DEJTON

CIA: Pregovarali don Slobo i don Izi

U dokumentima CIA, koji se ovih dana objavljuju, navodi se da su pregovori u Dejtonu povremeno ličili na scene iz kultnog filma "Kum".

To je bila ocjena člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost SAD, general-pukovnika Donalda Kerika koji je ocijenio da su pregovori o podjeli teritorije u američkoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu 1995. bili ubjedljivo najteži i da su povremeno ličili na scene iz filma “Kum”, u kojoj pregovaraju dvije porodice - "don Slobo (Slobodan Milošević) i bosanski Srbi i i don Izi (Alija Izetbegović)", prenosi "B92".

On je ocijenio da se atmosfera tokom tih pregovora kretala od usijanja, galame i sukoba, zbog kojih je nastavak rata bio potpuno izvjestan, do zbijanja šala i zajedničkih večera čelnika BiH, Srbije i Hrvatske.

Detaljne Kerikove zabilješke o maratonskim pregovorima u Dejtonu su objelodanjene u nekoliko dokumenata američke Centralne obavještajne agencije, nastale su od 8. do 14. novembra 1995. i sa njih je ovih dana skinuta oznaka tajnosti.

Kerik, prema pisanju "Glasa Srpske", početak pregovora u Dejtonu opisuje kao uspostavljanje starih prijateljstava među liderima sa prostora bivše Jugoslavije.

"Ubrzo su počeli razgovori o Ustavu, izborima i prijedlozima mapa. Strane nastavljaju da pričaju među sobom i atmosfera se poboljšava. Tokom večeri Alija Izetbegović i Slobodan Milošević su zbijali šale", naveo je Kerik.

On je ocijenio da su pregovori o mapama, odnosno podjeli teritorije, bili ubjedljivo najteži jer su sve strane odugvlačile taj proces.

"Bošnjaci su zapeli već oko prve tačke kada se na stolu našla mapa koju je ponudio IFOR. Iznenađujuće je bilo koliko im je malo vremena trebalo da se suprotstave ovoj tački", zapisao je američki general. A, kada su pregovori, ipak, bili nastavljeni, Kerik je zapisao da ga je sve podsjećalo na kultnu filmsku trilogiju Frensisa Forda Kopole.

"U sceni koja je ličila na onu iz filma 'Kum', dvije familije, don Slobo i bosanski Srbi i don Izi i njegova delegacija, imali su šestočasovni pregovarački maraton o mapi", naveo je Kerik.

Zamjenik direktora CIA Norman Šindler je u memorandum od 27. oktobra 1996. u jednom dokumentu zapisao da puna implementacija Dejtonskog sporazuma s ciljem stvaranja multietničke države po uzoru na predratnu BiH u kojoj bi Muslimani, Srbi i Hrvati zajedno živjeli nije moguća.

Na naslovnoj strani ovog memoranduma stoji bilješka rukom sa nečitkim i nerazgovjetnim potpisom da je to "jedna od najboljih stvari koju sam ikad pročitao" I da bi "ova pitanja želio da raspravi s njim", ne navodeći pritom na koga misli, ali s obzirom na to da je naslov "Bijela kuća", vrlo je moguće da se odnosi na tadašnjeg predsjednika SAD Bila Klintona ili na Sendija Bergera, njegovog savjetnika za bezbjednost, čije ime se takođe navodi.

Banjalučke 'Nezavisne novine' navode da se u memorandumu nalazi nekoliko zanimljivih stvari koje bacaju novo svijetlo na postdejtonsku BiH. Primjera radi, dodaje se, memorandum ističe da Hrvati treba da dobiju svoj entitet. "Moglo bi biti moguće stvoriti trajnu 'multietničku državu' ako bi Srbi, Hrvati i Bošnjaci imali odvojene entitete", ističe se u memorandumu i to tako da, kako piše, hrvatski i bošnjački entiteti čine labavu federaciju. Zanimljiva je, navodi se, zabilješka da je takav razvoj događaja "nešto što trenutno postoji kao dio implementacije Dejtona".

Kao jedan od izazova navodi se da Srbi i Hrvati i dalje nastoje da se otcijepe od BiH, a da Muslimani jačaju svoje vojne kapacitete. Kao veoma zanimljivu zabilješku, list navodi i da podjele između rukovodstva RS i Miloševića "međunarodnoj zajednici pružaju izvanrednu priliku".

"Bosanski Srbi možda misle da bi se eventualno ujedinili sa Srbijom, ali podjele njihovih lidera eliminišu takvu mogućnost barem u dogledno vrijeme i povećavaju njihovu kooperativnost sa bosanskim centralnim vlastima, pa makar u početku u minimalnom obimu", navodi se u izvještaju.

Na samom početku dokumenta, navedeno je da je autor optimista u vezi sa budućnošću BiH, uprkos što je većina kreatora politika u Vašingtonu pesimistična. Memorandum, takođe, otkriva podjele između različitih agencija. Povod za podjele je pitanje da li SFOR, koji je naslijedio IFOR, treba da se uključi u dio provizija Dejtonskog sporazuma o povratku izbjeglica i slobodi kretanja.

"Svi shvataju da bi potpuna implementacija ovih odredbi zahtjevala slanje puno većih vojnih snaga od onoga što je bilo ko u američkoj vladi spreman da prihvati. Debata se vodi o tome treba li ove provizije napustiti", ističe se u memorandumu.

Nakon misije Ričarda Holbruka polovinom jula 1996. u BiH, Radovan Karadžić je prestao s javnim pojavljivanjima, svjedoči zamjenik direktora CIA Džon Ganon pred Odborom za bezbjednost Američkog kongresa 23. jula 1996.

"Nakon misije Dika (Ričarda) Holbruka prošle sedmice, Karadžić je 19. jula najavio da će napustiti pozicije predsjednika stranke i vlasti i prestati sa javnim pojavljivanjima. Sa 22. julom, od 19. jula nijedan medij više nije izvještavao o Karadžiću", navodi se u dokumentu.

Pojašnjava se da je za dalji razvoj BiH bilo potrebno isključiti iz javnog života lica koja se dovode u vezu sa ratnim zločinima, koja, uprkos zabranama iz Dejtona, ne žele da prepuste svoje pozicije.

"Nezavisne", međutim, navode da u pronađenim dokumentima, ipak, ne postoji dokaz da je bilo ko Karadžiću obećao imunitet od krivičnog progona, kako je Karadžić tvrdio nakon trasnfera u Haški tribunal.

A u jednom od poverljivih dokumenta Holbruk je zapisao: "Odluka da spasimo RS i ne dozvolimo vojni poraz bosanskih Srba je najvažnija koju smo donijeli".