SDP

Abazović ne vidi Vučićevu “bitku za Nikšić”

Član GO SDP-a Bojan Zeković u izjavi za medije, pita potpredsjednika Vlade i lidera GP URA, zašto je cijeli vrh te partije, kako navodi, na raspolaganju stranom obavještajcu.

“Kada će URA i Dritan Abazović dati javnosti odgovor na razloge sastanaka partijskog rukovodstva sa stranim obavještajcem falsifikovanih isprava Stevanom Simijanovićem kao i ulogu Marije Havrilov, članice srpske ekstremističke grupacije “Zavetnici”. Posljedice tih susreta ne morate objašnjavati, vidi ih cijela Crna Gora”, poručuje Zeković.

Pita zašto jedino Abazović i URA ne vide Vučićevu “bitku za Nikšić”, a, kako dodaje, vidi cijela Crna Gora. Zeković pita i da li to sljepilo ima veze sa saradnjom sa stranim obavještajcem?

“Javnost očekuje i odgovore da li je pored predsjednika i generalni sekretar URA imao kontakte sa Simijanovićem, i da li je cijeli vrh URA bio na raspolaganju stranom obavještajcu? Da li su državni resursi i policijska zaštita bili na raspolaganju stranom obavještajcu falsifikovanih isprava i ko je donio takvu odluku? Da li je generalni sekretar URA te kontakte prijavio nadležnim organima nakon otkrivanja identiteta Simijanovića?”, navodi Zeković.  

On pita i da li je uloga Simijanovića bila da u državnim strukturama obezbjedi podršku za sada već svima osim Abazoviću vidljivu kampanju koja se vodi pod sloganom ”Bitka za Nikšić”.

“Zašto je Simijanović dobio crnogorsku ličnu kartu za jedan dan i zašto mu je dozvoljeno da, i pored falsifikovanja službenih isprava SAD, napusti Crnu Goru bez bilo kakve pravne posljedice. Zašto su državni organi Crne Gore, osobi koja je Abazovića učinila ili smiješnim ili svojim saradnikom, a Abazović je koordinator bezbjednosnih službi, omogućili da napusti Crnu Goru?”, navodi Zeković. 

Bezbjednosni propust, ističe Zeković, je moguće da se dogodi svima, ali ukoliko je bio propust, on bi, kako dodaje, bio prijavljen našim bezbjednosnim službama, posebno ako iste službe istim funkcionerima pružaju obezbjeđenje i kontraobavještajnu zaštitu.

“Previše neodgovorenih pitanja i preglasno ćutanje ukazuju na prilično očigledne odgovore”, zaključio je Zeković.