MIT

Majka Tereza - sve sem svetice?

Mit o altruizmu i velikodušnosti koji okružuje lik i djelo Majke Tereze raspršen je u radu Serža Larivea i Ženeviva Čenarda sa Univerziteta u Montrealu.

Rad, koji će biti objavljen u martovskom izdanju žurnala Studije o religiji i nauci, predstavlja analizu objavljenih članaka o Majci Terezi. 

Istraživači tvrde da je njen imidž svetice konstruisan i da nije u vezi sa sakupljenim činjenicama kao i da je njena beatifikacija orkestrirana uz pomoć medijske kampanje. 

„Dok smo sakupljali dokumentaciju u vezi sa fenomenom altruizma za jedan seminar, naišli smo na život i delo Majke Tereze, jedne od najslavljenijih žena katoličke crkve, i to nas je navelo da produbimo naše istraživanje“, izjavio je profesor Larive. 

Kao rezultat toga, oni su sakupili preko 500 dokumenata u vezi sa Majkom Terezom, a oni su pokazali da činjenice razotkrivaju mit. 

U njihovom radu, naučnici spominju nekoliko problema koji nisu uzeti u obzir prilikom njene beatifikacije poput „njenog sumnjivog odnosa prema bolesnima, njenih upitnih političkih kontakata, sumnjivog načina na kojima se raspolagalo velikim sumama novca i njenog viđenja abortusa, braka i kontracepcije koje je bilo ispunjeno dogmama“. 

U vrijeme njene smrti, Majka Tereza je otvorila 517 misija koje su primale siromašne i bolesne u više od 100 zemalja. Ove misije opisivane su kao „dom za umiruće“ od strane ljekara koji su ih posećivali. 

Oni su zapazili veliki nedostatak higijene, čak i uslove koji su bili nedopustivi, kao i nedostatak prave njege, neadekvatne hrane i ljekova.

Problem nije bio nedostatak novca – fondacija koju je stvorila Majka Tereza uspjela je da sakupi stotine miliona dolara, već njeno viđenje smrti i patnje: „Postoji nešto prelijepo u gledanju siromašnih koji prihvataju sreću da pate poput Isusa. Svijet dobija više kroz njihovu patnju“, bio je njen odgovor na kritiku. Međutim, kada je njoj bila potrebna medicinska pomoć, ona je posjećivala moderne bolnice u Americi. 

Majka Tereza je bila velikodušna sa molitvama ali jako škrta sa milionima fondacije kada je ljudska patnja bila u pitanju. Tokom brojnih poplava u Indiji ona je ponudila brojne molitve ali ne i direktnu finansijsku pomoć. Sa druge strane, nije imala nikakvu zadršku prilikom primanja Legije časti i donacije od diktatora Duvalijea sa Haitija. 

Milioni dolara prebačeni su na brojne bankovne račune, ali većina njih ostala je misterija. 

„Ukoliko uzmemo u obzir promiskuitetno vođenje finansija Majke Tereze, ne možemo a da se ne zapitamo gdje su milioni dolara za najsiromašnije otišli?“, tvrdi Larive. 

Sa svim ovim uzbunjujućim činjenicama, kako je Majka Tereza uspjela da izgradi imidž svetice?

Sudeći po nalazima tri istraživača, njen sastanak u Londonu 1968. godine sa Malkomom Mudžeridžom sa BBC-ja, novinarom koji se zalago protiv abortusa, predstavljao je ključnu prekretnicu.

On je odlučio da podupre Majku Terezu filmom koji je snimio 1969. godine dajući joj zasluge za „prvo fotografsko čudo“, iako su zasluge zapravo trebale da idu novom filmu koji je razvio Kodak. Nakon toga, Majka Tereza je putovala po svijetu primajući brojne nagrade, uključujući i Nobelovu nagradu za mir. 

Nakon njene smrti, Vatikan je odlučio da preskoči uobičajenu proceduru čekanja od 5 godina kako bi se započeo proces beatifikacije. Čudo koje je pripisivano Majki Terezi bilo je liječenje žene Monike Besre, koja je patila od intenzivnog bola u stomaku. Ona je posvjedočila da su bolovi prestali kada je stavila medaljon koji je Majka Tereza blagoslovila na stomak. Međutim, njeni doktori se ne slažu sa ovim i smatraju da su za izlječenje tuberkuloze i ciste na jajniku zaslužni ljekovi koje su joj davali. 

Vatikan je bez obzira na sve zaključio da je u pitanju bilo čudo. 

Uprkos njenog upitnog odnosa prema bolesnima koji je uključivao slavljenje njihove patnje umjesto ublažavanja iste, Larive i kolege ističu pozitivne strane ovog mita:

"Viđenje Majke Tereze u javnosti ohrabrilo je brojne humanitarne inicijative koje su zapravo pomogle ljudima čiji životi su bili uništeni siromaštvom. Vrlo je vjerovatno da je priča o njoj inspirisala brojne humanitarce koji su tim ljudima zapravo pomogli bez ikakvog isticanja u medijima. Bez obzira na sve, medijsko praćenje njenog rada trebalo je da bude malo kritičnije“.

(B92)