[ Irena Rašović, novinarka TVCG ]

POLITIČARI I GOVOR MRŽNjE

Bez odgovornosti za izgovoreno

Izrazi poput: “bitange”, “izdajnici”, “ekstremisti”, “posrbice”, “Milogorci”, “Šiptari”, samo su dio uobičajenog vokabulara crnogorskih političara, koji svoja obraćanja često završe i pozivima na nasilje, etničkom mržnjom, prijetnjama nacionalnim i seksualnim manjinama. Rastući trend uvredljivog govora i mržnje dodatno polarizuje društvo i pojačava netrpeljivost među ljudima, , pokazuju istraživanja nevladinih organizacija. Poslanici, sudeći po zvaničnim podacima, za takve riječi ostaju nekažnjeni.

Zvanični podaci pokazuju da raste broj prijava za govor mržnje, ali i da do suda dođe mali broj njih. Prema dostupnim podacima, nijedan poslanik nije procesuiran zbog govora mržnje, u posljednje dvije godine Etičkom odboru parlamenta nije dostavljena ni jedna prijava za kršenje Kodeksa.

Nema prijava ni za najviše državne zvaničnike.

Tokom posljednjih pet godina u Skupštini je izrečeno ukupno 86 opomena poslanicima, pokazuju podaci koje smo dobili za potrebe ovog istraživanja. Uvidom u evidenciju akata Skupštine, nije pronađena nijedna krivična niti prekršajna prijava za petogodišnji period, kao što ne postoji posebna evidencija o konkretnim slučajevima govora mržnje u “domu demokratije”, kako sami poslanici vole da nazivaju parlament.

Prvi veći “incident”, nakon kojeg kreće vrtoglavi sunovrat u javnoj komunikaciji crnogorskog parlamenta dogodio se 2016. godine, kada su tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, poslanici dijela opozicije iz Demokratskog fronta dočekali skandiranjem “Milo lopove”, na što je on odgovorio sa “Bravo, kreteni”. Od tada se nižu “predstave” za javnost, pune uvreda, netolerancije i govora mržnje.

Iako, posebno od početka litija protiv Zakona o vjerskim zajednicama, i nakon trodecenijske promjene vlasti, avgusta 2020, svjedočimo rastu spornog a često i nezakonitog govora, slučajevi rijetko završavaju pred sudom.

Tužilaštvo je, recimo, izviđalo izjavu tadašnjeg funkcionera Bošnjačke stranke Adnana Muhovića koji je zaprijetio Srbima iz BiH da će im “organizovati traktorijadu”. U tim riječima, Više državno tužilaštvo, nije našlo elemente za pokretanje krivičnog postupka pa je taj predmet arhiviran.

Slučaj poslanice Socijaldemokratske partije Draginje Vuksanović Stanković, koja je, između ostalog, kazala da je njena majka “izvorna, pravoslavna Srpkinja iz Užičke Požege, ne posrbica” došao je samo do ombudsmana. Zamjenica zaštitnika, Nerma Dobardžić, u tome nije vidjela govor mržnje. Kako navodi u mišljenju “kod nepozivanja na mržnju i nasilje, ujedno sa izvinjenjem, taj vid izražavanja nije dostigao stepen oštrine koji se može definisati kao govor mržnje”.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava, objašnjava da prilikom ocjene da li se radi o provokativnom, a dozvoljenom političkom govoru, koji inače uživa visok stepen zaštite slobode izražavanja, ili o zabranjenom govoru mržnje, treba imati u vidu da „javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost da se naročito u medijima uzdrže od izjava koje mogu da se shvate kao govor mržnje“ (Preporuka R(97)20 Komiteta ministara Savjeta Evrope o govoru mržnje).

“Evropski sud za ljudska prava je takođe naglasio da je za političare ključno da izbjegavaju komentare koji mogu da podstaknu na netoleranciju. Govor mržnje je uvertira za fizičko nasilje, pa bi svi nadležni, a i svi od javnog uticaja, bez ustezanja tome morali da se suprotstave”, kategorična je Tea Gorjanc Prelević.

U Akciji za ljudska prava napominju da svi poslanici uživaju imunitet i ne mogu biti pozvani na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju poslaničke funkcije. Takođe, da bi se pokrenuo krivični postupak ili odredio pritvor protiv nekog poslanika potrebno je tražiti odobrenje od Skupštine, osim ako je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina.

No, mimo krivične odgovornosti, Skupština ima Etički kodeks poslanika koji u članu 5 propisuje dužnost poslanika da svoju funkciju obavlja nepristrasno, bez predrasuda i diskriminacije u odnosu na rasu, vjeru, pol, nacionalnu pripadnost itd. U posebnom postupku može se utvrditi odgovornot poslanika ili poslanica za kršenje tog kodeksa.

“Upravo pokretanje takvog postupka je tražila LGBT koalicija koju čini 20 nevladinih organizacija, uključujući HRA, početkom godine od tadašnjeg predsjednika Skupštine Alekse Bečića protiv Jovana Vučurovića zbog govora mržnje koji je iznio prilikom rasprave o izmjenama Zakona o socijalnoj i dječoj zaštiti krajem prošle godine. Međutim, do danas nismo dobili odgovor niti je bilo kakav postupak pokrenut”, ističu u HRA.

