B.Bu. [ Klix.ba ]

Istraživanje: Da li su blizanci telepatski povezani? 

Naredni snimci ne daju konačni odgovor na čuveno pitanje, ali će vas možda natjerati da razmislite o ovom fenomenu.

Objavila ih je Biri Anderson, majka Eve i Emi, djevojčica koje često rade iste stvari – čak i kada se ne vide međusobno.

Prvi od snimaka “pokupio” je preko 32 miliona pregleda za nekoliko dana, a predstavlja svojevrsni “test” za simpatične bliznakinje.

Nećemo vam otkrivati detalje, ali vrijedi reći da je gledaoce posebno zaintrigirao trenutak kada je otac rekao djevojčicama da dodirnu laktove, prenosi Net.hr.

Obje su pogriješile i uhvatile – desno rame.

Povezanost blizanaca (posebno jednojajčanih) mnogi definišu kao “sposobnost” da osjete međusobne emocije, misli ili fizičke senzacije na daljinu, bez korišćenja čula.

Pristalice ove (nikada dokazane) teorije opisuju to kao neku vrstu ”telepatije“, koja može upozoriti jednog blizanca na opasnost, reflektovati bol drugog ili izazvati istu misao u trenutku.

Ovaj koncept je dobio zamah krajem 19. vijeka, na raskršću rasta interesa za spiritualizam i rane psihološke nauke.

Društvo za psihološka istraživanja, osnovano u Londonu 1882. godine, bilo je među prvima koje je prikupljalo “izvještaje o telepatiji”, uključujući među blizancima.

Međutim, uprkos brojnim istraživanjima, naučna zajednica ostaje podijeljena, sa većinom koja naginje skepticizmu.

Direktorka Centra za istraživanje blizanaca na Državnom univerzitetu Kalifornije i jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja za psihologiju blizanaca, Nensi Segal, ističe da je “telepatija” mit.

Prema njenim riječima, većina studija “nije pronašla dokaze o vančulnom opažanju”, a one studije koje su pokazale značajne rezultate nisu uspjele da ih repliciraju.

Segalova naglašava da ne postoji vjerodostojan naučni dokaz da “telepatija blizanaca” stvarna – u obliku kako je predstavlja pop-kultura.

Uprkos tome, naučnici i dalje sprovode eksperimente.

National Geographic izvještava o studijama koje su pokušale dokazati fiziološku povezanost.

Na primjer, pilot studija iz 2013. godine izložila je jednog blizanca iznenadnim nadražajima – poput glasnih zvukova ili toplote, dok su fiziološke reakcije drugog blizanca praćene u izolovanoj sobi.

Iako su rezultati u nekim slučajevima bili iznad nivoa slučajnosti, nisu bili dovoljno konzistentni da se proglase definitivnim dokazom.

S druge strane, neka istraživanja drže vrata odškrinutima za mogućnost da “postoji nešto više od puke slučajnosti”.

Tako istraživanje objavljeno na platformi ScienceDirect opisuje tzv. Londonsku studiju. U njoj su testirana četiri para jednojajčanih blizanaca. Dok je jedan bio izložen šokovima i iznenađenjima, drugi je bio prikačen na poligraf u zvučno izolovanoj sobi.

Zanimljivo da je jedan par blizanaca pokazao izuzetne rezultate, gdje je nezavisni sudija uspio tačno da identifikuje trenutke nadražaja na osnovu fizioloških podataka drugog blizanca – znatno češće nego što bi se očekivalo pukom srećom.

Istraživači su te rezultate opisali kao “statistički značajne“, sugerišući potrebu za daljim proučavanjem, iako nisu tvrdili da su dokazali telepatiju, niti je eksperiment to dokazao.