BLAŽIĆ

Poslanik nije odgovoran ni partijama, ni građanima

Poslanik je nezavisan i samostalan u obavljanju funkcije i nema pravnu obavezu ili odgovornost prema partijama ili građanskim grupama sa čijih lista je inaugurisan, kao ni pravnu odgovornost prema građanima,  kaže za Pobjedu prof. dr Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za džavne i evropske studije, komentarišući to što crnogorski parlament već na početku saziva ima nezavisnog poslanika.

Skupština Crne Gore još nije formirala radna tijela, osim Kolegijuma i Administrativnog odbora, niti je izabrala vladu, ali je brže nego ikad, tek mjesec i po od konstituisanja, dobila prvog nezavisnog poslanika. Marko Milačić iz Prave Crne Gore napustio je 11. novembra Klub DF-Nova, DNP, PCG, RP, i najavio da će djelovati samostalno.

Razlika u odnosu na većnu nezavisnih poslanika iz ranijih saziva je što Milačić nije napustio svoju partiju, već Klub čiji je konstituent bila njegova stranka.

Taj klub čine poslanici koji su bili na listi "Za budućnost Crne Gore", zahvaljujući kojoj su pojedini od njih i ušli u parlament.

Ovaj skupštinski saziv, prema nezvaničnim informacijama Pobjede, uskoro bi mogao dobiti još nezavisnih poslanika. Zatvorene izborne liste daju mogućnost pojedinim poslaničkim kandidatima da uđu u parlament, iako je pitanje da li bi uživo vidjeli skupštinsku govornicu da naš izborni sistem poznaje „otvorene“ liste i individualne kandidature.

Kada im počne mandat, dovoljno je da, kada to požele najčešće zbog mimoilaženja sa partijskim ili kolegama iz Kluba, obavijeste predsjednika parlamenta i nastave samostalno djelovanje.

Ono što poslanicima koji se opredijele za takav put ne ide u prilog, to je da se uglavnom ne vrate u parlament nakon narednih izbora. Tako se u ovom sazivu nijesu našli oni koji su bili nezavisni u prethodnom. Među njima je jedan od najaktivnijih poslanika Aleksandar Damjanovic, zatim Neželjko Rudovic, Anka Vukičević...

Potrebne radikalne promjene

Đorđije Blažić kaže za Pobjedu da je trebalo odmah nakon donošenja Ustava 2007. godine radikalno mijenjati postojeći izborni sistem iz 1998. godine.

On objašnjava da su građani glasali za „liste“, a ne za poslanike i odbornike, ali da je, kako kaže, „izabrani“ poslanik nezavisan i samostalan u obavljanju poslaničke funkcije i nema nikakvu pravnu obavezu ili odgovornost prema partijama ili građanskim grupama sa čijih lista je inaugurisan, ali ni pravnu odgorovornost prema građanima.

"Ne postoji nijedan pravni institut njegove odgovornosti, osim lične moralne, putem instituta „ostavke“, kazao je Blažić.

Ustavno pravno je, istakao je on, trebalo nakon donošenja Ustava 2007. godine radikalno mijenjati izborni sistem iz 1998. godine i uskladiti ga sa Ustavom, iako je on mijenjan 15 puta do 2019. godine, ali uglavnom u manje bitnim procesnim stvarima o kojima su se političke partije saglasile, tako da ni posljednji pokušaj reforme izbornog zakonodavstva 2019. godine, i pored značajnih, ali ne i dovoljnih predloženih unapređenja, nije usvojen na decembarskoj sjednici Skupštine 2019. godine, istakao je Blažić.

Prema njegovim riječima, razlozi su i sada isti kao i ranije, jer partije, kako je rekao, ne žele da ugroze bilo koji aspekt svojih interesa, poćev od partijskih izbornih organa, redovnog finansiranja partija, posrednosti izbora preko svojih zatvorenih lista...

"Lično sam se u to uvjerio tokom jednogodišnjeg rada kao pridruženi član Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva iz akademske zajednice. Produkt takvog izbornog sistema („zatvorenih lista“) su veoma teške pravne posljedice na državu i njene institucije, počev od nelegitimiteta same Skupštine, Vlade, ministarstava i drugih organa državne uprave, ali i svih drugih organa koji proizilaze iz osnivačkih prava crnogorskog parlamenta", istakao je Blažić.

Poručio je da nedostatak legitimiteta povlači za sobom i nelegalitet u svim oblastima uređenim zakonima koje je donijela nelegitimna Skupština.

"Iz nelegitimiteta nije moguće obezbjeđivati legalitet. U tom kontekstu sporna je, nažalost, uobičajena pojava nelegaliteta ključnih državnih institucija koje nijesu pod zakonodavnom kontrolom, a koje su postale ni manje, ni više dominantno partijska i „samoregulatorna“ tijela koja sama sebe uređuju poslovnicima, uredbama bez pravnog osnova i drugim unutrašnjim pravnim aktima koji nemaju dejstvo erga omnes na duge javno pravane organe i subjekte, već samo na te organe", kazao je Blažić.

Istakao je da se sve češće „najzad poslije 30 godina, od ponekih partija, ali i poslanika kao i, već odavno, od akademske javnosti, pa i civilnog sektora, čuju prijedlozi da se donesu zakoni o Skupštini, Vladi, ministarstvima i organima državne uprave, javnim agencijama i javnim tijelima, javnim službama i drugi neophodni sistemski i podsistemski zakoni“.

"Tim aktima će se jasno urediti ključni institucionalni okvir, ali i društveni odnosi u razlicitim sistemskim i podsistemski oblastima", dodao je Blažić.