[ Index.hr, Objavila: R.P. ]

7 PRETENDENATA

Čiji će biti Južni pol?

Za trideset godina ističe ugovor koji održava ravnotežu i mir na Antarktiku i mogao bi biti revidiran. Postavlja se pitanje hoće li arheološki pronalasci uticati na budućnost tog kontinenta, piše BBC Future.

Na Jamana plaži na Antarktičkim Šetlandskim ostrvima 1985. godine pronađena je lobanja koja je pripadala mladoj ženi iz južnog Čilea, za koju se pretpostavlja da je preminula između 1819. i 1825. godine, kao članica grupe koja je lovila foke. To su najstariji ljudski ostaci ikad pronađeni na Antarktiku.

Ovo otkriće je veoma važno, i to ne samo iz arheoloških razloga. Za trideset godina, ta bi lobanja mogla da odigra važnu ulogu u teritorijalnim sporovima oko Antarktičke divljine. Neke države se pritajeno, a neke vrlo otvoreno pripremaju da pokrenu pitanje svojih teritorijalnih prava na Antarktik.

"Antarktik ima i tamnu stranu", izjavio je profesor geoplotičkih nauka sa londonskog Univerziteta Rojal Halvej, Klaus Dods. "Ono što sad vidimo su političke igre velikih moćnika, koje se odigravaju na teritoriji koju većina smatra samo smrznutom pustinjom".

Ugovor o Antarktiku

Ugovor o Antarktiku sklopljen je 1959. godine i shodno njemu Južni pol je „prirodni rezervat, posvećen miru i nauci“. Ugovor zabranjuje bilo kakve aktivnosti vezane za iskopavanjee mineralnih rezervi, osim ako to nije u interesu nauke.

Ali za tri decenije, 2048. godine,taj bi ugovor mogao doći na red za reviziju, u kojoj bi se zabrana iskopavanja mineralnih zaliha mogla ukinuti. A naučnici smatraju da bi se to veoma lako moglo dogoditi.

"2048. godina nam visi nad glavom jer neke zemlje smatraju da se zabrana iskorištavanja mineralnih resursa više ne bi trebala primjenjivati i ljudi se brinu da bi se sve tada moglo raspasti", komentariše Dods.

Sedam država, potisnica ugovora, polaže pravo na teritoriju Antarktika: Argentina, Australija, Čile, Francuska, Novi Zeland, Norveška i Velika Britanija. Ugovor je zvanično pauzirao njihove zahtjeve za proširenjem na Antarktik, ali i druge države, poput Kine i Rusije, razmišljaju daleko unaprijed i planiraju šta će učiniti nakon 2048. godine.

Zbog toga i mnoge druge države pružaju pipke prema Antarktiku i pokušavaju da zauzmu teritoriju, ali ne vojnim snagama, već ulaganjem u istraživanje ili izgradnjom naučnih baza po čitavom kontinentu.

Uloga arheologije

„Arheologija je jedna od najvažnijih aktivnosti“, izjavio je bivši direktor Komisije za australijsku baštinu Majkl Pirson. „Ona stvara interes, ili pravo na teritoriju, u budućim raspravama oko podijele teritorije“.

Na primjer,iako arheološki pronalazak lobanje mlade Čileanke na plaži Jamana nema nikakvu pravnu težinu, jer je ona najvjerojatnije bila lovac na foke, a ne neka zvanična osoba, u slučaju da Čile uspije da dokaže da je prvi imao ljude koji su živjeli na Antarktiku, mogao bi dobiti povoljniji položaj u pregovorima oko teritorije.

Pozitivna strana ovakvih nacionalnih interesa je ta, što može dovesti do arheoloških otkrića koja se možda inače nikad ne bi dogodila.

„Nacionalističke ambicije pojedinih zemalja mogu nam itekako pomoći“, rekao je Pirson. „Finansiraju nas i logistički pomažu, kako bismo provodili arheološka istraživanja, što možda inače ne bi učinili“, kaže on.