Beta [ Objavio: O.Z. ]

AP PIŠE

Vjerovatno neće s Trampom kao s Niksonom 1974.

Republikanska stranka vjerovatno neće uraditi isto kao s Ričardom Niksonom 1974. godine, kada mu je rekla da podnese ostavku, jer je i politička klima drugačija sada, kada je predsjednik Donald Tramp suočen s istragom koja može voditi njegovom smjenjivanju, piše Asošiejted pres.

Tri vodeća Republikanca u Kongresu su 7. avgusta 1974. godine došla u zvaničnu posjetu Bijeloj kući i predsjedniku Niksonu donijela gotovo imperativnu poruku da mu prijeti smjenjivanje zbog osipanja podrške u sopstvenoj stranci na Kapitol hilu.

Nikson, koji je dvije godine bio upetljan u skandal s Votergejtom, narednog dana je najavio ostavku.

Nije izvjesno da je slična drama moguća u kasnijim fazama sadašnjeg procesa koji su sada pokrenule Demokrate protiv predsjednika Trampa, da bi ga eventualno smijenile.

U Niksonovo doba bilo je konzervativnih Demokrata i umjerenih Republikanaca. Na kompromis među strankama se tada nije gledalo s prezirom.

U današnjem visoko polarizovanom Vašingtonu, međustranački sporazum je rijetkost. Tramp je preuzeo Republikansku stranku, oslanjajući se na ličnu lojalnost njenih funkcionera prema sebi, a ne na stranačku, i odbacivši stranački aparat koji je zato izgubio uticaj.

"Nekada bi se u Sjedinjenim Državama članovi stranke udaljili od osramoćenih lidera kako bi sačuvali stranku i svoj ugled", rekao je profesor Nik Smit koji predaje etiku i političku filozofiju na Univerzitetu u Nju Hempširu. "Ali sada izgleda da je Tramp u stranci više kultni lider nego američki predsjednik, da se partija preobražava u njegov imidž".

Tomas Švarc, profesor istorije i politologije na Univerzitetu Vanderbilt rekao je da, za razliku od Niksona, "Tramp ima bedem republikanaca koji vide za sebe više štete u tome da mu se suprotstave nego da ga podrže".

Kal Džilson, profesor politologije na Metodističkom univerzitetu Juga, naveo je pojačanu političku polarizaciju kao razlog zašto će se većina republikanskih zvaničnika držati Trampa "sve dok im vlastiti status ne bude u opasnosti".

"Oni se drže njega da bi postavljali sudije, smanjivali poreze", ali to bi se promijenilo ako bi Trampove nevolje postale toliko velike da bi lideri u Kongresu pomislili da će to uticati na njih i njihovu stranku, reko je Džilson. Uz to, dodao je, "svi se među Republikancima u Kongresu žale na predsjednika, ali ga se plaše", a taj strah će se smanjiti tek ako Tramp bude oslabio.

Skandal s Votergejtom preklapao se s kasnim fazama rata u Vijetnamu, koji je namučio i Niksona i njegovog demokratskog prethodnika Lindona Džonsona. U to doba Kongres je bio moćniji od Bijele kuće nego što je sada, s više uglednih vođa, reklo je nekoliko stručnjaka.

Tako je Ketlin Hol Džejmison, direktorka Centra za javnu politiku Univerziteta Pensilvanije u Anenbergu, rekla da poslije smrti senatora iz Arizone, Džona Mekejna prošle godine, u Kongresu nema republikanca koji bi mogao ponoviti ulogu zvaničnika koji su 1974. godine naveli Niksona na ostavku. "Ko bi to bio s Donaldom Trampom toliko ubjedljiv da bi ga Tramp uopšte saslušao?", pitala je ona. "Tramp bi raspalio po bilo kome ko bi mu rekao nešto takvo".

Tramp, kako je rekla, ima odnos sa svojom bazom drugačiji od Niksonovog: Baza je lojalna Trumpu lično, a ne stranačkom establišmentu.

Tokom Trampove prve dvije godine na funkciji, jedan od rijetkih Republikanaca u Kongresu koji mu se redovno zamjerao bio je senator Džef Flejk iz Arizone, koji je odlučio da ne traži ponovni izbor 2018. godine, pošto je javno zamjerio svojim kolegama, Republikancima, u Kongresu što ne uspijevaju da raskinu s Trampom i suprotstave se njegovom ponovnom izboru.

"Predsjednikovo ponašanje na vlasti ne treba da nas iznenadi. Ali uistinu je poražavajuća naša tolerancija prema tom ponašanju", napisao je tada Flejk. "Od teškog mučenja tokom ovog predsjednikovanja, možda će najstrašniji - i najdugotrajniji - efekat na našu demokratiju biti to što smo jednostavno prestali da budemo šokirani".

Dejvid Gibs, profesor politologije na Univerzitetu u Arizoni, sada, suprotno vremenu Niksona, vidi Sjedinjene Države kao podijeljene pola-pola duž "plemenskih linija" Demokrata naspram Republikanaca, pri čemu je Trampova baza njemu lojalna bez obzira na to kako ga negativno ocjenjivali njegovi kritičari.

"Dvije strane su podjednako jake, te nijedna ne može da pobijedi nokautom, i zbog toga postoji politička paraliza", rekao je Gibs.

Zato "nadpartijski tribalizam praktično onemogućava dvostranački konsenzus za smjenivanje predsjednika", smatra on.

Druga velika razlika u odnosu na 1974. godinu je umnožavanje medijskih kuća i pojavljivanje društvenih medija koje Tramp i njegove pristalice na svim stranama koriste za promociju svojih stavova i demonizovanje protivnika. Nikson nije imao podršku kao što Tramp ima "Foks njuz", niti "Tviter" kao govornicu s koje bi svakodnevno optuživao svoje kritičare za "izdaju" i "lov na vještice".

Promjenljivi medijski pejzaž "stvorio je političko i medijsko okruženje koje se kreće brzinom svjetlosti u poređenju s erom Votergejta", rekao je Dejvid Koen, profesor političkih nauka sa Univerziteta Akron. "Same informacije kojima smo svakodnevno preplavljeni, nalik su pokušaju pijenja vode iz vatrogasnog crijeva, koju je nemoguće svu progutati".