MINISTAR MARKOVIĆ

U „Aferi snimak“ Tužilaštvo radilo po zakonu

Ministar pravde Duško Marković, u intervjuu za Portal RTCG, prvi put javno komentariše „Aferu snimak“, a osvrće se i na „Slučaj Škerović“ u Baru, nakon ubistva braće Gojačanin. Govori i o “Aferi Telekom“, te o “spiskovima za krupne ribe“.

Objavljivanje audio-snimaka sa sjednica DPS-a dočekano je u dijelu političke i društvene javnosti kao dokaz ozbiljne zloupotrebe izvršne vlasti. DPS i „akteri“ snimaka odbijaju tvrdnje da krše i zakone i Ustav. Kako, prema mišljenju ministra pravde, doći do istine u tom „slučaju“?

Do istine se može doći samo u zakonitom postupku i od nadležnog organa. U ovom slučaju, Vrhovni državni tužilac je, nakon detaljne analize sadržaja, utvrdio da nije došlo do kršenja zakona. Taj stav je doveden u pitanje od različitih aktera na političkoj sceni. Ali, neka svako radi svoj posao. Važno je da Tužilaštvo radi u skladu sa zakonom.

Stav Tužilastva je da nema nijednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik što je proizvelo zahtjeve za smjenu VDT Ranke Čarapić. Nije prvi put da vam stiže isti zahtjev, ali da li, ovoga puta, ima za to osnova? 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu navedeni su razlozi zbog kojih se može pokrenuti inicijativa za pokretanje postupka za razrješenje VDT. Uz dužno poštovanje koje iskazujem prema političkim oponentima, sve što mi je u nadležnosti, pa i pomenuta incijativa, radim isključivo shodno svojim profesionalnim principima, a ne nikako pod bilo čijim uticajem.   

Zamjerke na rad Tužilastva tema su koja se otvorila i nakon nedavnog ubistva braće Ljubomira i Dejana Gojačanina. O tome, malo kasnije, kroz intervju. Vi ste kazali da je nesreća porodice Gojačanin nesreća cijelog društva i da su institucije u ovom slučaju zakazale. Šta ste pod tim tačno mislili? Da li smatrate da je sadašnji odgovor insitucija dobar?

Ponoviću da je ubistvo braće Gojačanin istovremeno i znak naših institucionalnih slabosti; alarm da u sistemu ima problema koje što prije moramo otklanjati, da nam se ne bi dogodio novi zločin.

Zato ćemo, istovremeno sa snažnom reakcijom prema društvenim segmentima iz čijeg miljea dolaze počinioci zločina, a kojih ste svjedok ovih dana, raditi na unaprjeđenju krivično-pravnog okvira, ali i na jačanju kapaciteta i saradnje nadležnih institucija u cilju prevencije svih oblika kriminala.

Takođe, tamo gdje se neefikasno primjenjuje zakon, a to ugrožava osnovne vrijednosti zajednice i pojedinca, princip odgovornosti  biće izveden do kraja.

Istovremeno, to je zadatak i društva u cjelini. Moramo udruženim snagama da kreiramo ambijent u kojem će se zločinac, kriminalac, izgrednik i prestupnik osjećati tjeskobno i nepoželjno, a ne nikako kao žrtva, dok se institucije izlažu ruglu. Svjedoci smo baš ovih dana da se oni koji ugrožavaju sigurnost medijski štite, a predstavnici institucija kompromituju.

Nekako se desilo, nizom događaja i ocjena, da se najviše upire prstom u barsko Tužilastvo. „Slučaj Škerović“ samo je podgrijao tu atmosferu. Spekuliše se da, upravo zato, Podgoričko tužilastvo preuzima slučajeve iz Bara. Je li to istina i koji su razlozi za takvu odluku?

Profesionalna saradnja nadležnih tijela u konkretnom slučaju nije bila na nivou očekivanja, te je iz tih razloga Više državno tužilaštvo u Podgorici, kao dio jedinstvene tužilačke organizacije, preuzelo ovaj predmet.

Kako ste doživjeli reakciju građana? Smije li neka od institucija iznevjeriti ta očekivanja?

Vjerujem da smo se, kao građani, svi osjećali na isti način. Naravno, kao odgovoran član Vlade, idem dalje od saosjećanja i s kolegama promišljeno preduzimamo niz aktivnosti da se institucije ojačaju i odgovorno izvršavaju obaveze. Da zaključim, institucije ne smiju iznevjeriti očekivanja.

Koje su garancije da će autorke Fejsbuk stranice „Svi smo mi Ljubomir i Dejan Gojačanin“ i njihove porodice biti bezbjedni?

Garancija je Država.

Vladavina prava biće testirana kroz sprovođenje Akcionih planova za poglavlja 23 i 24, bez kojih  nema otvaranja pregovora za tu oblast. Da li su planovi gotovi i  koje će rezultate donijeti na terenu? Mislimo  na one „mjerljive“ i „vidljive“, o kojima govori Brisel.

Ne možemo još uvijek govoriti o finalnim verzijama akcionih planova, jer su verzije finalne tek kad se potvrde u konsultativnom procesu s našim partnerima iz Evropske komisije.

U nacrtu, oni postoje, rekao bih i da zadovoljavaju sve naše potrebe u tim oblastima, od onih na zakonodavnom nivou, do administrativnih i operativnih aktivnosti, koje će, nesumnjivo, donijeti i te „mjerljive“ i „vidljive“ rezultate o kojima govorite.

Šta će biti rezultati u borbi protiv korupcije na visokom nivou?

Rezultati, prije svega, mogu biti procjene opasnosti od korupcije, identifikacija najkritičnijih tačaka korupcije, izviđaji, optužnice i presude.

Kako gledate na tumačenja da Brisel ima svoju listu „sumnjivih“  i da je pitanje trenutka kada će nam je uručiti?

Ne tumačim, zaista, ništa sa čim nisam upoznat.

Slučaj „Telekom“ sigurno je jedan od onih koje Brisel prati. Posljednje najave su bile da će se poslati urgencija SAD-u za dostavljanje podataka. Preporuka Američke ambasade je da se obratimo Mađarskoj i Njemačkoj. Šta je planirano da se s tim u vezi uradi? Da li smo znali i mogli znati da podatke možemo dobiti od Njemačke i Mađarske? Zašto ih do sada nijesmo tražili?

Znam da Vrhovno državno tužilaštvo radi sve što je u nadležnosti te institucije. U tom smislu, ne treba im savjetovati. Više od ovoga možete pitati Tužilaštvo.

Štrajk u ZIKS-u. Ocjena nakon svega: šta su suštinski razlozi za štrajk, je li ovo kontra reakcija na navode da je Predsjednik Države, prošle godine, pomilovao preko 140 osoba. Kada će prijedlog izmjene Zakona i kada očekujete da bude na dnevnom redu? Šta će Zakon donijeti.

Povod za štrajk je nezadovoljstvo zatvorenika reakcijom državnih organa na njihovu inicijativu za donošenje Zakona o amnestiji. Da li će Zakon biti donesen i kada će se naći na dnevnom redu Skupštine - treba pitati nadležne u Skupštini. Ono što i ovim putem želim da saopštim jeste da se Država ne može ucjenjivati, pa ni štrajkom.

Neki mediji prenose tvrdnje da u Bjelopoljskom zatvoru Duško Šarić sam finansira poboljšanje konfora u sopstvenoj ćeliji. Da li je to tačno?

Pisanje medija zaista ne zaslužuje bilo kakav komentar. Ukratko, riječ je spekulacijama i izmišljotinama s pokušajem da se diskredituju institucije, uz grubo kršenje načela na kojima bi trebalo da počiva novinarska profesija.

Nevenka Ćirović