ANALITIČARI SMATRAJU

ZSO put ka dogovoru o statusu Kosova

Analitičari u Evropskoj uniji su saglasni da će u dijalogu Beograd-Priština dogovorena Zajednica srpskih opština (ZSO) biti pravni subjekt i imati određena izvršna ovlašćenja.

Prema njihovom mišljenju, to može otvoriti vrata dugom, mukotrpnom procesu nagodbe dvije strane, ali i međunarodnih činilaca o konačnom statusu Kosova, a to znači i članstvu Srbije u EU.

Mada se slažu i s tim da će tek usvajanje i nadasve sprovođenje odredbi statuta o tom vidu autonomije za Srbe na Kosovu pokazati njen opipljivi domet, posebno zato jer će uspostaviti činjenički bitan upliv Beograda nad sjeverom Kosova sa srpskim življem, iako će tamo formalno zakonski suverenitet imati Priština.

Hoće li to biti rješenje po ugledu na "dvije Nemačke", nešto više od Alto Adiđe/Južni Tirol, odnosno formule Sjeverna Irska, niko to zasad ne može predvidjeti, ali biće dovoljno "konstruktivno i dvosmisleno", kako je ocijenjeno u analizi briselskog Centra za evropske političke studije (CEPS), da svi prihvate samostojnost Kosova.

To će tumačiti kao državu oni kojima je to potrebno, od Prištine do Amerikanaca i onih zemalja EU koje su priznale samoproglašenu nezavisnost Kosova, ali svakako uz prihvatanje dotad već nužno uhodane autonomije za Srbe na Kosovu.

To treba da bude kraj svih sukoba na Balkanu, koje niko i nikako više ne želi, naročito počev od velikim svjetskim problemima zabavljenim članicama NATO'a, čijom je vojnom intervencijom bez saglasnosti Savjeta bezbjednsti UN bombardovana Srbija, pa do samih Albanaca i Srba.

Jer, mada u posljednjih par godina dovedena u sumnju, politika EU o prijemu zemalja Zapadnog Balkana jeste u mnogome bila utemeljena na strategiji i interesima bezbjednosti i stabilnosti Evrope.

Bez promjene Ustava Kosova

U tekstu sporazuma o ZSO, koji su neki srpski i albanski analitičari skloni da i proizvoljno tumače, nedvosmisleno stoji da će ta ustanova Srba na Kosovu biti "pravni subjekt", sa svojim organima i imovinom, preduzećima na svojoj teritoriji, izvršnim ovlašćenjima najmanje kao i druge opštine, ali uz mogućnost da, doduše uz saglasnost Prištine, imaju i više od toga.

Bitan kompromis je nađen i oko toga da neće biti promjene ustava Kosova, već će vlada u Prištini usvojiti dekret o ZSO koji će potvrditi Ustavni sud.

To je, iako uz poštovanje zakona Prištine, veliki zalog mogućeg jamčenja za suštinske interese Srba, koji će imati i znatnu "budžetsku i pravosudnu autonomiju, kao i finansijsku pomoć Beograda", kako ukazuje Karnegi fondacija Evropa.

I dodaje da će sporazum o ZSO i ostalim pitanjima imati ogroman politički i psihološki upliv i posljedice po region, jer jeste novi korak ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

"Od velikog je interesa za EU da se zatvori to dugo poglavlje nasilja i omraženosti, a samo tad i uz bitne reforme, doći će strani investitori u region, pa će i izgledi za ulazak u članstvo EU će rasti", zaključuje Karnegi.

Balkanu potrebna ekonomska pomoć

Njemački radio Dojče vele u osvrtu upozorava i na činjenicu da se teškom ekonomskom i socijalnom krizom, nesposobnim političkim elitama i korupcijom unazađeni Zapadni Balkan ne može izvući bez snažnije ekonomske pomoći u cilju privrednog rasta i zapošljavanja.

I primijećuje da nijedna od zapadnobalkanskih zemalja, pa ni Hrvatska, iako članica EU, nijesu ekonomski uspjele da se vrate na ravan iz 1989. prije raspada Jugoslavije i kaže da "Zapad i Zapadni Balkan učestvuju u igri kojoj se ne nazire ikakav kraj".

Evropski savjet za međunarodne odnose podvlači da "sadašnja politika EU utemeljena na regionalnoj saradnji, ekonomskom i socijalnom boljitku, efikasnijem upravljanju na Zapadnom Balkanu jeste dobra, ali se mora poduprijeti za stanovništvo realnim, opipljivim izvlačenjem iz krize i utemeljiti na istrajnim reformama".

Visoka predstavnica EU Federika Mogerini je ocijenila da su dogovori u Briselu o ZSO, telekomunikacijama, energetici i mostu u Mitrovici "prekretnica".

Ona je veoma snažno zahtijevala, a tu je u pregovorima premijera Aleksandra Vučića i Ise Mustafe imala i podršku jednog prisutnog američkog zvaničnika, da se dođe do nagodbe.

Problem sprovođenje rješenja u praksi

Sve strane su rekle da su zadovoljne ishodom, ali sad slijedi trnoviti put do usvajanja statuta ZSO i sprovođenja "u praksi" svih dogovora.

I mora se imati u vidu da će, i kad se otvore poglavlja i počnu pregovori o članstvu EU-Srbija, a Kosovo krene u sprovođenje sporazuma o pridruživanju Uniji, sve to biti praćeno krajnje složenim nalaženjem rješenja za ostale ključne elemente "normalizacije odnosa".

To su naročito pitanje imovine - preduzeća, infrastrukture, zemljišta, u koje su na Kosovu kapital uložile srpske banke, preduzeća i država, vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, kao i kuće, zemljište i imovina više od 200.000 srpskih izbjeglica, njihov eventualni povratak, rasvjetljavanje sudbine nestalih…

Tek kad se to bitno uredi, moguće je sagledati i neku formulu za status Kosova.

U napisu za CEPS, analitičar njemačkog Instituta za međunarodnu politiku i bezbjednost Dušan Reljić smatra da bi "dvosmislena konstruktivnost" tad morala dobiti "nove suštinske dimenzije da se dođe do sporazuma koji bi najprije pomirio suprotstavljene zahtjeve za suverenitetom nad Kosovom".

Potom da se "udovolji stavu SAD i većine članica EU da obavezujuće rešenje bude utemeljeno na prihvatanju suvereniteta Kosova, a da uvaži interese nekih članica EU (koje ne priznaju Kosovo), kao i moćnih svjetskih činilaca poput Rusije i Kine da jednostrano otcjepljenje neće stvoriti presedan koji bi mogao naškoditi njihovoj teritorijalnoj cjelovitosti".

A to znači da neće biti "Republike Srpske i Bosne na Kosovu", što tvrde neki albanski komentatori i političari na Kosovu, dok će Beograd morati da pristane na neku vrstu "razdruživanja" s kosovskim Albancima, uz garancije SAD i EU da životni interesi Srba i srpska kulturna, istorijska i vjerska baština neće biti ugroženi, već zaštićeni i kad sa Kosova ode Kfor.

Možda neko svjetlo na cio događaj baca i činjenica da je u Tirani Demokratska partija Albanije pozdravila postizanje sporazuma Beograd-Priština kao zalog stvaranja stabilnosti i saradnje u regionu.

(Beta)