Radio Slobodna Evropa [ Objavio: O.Z. ]

PUT MIGRANATA

Iranci bi preko Srbije u EU

Iranaca je sve više među migranatima koji koriste Srbiju na putu ka Evropskoj uniji, nakon što je Srbija 2017. godine ukinula vize za građane Irana što im olakšava dolazak u Evropu, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Migranti u parku u Beogradu oslonjeni su na pomoć krijumčara. Među njima je i tridesetdvogodišnji Afshin koji za RSE kaže da krijumčari naplaćuju od 4.000 do 7.000 eura, a ponekad čak 10.000 eura za prebacivanje do EU.

"Ne želim da napravim veliki problem od ovoga, ali vlasti su mi za petama. Kada ste pod pritiskom sa svih strana, nemate izbora osim da kažete: "Ili ću napustiti zemlju, ili ću umrijeti. Nema drugog izbora", kaže Afshin.

Stevan Tatalović iz NVO Info Park za pomoć izbjeglicama kaže da je u proteklih šest mjeseci u Srbiji zakonito stiglo 6.000 Iranaca, ali većina ih nastavlja ka drugim zemljama.

"Znamo da je u ovom trenutku u zvaničnim državnim kampovima smješteno oko 500 ljudi. Većina njih je kod kuće pretrpjela neku vrstu zlostavljanja. Mislim, to su nam rekli. Neki od njih su proganjani iz političkih razloga. Neki od njih su bili žrtve jer su pripadnici LGBT populacije. A neki su imali religiozne probleme jer nijesu bili sljedbenici islama", objašnjava Tatalović.

Kamp u Preševu, u južnoj Srbiji, je privremeni dom za ljude koji ovde traže azil. Somaja i njena porodica doputovali su u Srbiju iz iranskog grada Karaja. Ona je za RSE opisala teške uslove u kampu.

"Soba je previše hladna za moje dijete. Živimo sa muvama, mravima i bubašvabama. Moje dijete ima pet godina. Došlo je ovdje s nadom. Došli smo ovdje samo zbog boljeg života. Zbog dobrog života. Ali ovo mjesto nije dobro za život. Ja sam došla samo da bih izgradila život, jer sam u Iranu zaista patila i prolazila kroz teške periode. Ako ću patiti i prolaziti kroz teške periode i ovdje, u čemu je poenta?"

Za Alija, očajni život u izbjegličkom kampu nakon bježanja od nasilja u Iranu bio je neizdržljiv.

"Daju mi toliko pilula pa jedva mogu da pričam. Napustio sam Iran zato što imam minđušu, a oni su htjeli da mi odsijeku uvo. Mnogo puta su me pripadnici milicije i vojske pretukli jer sam imao tetovaže. Muka mi je od svih njih. Zato sam otišao iz Irana."

A u Beogradu, Iranci razmjenjuju šeme za ulazak na teritoriju EU. Razgovaraju o tome kako da ilegalno pređu u Mađarsku ili Hrvatsku - koristeći sleng u kojem je svaki pokušaj "igra". Među njima je i žena koja tražila anonimnost:

"Ja sam "igrala" četiri ili pet puta. Krenula sam unaprijed nekoliko puta i napravili smo određeni pomak, ali su oni instalirali infracrvene kamere i ne možete preći preko granice. Policija vam neće uraditi ništa kada vas uhvate. Da su me uhvatili u Iranu, definitivno bih bila zatvorena ili pretučena. Ali ovdje ti ništa ne rade."

Ali za mnoge, "igre" se završavaju porazom. Behnam je već kupio svoju kartu nazad za Iran.

"Ne možete stići u Njemačku odavde. Svi putevi su zatvoreni. Probali smo mnogo puta, ali nijesmo uspjeli. Otišli smo na nekoliko različitih graničnih prelaza, ali su nas uhvatili i nijesu nas pustili. Poslali su nas nazad. Sada nam čak ne mogu poslati novac iz Irana. Nemamo novca. Nemamo izbora osim da se vratimo."

Za one koji bježe od progona, vraćanje u Iran nije opcija. Oni ostaju u neizvjesnosti u Srbiji, sa njihovom budućnošću u stranoj i neizvjesnoj zemlji.