[ Izvor: Pobjeda ]

JOVANOVIĆ VJERUJE

Porfirije na kursu Vučića da je Srbija matica svih Srba

Jasno je da se temeljni ugovor Srpske pravoslavne crkve (SPC) sa Crnom Gorom sklapa sada da bi se, kako u Beogradu vjeruju, nakon Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, stavila tačka na najveću pljačku Crne Gore, kategoričan je u izjavi za Pobjedu publicista i teoretičar religije Vladimir Jovanović. 

On kaže da ne vidi "neku veliku razliku u odnosu na krajnju pljačkašku namjeru Srbije Aleksandra Vučića da otme Crnoj Gori manastire i crkve i oko pola milenijuma naše istorije".

"To što pokušava Vučić, nijesu u prošlosti ni sultani i Turci radili", dodaje Jovanović.

Jerarhija ili entitet "Pravoslavna crkva u Crnoj Gori", objašnjava Jovanović, ne postoji.

"SPC je osnovana 1920, pod imenom Avtokefalna Ujedinjena srpska pravoslavna crkva Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Sadašnji je naziv dobila 1929. godine. Eparhije SPC sa katedrama u Crnoj Gori su osnovane, najprije Mitropolija crnogorsko-primorska 1931, kasnije i Episkopija budimljansko-nikšićka 2001. godine. Ukupno, to je svega stotinu godina postojanja", naglašava on.

Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori, podsjeća, osnovan je 2006, nekoliko dana po obnavljanju crnogorske državne nezavisnosti.

"Cilj je bio da Amfilohije Radović, dosta uspješno, prodaje maglu, naročito DPS vladama: da su, biva, eparhije SPC u Crnoj Gori nekakva 'Pravoslavna crkva u Crnoj Gori', s labavim vezama prema Beogradu. Ali, Episkopski savjet SPC nije nikakvo samoupravno tijelo, već, kako je i navedeno u odluci o osnivanju, za svoj rad odgovara Patrijaršiji Srbije (Arhijerejskom saboru). U Beogradu ga osnovali, u Beogradu ga danas-sjutra mogu ukinuti. Iz Beograda su ovamo postavili Amfilohija, danas-sjutra će nekog drugog. To je SPC. I to nije tradicija Crkve Petrovića-Njegoša", kategoričan je Jovanović.

Komentarišući činjenicu da će temeljeni ugovor u ime SPC potpisati njen patrijarh Porfirije, što nije bio slučaj u Hrvatskoj i BiH, sagovornik Pobjede objašnjava da ne treba praviti komparacije sa te dvije zemlje.

"Dominantne populcije u Hrvatskoj i BiH nijesu prvoslavne vjeroispovijesti, niti su te dvije države imale svoje autokefalne crkve. Pravoslavci u tim državama su isključivo Srbi. Za razliku od Hrvatske i BiH, u Crnoj Gori je pravoslavlje većinska vjeroispovijest: dominantni su pravoslavni Crnogorci, ali postoje i oni koji u novija vremena tvrde da su po nacionalnosti Srbi. Crna Gora ima svoju tradiciju kanonske autokefalne Crvke, koja je osnovana i egzistirala potpuno nezavisno od Beograda i Srbije i do 1920. nepostojeće SPC", objašnjava Jovanović.

Naša crkva je, dodaje on, utemeljena 1485. na Cetinju - to je crkva Crnojevića i Petrovića-Njegoša.

"Za vaseljensko pravoslavlje je autokefalna de iure do 1922, a njezine eparhije (Cetinjska, Zahumsko-raška, Pećka) i duhovni sudovi (konsistorije) su postojali do 1931. godine. Pravoslavni manastiri i crkve u Crnoj Gori su i do 1918. i nakon toga, svojina države: Kraljevine Crne Gore, Kraljevine SHS/Jugoslavije, od 1945. Narodne, Socijalističke i Republike Crne Gore, etc", podsjeća Jovanović.

Pokojni poglavar SPC u Crnoj Gori, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, bio je kategoričan da će isključivo on, u ime Episkopskog savjeta, potpisati temeljni ugovor, a ne neko izvan Crne Gore, ali njegova volja neće biti poštovana, što za Jovanovića nije iznenađenje.

"Porfirije Perić je izabran za patrijarha u okolnostima koje ne ostavljaju sumnju u to da je on Vučićev lični izbor. S tim u vezi, Perić slijedi Vučićev kurs prema kojem je Srbija matica svih Srba. Neki u Crnoj Gori, a među njima je bio Amfilohije Radović, tvrde da to nije tako i da je Crna Gora, biva, takođe matica Srba. U Beogradu, međutim, znaju da je srpstvo importovano u Crnu Goru, a da ovdašnje prvačenje u srpstvu po logici i veoma provjerljivoj praksi inklinira crnogorstvu, koje zovu 'separatizam' i 'izmišljena crnogorska nacija'. Nota bene, crnogorstvo još 1834. pominje – Njegoš", naglašava Jovanović.

Vučić, kategoričan je Jovanović, želi jasnu diferencijaciju u Crnoj Gori: ili si Srbin, ili nijesi, nema "ali", Crnogorstvo je antisrpstvo.

"Već po upokojenju Amfilohija, tvrdio sam da će se Beograd, uz mnogo blagoglagoljivosti, u stvari postarati da počisti njegove 'autonomaške' tragove pokušaja kompilacije crnogosrtva u srpstvu, ili obratno. Uvijek su u Patrijaršiji Srbije sumnjali u Amfilohija, potiskivano u njemu crnogorstvo, te u njegove skrivene veze s Milom Đukanovićem. Mislim konkretno na 'sivu eminenciju' Patrijaršije, Irineja Bulovića – a patrijarh Porfirije Perić je njegovo 'duhovno čedo'", kaže Jovanović.

Bulovića je, dodaje on, Amfilohije ujeo za srce što je imao dil 2006. da korektno i ne miješajući se posmatra kampanju i ishod referenduma o nezavisnosti Crne Gore.

- U stvari, Amfilohije je mislio da će Crnogorci masovno glasati protiv. Prevario se – ističe naš sagovornik.