EKSPERTI

...Tito je naš

Istoričari, lingvisti i obavještajci smatraju da nema dokaza koji bi potkrepili tvrdnju američke službe NSA da Josip Broz Tito nije bio jugoslovenskog porijekla.

Spekulacije o tome da doživotni predsjednik SFRJ nije bio jugoslovenskog porijekla, dodatno podgrijane objavljenim dokumentom američke Nacionalne bezbjednosne agencije, u kojem se navodi da je on mogao biti Rus ili Poljak, istoričari, lingvisti i eksperti za bezbjednost ne mogu da potvrde, iako se ima u vidu da je njegov govor sadržao primjese stranog akcenta.

Dr Milan Koljanin, viši naučni saradnik u Institutu za savremenu istoriju, vjeruje da je dokument NSA, nastao na osnovu analize jednog Titovog govora iz 1977., zanimljiv prije svega iz obavještajnih razloga, piše "Politika".

"Ne bih se upuštao u lingvističku analizu, nijesam stručnjak, ali bi njegov čudan akcenat mogao da se objasni dugim boravkom u različitim sredinama i učenjem raznih jezika, što je bio dio njegove obuke. Podsjećam da je Titov maternji jezik bio kajkavski dijalekat hrvatskog jezika, koji je veoma sličan slovenačkom jeziku, kao i da mu je majka Slovenka i da je puno vremena provodio u slovenačkoj jezičkoj sredini", objašnjava Koljanin.

Sa njim je saglasan i profesor dr Mihailo Šćepanović, koji predaje predmet Dijalektologija srpskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

"Da bi se preciziralo Titovo govorno porijeklo, morao bi se precizno lingvistički analizirati prije svega njegov izvorni govor. Činjenica je da on nije izvorni govornik srpskog jezika, što ne isključuje mogućnost da je kajkavac, s jedne strane, ili eventualno da je, boraveći u svijetu, poprimio dosta jezičkih osobina drugih slovenskih jezika, prije svega ruskog, pa tek onda poljskog", tvrdi Šćepanović.

Broz je dugo živio u inostranstvu i možda najvažniji period za njegovo formiranje bio je upravo period Prvog svjetskog rata i međuratnog razdoblja, podsjeća dr Čedomir Antić, docent Filozofskog fakulteta.

"Vjerujem da je riječ o Josipu Brozu koji je rođen u Kumrovcu, jer gotovo da ne postoji mogućnost da je došlo do zamjene poslije 1928., kada on u stvari stupa na političku scenu. A ne vidim razlog zašto bi prije toga neko mijenjao malo značajnog člana marginalne i ilegalne partije. I malo mi je vjerovatno da u vrijeme raskida sa Sovjetskim Savezom ta činjenica ne bi bila razotkrivena", navodi dr Antić.

Istoričar dr Vojislav Pavlović, naučni saradnik Balkanološkog instituta, koji trenutno priprema novu knjigu, Titovu biografiju, pridružuje se mišljenju svojih kolega.

"On je od svoje druge do sedme godine živio kod dede u Sloveniji. Hrvatski nije naučio kako treba, pa je stoga i prvi razred osnovne škole ponavljao, jer jezik nije znao. Možda se na taj način može objasniti da ga nikad do kraja nije naučio u svom školovanju, koje se ukupno sastoji od četiri razreda osnovne i dvije godine šegrtske škole u Sisku. Problem njegovog govora ne bi se ni postavio da je ostao da živi u Kumrovcu. No, pošto je postao ono što je postao, traže se komplikovani odgovori na jednu prostu životnu situaciju", objašnjava Pavlović.

Obavještajne službe prave profile značajnih ličnosti i to je rutinski metod, ističe profesor dr Andreja Savić, prvi direktor BIA. Prema njegovom mišljenju, ključ biografije Josipa Broza treba tražiti u ruskim, to jest sovjetskim arhivima.

"Teško je doći do prave istine. Dok se ne pojave neki vrlo čvrsti dokazi, treba prihvatiti zvanične istoriografske stavove. Meni se čini da je američka obavještajna zajednica u vrlo ozbiljnim problemima, s obzirom na afere koje su imali proteklih mjeseci i godina, 'Vikiliks', 'Snuoden' i druge, pa mi se čini da su oni pod pritiskom javnosti bili prinuđeni da izvrše deklasifikaciju 'top sikret' stvari. Vjerujem da je to slučaj i sa ovim konkretnim dokumentom, a ne da je riječ o političkim razlozima", poručuje Andreja Savić.

I Milan Koljanin tvrdi da su najvjerodostojnije činjenice koje su istražili ruski istoričari, kao i oni kod nas koji su detaljnije istražili moskovske arhive. Njemu je najbliže stanovište da je "originalni" Tito u Moskvi školovan kao revolucionar.

Profesor Mihailo Šćepanović, ipak, sa nešto više sigurnosti iznosi hipotezu o Titovom porijeklu.

"Moja je hipoteza da on ne pripada južnoslovenskom govornom prostoru, već bih rekao da je srpski jezik učio i nikad ga nije savladao. Na hipotetičkom planu, meni bi prije izgledalo da mu je maternji jezik ruski ili kajkavski dijalekat, nego poljski ili pak srpski jezik", objašnjava dr Šćepanović.

Pred smrt buncao na ruskom i njemačkom

Profesor dr Predrag Lalević je od 1964. do 1980. svuda pratio Tita kao dio njegovog medicinskog tima i proveo sa predsjednikom njegove posljednje mjesece u Ljubljani, od 2. januara do 4. maja 1980.

"Veoma dugo je živio u inostranstvu, pa je prilično zaboravio hrvatski jezik. Recimo, sjećam se da su se Austrijanci hvalili kako Tito govori bečki njemački. Proveo je i toliko godina u Rusiji. Sjećam se njegovih govora sa terase Narodnog pozorišta 1945. Njegov jezik jeste bio specifičan, vukao je na ruski. Napisao sam u svojoj knjizi 'S Titom po svijetu', da ga je Draža Mihailović prilikom njihovog susreta pitao da li je on Rus. Rekao mu je: 'Nijesam Rus, nego Hrvat'. A Draža mu je na to odgovorio: 'Ako, ja nemam ništa protiv Hrvata, već se borim protiv ustaša'".

Malo je poznato da je Tito 1980. proveo 68 dana na respiratoru, vještačkom disanju, podsjeća dr Lalević.

"Negdje u februaru, prije nego što je stavljen na respirator, imao je visoku temperaturu. U toj groznici, sa otvorenim očima, recitovao je stihove Ljermontova na dobrom ruskom jeziku, što je mene veoma začudilo. Besprekorno je znao te stihove. A zatim je isto tako dobro recitovao jednu pjesmu njemačkih tkača. Buncao je, očigledno u visokoj temperaturi", opisuje profesor Lalević.