trajao nekoliko dana nakon snimka.“
Jedna inicijativa u Njemačkoj uspješno primjenjuje takav pristup u praksi. Medijska kuća „Cajt onlajn“ od 2017. godine organizuje projekat „Njemačka govori“: ljudi s potpuno suprotstavljenim političkim stavovima okupljaju se da razgovaraju. Adrijan Blatner analizirao je inicijativu u izbornoj godini 2021. i otkrio da su učesnici imali znatno pozitivnija osjećanja prema drugoj političkoj grupi nakon diskusije. On vjeruje da je konstruktivan dijalog moguć i između tipičnog gradskog glasača Zelenih i ruralnog glasača AfD-a.
„Osjećajna polarizacija jača nego stvarna“
„Neki glasači Zelenih i SPD-a takođe podržavaju strožu migracionu politiku, a među glasačima AfD-a postoje i pristalice klimatskih mjera“, kaže Blatner. Zato je važno da nema generalizacija kada je riječ o kompletnom biračkom tijelu neke stranke. „To je problematično jer se u suprotnom negativna osjećanja prema drugoj strani intenziviraju. Ljudi sve više izbjegavaju kontakt, predrasude se učvršćuju i razvija se začarani krug polarizacije. Takođe moramo pronaći načine, čak i privatno, da nastavimo da komuniciramo s ljudima koji imaju drugačija politička gledišta. Čak i ako to ponekad boli.“
Pored bavljenja AfD-om, prvenstveno su to pitanja migracije, zaštite klime i naknada za nezaposlenost oko kojih su, čini se, različite grupe u Njemačkoj čini nepomirljivo suprotstavljene. Pa ipak, kaže sociolog Johanes Kis, „još uvijek nije kao u SAD, gdje postoji duboka podjela. Tamo bez obzira koje pitanje da pokrenete, ili ste na jednoj ili na drugoj strani.“ Njemačka u cjelini još uvijek nije toliko polarizovana koliko se ponekad tvrdi. „Percipirana polarizacija mnogo je jača od stvarne.“
*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku