[ Pobjeda ]

UTICAJ LITIJA

Opozicionari dobili novog lidera, ostale stare podjele

Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori odlučila je u petak da će poštovati odluku nadležnih državnih organa i privremeno obustaviti protestne litije zbog epidemije korona virusa. Time je privremeno „zamrznut” višemjesečni sukob države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je ostavio dubok trag na političke prilike u našoj zemlji i odnose unutar opozicionih stranaka.

Podsjećanja radi, povodom usvajanja Zakona oslobodi vjeroispovijesti, Demokratski front krajem prošle godine organizovao je radikalne proteste i pozivao na pobunu pfotiv legalno izabrane vlasti. Nekoliko dana njihovi aktivisti blokirali su saobraćaj na prilazima pojedinih gradova i Podgorice. Država je sve te pokušaje destabilizacije efikasnom akcijom spriječila.

Istovremeno, stim povodom Mitropolija crnogorsko-primorska pokrenula je molebane i litije u većini crnogorskih gradova. Prosrpska opozicija, a naročito pristalice DF, nakon neuspjelog i zazivanja, sveopšte pobune", te poteze vidjela je kao još jednu šansu za nastavak plana za „građanske nemire".

Pojedinci su čak najavljivali i krvoproliće „dok vlast ili ne povuče Zakon ili padne Vlada". U početku su litije bile svakodnevne, sa šarolikom ikonografijom, srpskim trobojkamai stranačkim zastavama i uzvikivanjem parola protiv „omraženog šefa režima, Mila Đukanovića".

Međutim, Mitropolija crnogorsko-primorska SPC je već poslije nekoliko dana, uočila da im u ovom trenutku radikalizacija više šteti nego koristi, pa je iz organizacije litija „izopštila" opozicione političare i političke partije i odlučila da se na litije dolazi bez stranačkih obilježja. Iako je prosrpska opozicija tim potezom na litijama svedena na puke šetače, ipak, MCP nije uspjela sakriti njihov politički karakter, pošto su sa litija političke poruke, umjesto opozicionih vođa, upućivali sveštenici papagajski uzvikujući da će litijašenje trajati „dok vlast ili ne povuče Zakon ili padne Vlada", da će „braniti svetinje, ako treba i životima". Izdašnu političku podršku i logističku pomoć pružali su im SPC, zvaničnici Srbije i Rusije, te BiH entiteta Republike Srpske.

Predstavnici političkih partija koje čine vladajuću koaliciju i najviši crnogorski zvaničnici, smatraju da ovi skupovi koji se održavaju u Crnoj Gori u organizaciji MCP, nijesu vjerski, već politički i da im je cilj destabilizacija Crne Gore i poništavanje njene nezavisnosti.

Za političkog analitičara Borisa Raonića litije su, „iako masovne i dostojanstveno organizovane, za opoziciju „danajski dar" jer su zbog njih „zapostavili sve ostale teme i metode političke borbe u atmosferi, gdje im inspiracije ne bi nedostajalo".

Politički analitičar Ranko Đonović ističe da je primjetno da su opozicione stranke prilično mirne, svjesne činjenice, kako kaže, da se uz mantiju Risto Radović nametnuo kao neprikosnoveni lider ovog političkog projekta.

"On svojom izjavom može nekim strankama mnogo da pomogne, odnosno odmogne. Zato velikosrpski lideri ćute bili oni „četničke vojvode" ili „četnici početnici". Tako čekaju momenat da uđu u borbu za jedno jedino svoje glasačko tijelo sa poznatom parolom: „Hajdemo pošteno pa ko koga prevari", ističe Đonović, dodajući da litije nijesu u brojnosti ni oslabile ni osnažile prosrpske Opozicione partije.

Od ranije smo znali, kaže on, da su se njihovi glasači prelivali iz jedne grupacije u drugu, rekao bili prelivali su se iz „šupljeg u prazno".

Litije su uticale i da podjele unutar, opozicionih partija budu izraženije nego u prethodnih nekoliko godina kada vjerske i nacionalne teme nijesu bile u fokusu političkog djelovanja. „Pokazale" su pravi karakter svake od opozicinih partija u odnosu na nacionalno i građansko programsko opredijeljenje.

"Kreirala se atmosfera referendumskog odlučivanja na izborima: za ili protiv crkve, u kojem će jedan dio subjekata, koji bi mogao biti tas na vagi, promijeniti stranu nakon izbora i time nadomjestiti onaj dio birača DPS-a koji je od 2006. godine, na toj strani iz nekih drugih pobuda, ali sada je bio aktivan na litijama. U takvom odnosu snaga, litije jesu ulile novu energiju, donekle spustile tenzije među liderima, ali na duge staze, nakon što se drugi elementi unesu u ovu izbornu jednačinu, dolazimo do zaključka da litije ne mogu biti dovoljan metod, ukoliko se želi postići višedecenijski cilj", kaže Raonić.

