Nikola Nikolić

Tadej Pogačar - kada nemoguće postane svakodnevica

Kada je Lens Armstrong u seriji osvajao pehare na najprestižnijoj biciklističkoj trci "Tur d'Fransu" pomislilo se da se više nikada o nikome neće govoriti u takvim superlativima.

Ispostavilo se da je Amerikanac prevarant, pa mu je zbog dopinga oduzeto svih sedam titula, zbog čega su rekorderi ponovo "postali" Žak Anketil, Edi Merks, Bernar Ino i Migel Indurain sa po pet trofeja s "Tura".

Kada se gleda nadmoć koju prikazuje posljednjih godina, bilo bi iznenađenje da ih sa prvog mjesta vječne liste za koju godinu ne "oduva" Tadej Pogačar, koji iz dana u dan potvrđuje svoj mitski status u biciklizmu. I dominira više nego dopingovani Armstrong u svom zemanu...

Slovenac, koji leti putevima Francuske na putu ka svojoj četvrtoj tituli na "Turu", nastavlja da ruši rekorde.

Ne vozi protiv ostalih biciklista u pelotonu. Njegov rival je sjećanje na Merksa, mit o Inou, savršenstvo Fausta Kopija. Sa 26 godina, Slovenac koji je juče ponovo pobijedio na Pejragudu, prešao je granicu između velikih šampiona i živih legendi.

Na ovoj "Trci oko Francuske". Dok ga njegovi mirni, ali odlučni okretaji pedala vode ka četvrtoj tituli, njegov pravi protivnik je istorija.

Slika sa Otakama bila je brutalno jasna. Dok se Jonas Vingegord mučio na biciklu pokušavajući da smanji zaostatak, Pogačar je vozio nepromijenjenog izraza lica. Razlika je bila dva minuta i 10 sekundi, njegova najveća dominacija u jednoj etapi gran tura. Moralni udarac bio je još veći. Tada je stigao do 20 etapnih pobjeda na "Turu" prije nego što je napunio 27 godina.

Samo je sprinter Mark Kavendiš imao sličnu ranu dominaciju. Ukupan broj profesionalnih pobjeda Pogačara sada iznosi 103 (21 na "Turu" nakon jučerašnjeg trijumfa), čime je dokazao da dominira na svim vrstama terena i u svim uslovima.

Još jedna pobjeda, ali ništa još nije gotovo

Pogačar je u petak briljirao i uzeo etapnu pobjedu u brdskoj hronometarskoj etapi na Pejragudu. Kako kaže, etapa je bila "prava nepoznanica", ali je sve pripremio "odlično sa ekipom". Otkio je da je vozio bez slušalica, oslanjajući se samo na sopstveni osjećaj i vizuelne reference:

"Htio sam da idem punim gasom sve vrijeme. Skoro sam eksplodirao na kraju, ali kada sam vidio štopericu pri vrhu cilja, to mi je dalo dodatnu snagu jer je pokazalo da je taktika uspjela".

Njegova odluka da koristi klasični drumski bicikl, a ne za hronometar, bila je ključna:

"Odlučio sam da idem na biciklu na kojem se osjećam najudobnije".

I pored velike prednosti u generalnom plasmanu (četiri minuta i sedam sekundi nad Vingegordom), Pogačar odbija da proglasi "Tur" osvojenim i ističe da mu je prioritet da odbrani žutu majicu. Ne isključuje mogućnost da ide po još etapnih pobjeda, ali "neće žrtvovati ekipu".

"Ne trudim se da se svima dopadnem. Ekipa me plaća da pobjeđujem, ne da poklanjam pobjede".

Skroman i samokritičan

Daleko od toga da se Pogačar smatra nepobjedivim, već ostaje čvrsto na zemlji:

"U prošlosti sam pravio greške, samo pogledajte 'Tur' 2022. i 2023, tada sam pukao i izgubio".

Njegova ambicija je netaknuta, ali ističe važnost pametne i fokusirane vožnje:

"Bitno je osjećati se dobro, biti u pravoj poziciji".

Ostaje onaj isti "Poggy"

I pored dominacije, ostao je isti onaj simpatični momak koji se zaustavlja da potpiše autograme i osmjehuje se na cilju.

"Pogačar je dobra osoba, zato ga ljudi vole. On je lider, ne samo šampion", rekao je sportski direktor njegovog UAE tima, Maćin Fernandes.

Njegova harizma, ljudskost i profesionalnost čine ga skoro jedinstvenim slučajem u savremenom biciklizmu.

"Nema nijedan manir zvijezde, a čak i u teškim trenucima uliva mir ekipi", naglasio je Fernandes.

Priče iz ekipe

David de la Krus je ispričao anegdotu sa "Tura" 2020:

"Jedne večeri smo svi bili potišteni jer je Pogačar izgubio minut i 30 sekundi. Pojavio se na večeri i rekao: ‘Ko je umro? Sjutra napadam’. I stvarno je sjutradan nadoknadio izgubljeno vrijeme".

Njegovi treninzi su specifični, zna kada da odmara, a kada da ide do kraja. Više ne jede čokolade nakon etapa kao na svom prvom "Turu" i sve više pazi na detalje.

Može li srušiti sve rekorde?

Poređenja sa Merksom su neizbježna. Obojica su stigla do 100 pobjeda veoma mladi, obojica su kompletni biciklisti - gran tur šampioni i osvajači klasika. Ali, čak i Pogačar može da izgubi - to su pokazali Vingegord, Skjelmose, Narvaes.

"Ključ je iscrpiti ga dan za danom, generisati umor, praviti mu pritisak, tjerati ekipu da se troši ranije", kažu stručnjaci.

Ali, da bi ga pobijedio, moraš imati savršen dan i savršenu ekipu - i nadati se da će Pogačar imati loš dan.

Još mnogo ciljeva

Pogačar još nije vozio "Vuelta a Espanju" od svog debija 2019. godine, ali se to pominje kao opcija. Planira da se okuša na jednodnevnim trkama Milan - San Remo i Pariz - Rube, a neće propustiti ni Svjetsko prvenstvo gdje brani majicu duginih boja.

Njegov najteži protivnik uvijek će biti - on sam.