PRERANO ZAVRŠILI KARIJERU

N. Šofranac: Iznenadni oproštaji

Slučaj Ešli Barti jeste specifičan, jer baš niko nije ni najavljivao da je to moguće. Oprostila se već sa 18 godina pa vratila sa 20. Ali sada odlazi u 26-oj kao neprikosnoveni broj 1, na vrhuncu. Evo koji su slični primjeri u istoriji sporta.

Majkl Džordan 1993. Sigurno najslavniji oproštaj, jer iako je imao 30 godina bio je u top formi, treća uzastopna titula, nadmoć. Pričalo se da je zbog ubistva oca, ali i dan danas ima drugačijih teorija. Kad je 1994. prešao na bejzbol izgledalo je da je sve gotovo, ali ipak se vratio u svoje Bulse i osvojio još tri titule, pa opet otišao, pa se opet vratio i igrao do 2003. Ovo 1993. je baš bilo prerano.

Marsel Hiršer 2019. Jeste se pričalo posljednjih godina, čekalo se to olimpijsko zlato, a stigla su dva u Pjong Čangu 2018. Ali on je nastavio, obilježio i SP 2019, i te sezone osmi put za redom osvojio Svjetski kup. Tu je postavio rekord za vijek vjekova, mogao je još puno, a onda u septembru 2019. rekao zbogom sa 30 godina.

Petra Kronberger 1992. Ona je prestala baš mlada, sa 22 godine, a osvojila je tri uzastopna Svjetska kupa 1990,1991 i 1992. Počela je i sezonu 1992/93, nije se vidio kraj njene vladavine zbog ogromne polivalentnosti, dobacila bi čak do ere Janice i Person, ali je prosto odlučila da potraži sebe u drugim oblastima.

Janica Kostelic 2006. Samo 24 godine je imala Janica, zato smo uvijek vjerovali da će se vratiti, ali nije nikad. Tri osvojena Svjetska kupa, 30 pobjeda, čak šest Olimpijskih medalja i pregršt svjetskih, a koliko je tek mogla. Baš te posljednje sezone je pobjeđivala u svih pet disciplina, ali i propatila zbog žlijezde i povreda. Međutim, razlozi su bili dublji.

Nađa Komaneči 1982. Sa 14 godina šest zlatnih medalja i planetarna slava, potom u Moskvi novi niz, a onda u prinudnoj vezi sa sinom Čaušeskua i bezbroj problema. Ipak, lista gimnastičarki i klizačica koje premlade naprave čudo pa rano nestanu je preduga.

Bjorn Borg 1982. Najčuveniji rastanak u svijetu tenisa, osim onih Morin Konoli i Monike Seleš koji su bili tragični. Borg je sa 25 godina već osvojio šest puta Rolan Garos i 5 puta Vimbldon, dakle 11 Gren slemova, a mogao je da igra još deset godina. Bio je nedodirljiv, ali je odjednom otkrio život, diskoteke i žene. Ostavio je tenis preko noći, probao da se vrati 1991, ali kad ga je Zordi Areze pregazio u Monte Karlu shvatio je da je njegovo prošlo.

Mark Špic 1973. Nakon sedam zlata u Minhenu što je bila životna meta Felpsa, Špic se oprostio sa samo 22 godine, iako su brkovi upućivali na više. Ostala je ogromna praznina u 70-im, a kad je pokušao povratak 1989, to nije bilo to. Kasnije je objasnio da je bio slab novac u plivanju. Ali, tu mi na pamet padaju i Dejvid Berkof, Đorđo Lamberti, Kristina Egersegi, Dženet Evans, mnoge zvijezde koje su sijale samo u tinejdzerskim godinama.

Bobi Fišer 1975. Svijet se naklonio genijalnom Fišeru 1972, kad je detronizovao Spaskog. Nivo na kojem je on igrao tih pet godina nikad nije bio viđen, čak ni u SSSR. Zašto je onako banalno odbio duel sa Karpovom 1975 i potpuno se izolovao od svijeta ostace vječna misterija. I za nas koji smo ga vidjeli na Svetom Stefanu 1992.

Džordž Formen 1977. I ovdje postoji misterija, mada je poraz od Alija u Zairu 1973. ostavio brojne posljedice. Ipak, Formen je bio toliko jak i moćan da je mogao i nakon toga dugo da vlada. Postao je sveštenik, vratio se odjednom 1988, i opet bio šampion svijeta, čak i 1995. sa 45 godina!

Migel Indurain 1996. Španski as je bukvalno eksplodirao 1991.godine i dominantno osvojio pet puta Tur de Frans do 1995, kao i dva Đira. Njegova era prekinuta je neočekivano 1996. kad je slavio danac Ris, ali Indurain je osvojio zlato u Atlanti i svi su očekivali naredne godine napad na rekordni šesti Tur. Ipak, na kraju 1996. je objavio kraj u 32.godini, što je za biciklizam rano, a nakon suspenzije Armstronga opet ne postoji taj koji je osvojio šest puta Tur.

Van Basten 1995. Fudbaleri su rijetko prekidali osim zbog teških povreda. Ovdje je iznenađenje bilo samo zbog toga sto je tog ljeta zapravo trebao da se vrati nakon tri godine agonije. Nakon osvajanja treće Zlatne lopte 1992, zbog jedne pogrešne operacije članka praktično više nije igrao. Kad je rečeno da je sve u redu odjednom je saopstio "ja bih se vratio fudbalu, ali fudbal visš ne bi meni".

Ovo su bile velike karijere i ovi odlasci su promjenili tok i evoluciju tih sportova. Neki su se predomišljali ali rijetko bi to ispalo dobro. Danas zahvaljujući medicini imamo snažnu tendenciju da se produžavaju karijere i preko 40.godine, da zvijezde puno duže traju. Ali postoje i ovakvi slučajevi, da se preko noći sve prekine.