Tomas Bremzer (dpa)  [ DW ]

27. 09. 2024. 07:56

Tri hita za vječnost: 40 godina grupe Alfavil

Na pitanje koliko pjesama benda Alfavila vam spontano pada na pamet, većina bi odgovorila: „Forever Young“, „Big in Japan“ ili „Sounds Like A Melody“. Ali, pored tri svjetska hita iz 1984. njemački sint-pop bend u orginalu „Alphaville“ objavio je tokom svoje duge karijere još mnogo pjesama.

Sada Alfavil predstavlja omiljene pjesme svojih fanova na tri albuma najboljih hitova pod nazivom „Alphaville Forever! - Best Of 40 Years“.

„Decenijama smo odbijali da napravimo ovakav album najboljih hitova jer smo to smatrali glupim i bez kreativne vrijednosti“, kaže pjevač Marijan Gold (70) u razgovoru za dpa. „Ali sada je prošlo 40 godina, i zato je počelo da me zanima.“

Ono što je posebno jeste da su fanovi benda mogli onlajn da izaberu svojih 40 omiljenih pjesama, te da ih poređaju po željenom redosljedu i sačuvaju kao plejlistu. Tu su našli su hitovi kao što su „I Die For You Today“ (2010), „Dance With Me“ (1986) ili „The Jet Set“ (1985).

Od „diletanata“ do zvijezda

Marijan Gold, Bernhard Lojd i Frank Mertens (pseudonimi pod kojima su nastupali) osnovali su 1982. u Minsteru u Njemačkoj sint-pop trio, koji se u početku zvao kao njihov kasniji svjetski hit – „Forever Young“. Međutim, godinu dana kasnije, preimenovali su se u Alfavil, po uzoru na naučnofantastični film francuskog režisera Žana-Lika Godara. Jedna od glavnih tema priče snimljene 1965. u Parizu, a koja se odvija na planeti Alfavil, je odumiranje emocija i dehumanizacija društva.

„Nismo bili sjajni instrumentalisti, zapravo smo bili potpuni amateri i diletanti. Ali, postojale su mašine, kao što su ritam mašine ili sintisajzeri, s kojima su i ljudi s manje vještine mogli da prave melodije. Odjednom smo mogli sami da stvaramo muziku.“

Muzičari su inspiraciju nalazili u grupama Novog talasa kao što su Ultravox, OMD, Kraftwerk, kao i u Davidu Bouviju. Sa svoje prve tri singl pjesme 1984. su se odmah probili na vrh muzičkog svijeta: „Big in Japan“, „Sounds Like A Melody“ i „Forever Young“ pojavile su se na tržištu u roku od nekoliko mjeseci.

Prije tačno 40 godina, objavljen je i njihov debitantski album sa još sedam pjesama, koji je prodat u dva miliona primeraka.

Nisu se dopali njemačkim muzičkim kritičarima

Bio je to početak karijere iz snova, koji su neki ipak gledali s dozom kritike.

„U Njemačkoj nas kritičari baš nisu cijenili. Stalno su nas optuživali da nam je sve palo s neba“, kaže pjevač Gold.

U suštini, to je djelimično tačno. Trojica članova benda potiči iz srednje klase, nisu morali da savladaju instrumente ili da se povlače po malim klubovima.

„Prvi singl je odmah postao veliki hit. To je fenomenalno, ali razumijem da neki ljudi nisu mogli to da nam oproste. To nam do danas zamjeraju u Njemačkoj.“

Ozbiljni tekstovi umjesto besmislenih pjesama

Nakon debitantskog albuma i svjetskih hitova 1984. klavijaturista Mertens napušta bend zbog medijske pompe, a Alfavil na narednim albumima eksperimentiše s različitim muzičkim stilovima i složenijim tekstovima. Za razliku od mnogih drugih bendova iz osamdesetih, tekstovi njihovih pjesama, su prilično duboki i kompleksni.

„U tom smislu nismo bili tipičan njemački bend. Tih besmislenih tekstova ima najviše u Njemačkoj. Ozbiljni bendovi iz Amerike ili Velike Britanije su se bavili ozbiljnijim temama i trudili se da prenesu neku poruku“, objašnjava Gold.

„Ne bih mogao kao pjevač da stanem na binu i pjevam ljudima bilo kakve gluposti. To mi ne bi pričinjavalo zadovoljstvo. Zato su se naše pjesme bavile ozbiljnim temama.“

Slijedi turneja

Muzički, best-of albumi prikazuju kreativnost i razigranost njemačkog benda, koji je postao svjetski poznat zahvaljujući svom sint-pop miksu melanholije, vedrine i mračnog. Kasnije su u svoje pjesme unijeli i uticaje iz klasične muzike, bluza i džeza. Stvorili su tri hita za vječnost – „Big in Japan“, „Sounds Like A Melody“ i „Forever Young“ – koje i današnja mlada publika još uvijek poznaje, djelimično zahvaljujući TikToku.

Od novembra Alfavil kreće na jubilarnu turneju sa svojom bezvremenom muzikom iz osam studijskih albuma. A sedamdesetogodišnji Gold obećava: „Naši koncerti nisu (samo) za penzionere.“