S druge strane, Đonović smatra da građanskog na litijama nema ni u naznakama. Iz njihovih redova, kaže on, mnogo puta smo čuli, naročito od čelnika litijaškog pokreta najgore nacional-šovinstičke izjave.

"Nijesmo čuli glasove istinske vjere, glasove razuma, glasove mira, odnosno glasove poštovanja prema državi Crnoj Gori, poštovanja prema crnogorskim, bošnjačkim, albanskim i hrvatskim nacijama", rekao je Đonović.

Prema njegovim riječima dobro je što se u naznakama primjećuje da jedna od prvih građanskih partija, SDP pravi zaokret i vraća se tamo gdje je vazda pripadala od 1990. godine, i gdje joj je i danas mjesto.

"Da li će preživjeti svoju političku avanturu „saltomortale", pokazaće naredni izbori: Važno je da su .shvatili, nadam se da su shvatili da ih „druženje sa đavolom" može poslati samo „dođavola" i tamo obezbijediti mjesto ništavnosti", poručuje Đonović.

On smatra daje veliko pitanje koliko na litijama zaista ima iskrenih vjernika.

"Siguran sam da ih je izuzetno malo, kao što sam siguran da ima dosta i maloljetne djece kao i onih koji dolaze sa strane, ne bez nadoknade, što je sve već viđeno i 1989. godine. Onih koji su glasali za državu Crnu Goru 2006. godine, tamo nema,", ističe Đonović.

Dok traju litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti i vlasti, utisak je da se istovremeno vodi borba unutar Srpske pravoslavne crkve i Mitropolije cmogorsko-primorske, između MCP i opozicije, ali i DF i Demokrata za prevlast i eventualne zasluge. Pitanje je ko će iz svega ovoga najviše ušićariti.

Za Raonića litije su, osim . što su pokazale da je građanski bunt imanentan i konzervativnim strukturama, pokazale odnos svih partija spram osnovnih političkih pitanja.

"Neke, a pogotovu Demokrate, udaljile su se od, u startu mudro postavljene pozicije, makar je to imidž koji su sada dobili", smatra Raonić.

Sve je to rezultat borbe za koju se već zauzimaju početne pozicije pred: izbore i to upravo kod onih čije je glasove najlakše dobiti, kroz radikalnu retoriku. Mnoge od tih borbi za obične građane nijesu vidljive, ali itekako postoje, jer makar četiri aktera javne scene žele da zauzmu primat u tom korpusu u Crnoj Gori.

Đonović kaže da djelovanje SPC nema nikakve veze sa pravoslavnomvjerom ,,u koju se kunu", te da je „razlika između crkve i-vjere u ovom slučaju ogromna; taman kolika je razlika između samog Boga i Amfilohija Radovića".

"Brojnost građana na litijama nije zabrinjavajuća po pitanju crnogorskog evropskog puta. U Crnoj Gori manji broj njenih građana žele da naša crkvena imovina koja je naša kulturna baština, naši spomenici kulture, dokazi našeg postojanja i trajanja predaju Beogradskoj patrijaršiji, što nikad nije njihovo bilo pa ni onda kada su Aleksandrove trupe 1918. godine, okupirale Crnu Goru. Nije teško pretpostaviti da bi ova manja grupa išla i dalje pa i čitavu -Crnu Goru predala Vulinu, Đačiću, Vučiću i njima sličnim kao što su Obradović, Šešelj itd., i to ne sa pravom korišćenja države Crne Gore, nego sa pravom svoj ine", ističe Đonović.

On smatra da crnogorska opozicija koja se slaže kao „rogovi u vreći" nikad nije uspjela da se ujedini i da su to bili samo smiješni pokušaji koji su se dešavali kada su pritisci sa strane ili iz Srpske crkve bili vrlo jaki.

"Lideri tih opozicionih stranaka nastupaju sa stavom o zajedničkom interesu, gurajuću u prvom planu pojedinačne lične interese vlastoljubive ili materijalne prirode. Za državu Crnu Goru to je čak i dobro jer njihov jedini politički interes odnosno politički cilj je poništenje države Crne Gore za interes Srbije ili Rusije. Izgleda nevjerovatno kako ne shvataju da onaj koji izda svoju domovinu, izdaće svaku kao i kada okreneš leđa svojoj majci okrenućeš leđa svakoj", zaključio je Đonović.