Da se većina poslanika oglušuje o Etički kodeks, a samim tim i etička načela i standarde ponašanja, potvrđuje brojka onih koji su taj dokument prihvatili.

U izvještaju Odbora za ljudska prava stoji da je svečanu izjavu o prihvatanju Etičkog kodeksa, od 81-og poslanika, potpisalo samo njih 25.

Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša kaže da broj poslanika koji su potpisali izjavu o prihvatanju Kodeksa govori o ozbiljnosti i odgovornosti određenih kolega”.

„Većina njih politički opstaje zahvaljujući negativnom diskusru. Zloupotrebljavaju se intimna osjećanja, vjerska i nacionalna, manipuliše se njima, a to sve u nedostatku argumenata oko životnog standarda i oko stvari oko kojih treba da napravimo kompromis”, kazao je on.

Odboru za ljudska prava i slobode tokom posljednje dvije godine nije dostavljena nijedna prijava za kršenje Etičkog kodeksa.

U svom posljednjem izvještaju Ombudsman konstatuje izrazito prisustvo govora mržnje. “Primjetno je da je broj ovih pritužbi Zaštitniku u porastu, što ukazuje na trend rasta govora mržnje u javnom prostoru i diskursu”, navodi se, uz napomenu da su sankcije blage i neadekvatne.

Ombudsman Siniša Bjeković upozorava da smo u parlamentu gledali veoma neprijatne, grube i nedostojne scene (uključujući nasilje verbalno ali i fizičko). “Smatram da političari, koji su često nosioci i odgovornih društvenih funkcija, uvijek i na svakom mjestu treba da prilagode svoje istupanje i djelovanje, kako se njima ne bi prelazili standardi zagarantovanih ljudskih prava i sloboda”, upozorava Siniša Bjeković.

Advokatica Ana Razić smatra da incidentno ponašanje poslanika i političara, koje u posljednje vrijeme eskalira, “ne predstavlja samo odraz lične nekulture i manjka tolerancije, već i sliku potpuno degradiranog društva u kojem danas živimo – a koje po definiciji kreira upravo taj politički establišment koji bi trebalo i morao biti personifikacija jedne intelektualne elite, što trenutno nije slučaj“.

Ona je zastupala Milana Knezevića u slučaju od 15. februara 2017. godine, kada su poslanici Demokratskog fronta verbalno i fizički napali poslanike Demokratske partije socijalista u holu Skupštine Crne Gore. Presudom Osnovnog suda u Podgorici, poslanik Demokratskog fronta Milan Knežević osuđen je na četiri mjeseca kućnog pritvora zbog nasilničkog ponašanja, dok su poslanici istog političkog saveza Marina Jočić, Milutin Đukanović i Branko Radulović osuđeni na uslovne kazne. Kao ključne dokaze za osuđujuću presudu, sud je cijenio video snimke napravljene tokom tog događaja, kao i sve psovke, uvrede i teške optužbe koje su osuđeni uputili poslanicima DPS-a. „Đubre jedno“, „ološi jedna bezobrazna“, „lopovi“, „kriminalci“, „smrde izdajničke“, dio je snimljenih uvreda.

Advokatica Razić ovaj slučaj smatra političkim. “Odnos tužilaštva i suda u konkrenom slučaju bio je diskriminatorski, iz razloga što su se u Skupštini Crne Gore dešavali puno teži verbalni, pa i fizički sukobi među poslanicima, a koji nikada nisu dobili epilog na bilo kojem sudu – a kamoli na krivičnom”.

Govor mržnje se u Crnoj Gori može procesuirati krivično i prekršajno. Govor mržnje u Crnoj Gori je sastavni dio nekoliko krivičnih djela. Jedno od njih je krivično djelo (član 370) izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Propisana je kazna zatvora zatvora od šest mjeseci do pet godina. Zvanični podaci pokazuju da raste broj prijava, ali i da do suda dođe mali broj njih.Tako je u 2021. godini prijavljeno 45 lica (u 2020. godini 68 lica, u 2019. godini osam lica, u 2018. godini tri lica). No, sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda, protiv tri lica donijete su oslobađajuće presude.

Krivične prijave u slučajevima rasne i druge diskriminacije se rijetko podnose, a do suda prošle godine recimo nije stigla nijedna. Podaci iz izvještaja Tužilaštva, objavljeni na njihovom sajtu, pokazuju da je zbog izvršenja krivičnog djela – rasna i druga diskriminacija člana 443. Krivičnog zakonika Crne Gore, u 2021. godini prijavljeno je šest osoba (u 2020. godini četiri osobe, u 2019. godini dvije osobe, u 2018. godini osam osoba). Državni tužioci su protiv pet osoba odbacili krivične prijave i protiv jedne ustupili krivičnu prijavu.

Granica između krivičnih djela i prekršaja u ovoj oblasti , ukazuju stručnjaci, nije zakonom precizno definisana, što u praksi stvara probleme i dovodi do različite kvalifikacije istih ili sličnih izraza.

Ovaj članak je urađen u okviru projekta “Dijagnoza i terapija slobode izražavanja, govora mržnje i etničkih tenzija“, koji Institut za medije Crne Gore organizuje u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i UL info uz podršku Evropske unije kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave digitalnog društva i medija.

Sadržaj je isključivo odgovornost autorke i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.