- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Region
27. 10. 2013. 09:00 >> 09:33 3
JOVANKA BROZ
Zašto baš Bela ćao
Uz tužne i svečane tonove italijanske pjesme “Bela ćao” sahranjena je prva dama Jugoslavije Jovanka Broz. Neposredno pred smrt, Titova udovica poželjela je da baš tu pjesmu puste kada se od nje budu opraštali, a razlog za to, suprotno mišljenju mnogih, nije samo ljevičarska poruka koju pjesma šalje, prenosi "Blic".
“O bela ćao” je pjesma italijanskih partizana iz vremena Drugog svjetskog rata, pa izbor Jovanke Broz, koja je važila za jednog od najhrabrijih boraca partizanskih jedinica, nije posve neobičan.
Pjesma je nastala šezdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada je Jovanka imala nepunih 40 godina, a njen autor do danas je ostao nepoznat. Pjevali su je svi anarhistički, komunistički i socijalistički borci, kao i čitav ljevičarski antifašistički pokret otpora u Italiji.
Međutim, ideološka poruka pjesme sigurno nije jedino zbog čega je Jovanka Broz, neposredno pred smrt, poželjela da baš ovom kompozicijom isprate na vječni počinak. “Bela ćao” zvanično je bila “himna” partizana, ali je širom svijeta vrlo brzo prepoznata kao simbol borbe protiv nepravde ili kako su je mnogi opisali “pjesma slobode duha, želje za sveopštom slobodom”.
Jovanka je sva ta prava naprasno izgubila od Titove smrti, kada je cijela njena imovina nacionalizovana i kada je stavljena u kućni pritvor. Ostavljena je da živi u staroj i zapuštenoj “vili” na Dedinju, u kojoj je krov prokišnjavao, a grijanja nikada nije bilo. Omalovažavanje prve dame SFRJ išlo je dotle da je ličnu kartu i pasoš dobila poslije čak 30 godina čekanja.
Jovanka Broz do kraja je ostala dama, ponosna i prkosna. O svojoj mučnoj borbi kroz život nije htjela da govori ni u posljednjim danima. Odabarala je pesmu. “Doviđenja lijepa”, tvoja borba je završena.
Evo kako je Žarko Jokanović, autor knjige “Moj život moja istina”, osvrnuo na Jovankin odabir pjesme.
"I dok su je iz grobnice života spuštali u novi dom nezaborava, muzika iz pjesme italijanskih partizana, pjesme koja je postala simbol otpora, pratila je na tom posljednjem putu. U sebi smo se sjećali riječi ove izuzetne pjesme:
“Zbogom ljepotice
I jednog dana, kad se probudih
i okupator bješe tu,
u partizane, ja moram poći
i tamo naći topli dom.
I ako umrem, kao partizan,
ti iskopaj meni grob,
Sahrani me gore, u planinama,
ispod sjenke divnog cvijeta.
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
reći će „kakav divan cvijet“.
I ovo je cvijet partizana,
koji je umro za slobodu.”
Zbogom, ljepotice!
Uz vojne počasti i plotun jedinice Garde Vojske Srbije juče je sahranjena Jovanka Broz, udovica predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, potpukovnica JNA i nosilac Partizanske spomenice 1941.
Jovanka Broz sahranjena je u Kući cvijeća, pored Titovog groba, uz melodiju "Bela ćao“.
Коментари3
Остави коментар