[ Maša Mališić Ljumović ]

CRNOGORKE U PARIZU

Ljudi frustrirani, sve aktivnosti otežane

Nervoza, gužve, guranje i haos na stanicama postali su sastavni dio života u Parizu već sedmi dan otkad traje štrajk protiv promjena penzionog plana, a zbog kog ne saobraćaju vozovi i metro. Crnogorske državljanke koje studiraju i rade u glavnom gradu Francuske, kažu za Portal RTCG da do fakulteta i posla putuju po sat i po duže, te da je svakodnevno funkcionisanje otežano i da su ljudi frustrirani.

Drumski saobraćaj je juče i danas bio gori nego kada je štrajk počeo prošle sedmice, jer su mnogi zapošljeni tada radili od kuće ili uzeli slobodan dan, međutim, sve je teže kako se štrajk nastavlja.

Studentkinja iz Crne Gore Dajana Pavićević kaže za Portal RTCG da je stanje haotično i da ljudi ne mogu stići do odrednice bez velike muke.

“Meni gdje god da idem treba dva, dva i po sata da stignem, a juče mi se desilo da sam se vratila sa pola puta jer nisam imala prevoz. Autobusom, kojim u normalnim okolnostima putujem 20 minuta, sada se vozim i po sat i po, jer su ulice blokirane”, kaže Pavićević i dodaje da jedina prevozna sredstva koja dolaze u obzir su trotineti i bicikla.

Ljudi  na ulicama su frustrirani, a na stanicima, kako nam je rekla, je tolika gužva da je teško iz nje izaći nepovrijeđen.

“Toliko su ljudi užasni, oni ne vode računa jesu li tu djeca, stariji ljudi. Samo grabe da uđu i guraju. Juče sam umalo završila ispod metroa pokušavajući da uđem u njega”, dodaje Pavićević.

Samo jedna šestina francuskih vozova saobraćala je prethodna dva dana, a međunarodni željeznički saobraćaj je djelimično funkcionisao.t

Studentkinja Neda Mališić kaže da tri sata dnevno budu uključene poneke linije metroa, ali da se ne isplati ići u metro stanice jer se može desiti da se od gužve ne vidi ni voz.

“Štrajk otežava život u svakom smislu zato što za najjednostavnije stvari mora se odvojiti puno vremena. Rade samo dvije linije metroa koje su automatske. One su predviđene za određene stanice koje se podudaraju sa obavezama onih ljudi koji imaju sreće u ovom momentu! Autobusi su dostupni, ali puni su i rijetko saobraćaju, jedan u 15 ili 16 sati, a kako se ljudi kreću samo njima, kolima ili taksijem velika je gužva na ulicama i to oduzima trostruko više vremene nego što je predviđeno”, kaže Mališić.

“Najbolja solucija je uzeti trotinet, bicikl ili ići pjeske, ali to takođe možete priuštiti sebi samo ukoliko nije riječ o velikoj kilometraži ili periferiji”, dodaje ona.

Studentkinja Anja Abramović ima više sreće od svojih zemljakinja, pa joj je sve dovoljno blizu da može stići pješke.

“Ja nemam nekih poteškoća, osim sto se uglavnom krećem pjeske, ali sve obaveze postižem, jer mi je sve manje-više blizu. Od posla do posla pješačim oko pola sata, nekad čak i po sat. Srećom, ne krećem se djelovima gdje su protesti, pa nisam ni svjesna situacije, sem sto mi je prevoz otežan”, kaže ona.

Nekoliko stotina hiljada ljudi protestovalo je sinoć širom Francuske.

Francusko ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da se okupilo 339.000 ljudi širom zemlje, dok ih je u Parizu oko 31.000.

Danas je ključni dan kada će premijer Eduard Filipe iznijeti novi prijedlog, koji bi trebalo da ohrabri ljude da rade duže. On je, međutim, juče kazao da "neće ništa čarobno izjaviti" što bi navelo demonstrante da obustave okupljanja.

Trenutno, pojedini radnici u Francuskoj mogu da odu u penziju u 50-im godinama.

Reforma je centralna tačka Makronove vizije transformacije francuske ekonomije.

Ministri u vladi insistiraju na tome da je sadašnji sistem nepravedan i finansijski neodrživ, dok sindikati kažu da reforma smanjuje prava radnika i primorava ljude da rade duže za manja primanja.