BOGDANOVIĆ

Vandalizam na Duklji nije jedini "pohod" na kulturno nasljeđe

Čin vandalizma na Duklji nije jedini vandalski pohod na kulturno nasljeđe Crne Gore, kaže ministar kulture Aleksandar Bogdanović, ističući da je meta bila i Spomen grobnica posvećena poginulim borcima iz NOB-a u Golubovcima.

Bogdanović je kazao da umjesto da princip zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa bude imperativ, posebno onima koji njime upravljaju, svjedočimo brojnim devastacijama za koje ne postoje razumna obrazloženja. 

Odgovor na to zašto baš Duklja ili zašto baš Spomen grobnica, razuman čovjek, a naročito vjerujući, ne može dati, kaže Bogdanović.

Za Vikend novine Bogdanović ističe da primjeri vandalizma na stožerima naše prošlosti, kao prateća scenografija litija u crnogorskim gradovima, svakako pokazuju šta im je primarna misija – nipodaštavanje istinskih tekovina i vrijednosti Crne Gore i njenog istorijskog i kulturnog nasljeđa.

Podsjećamo, na zidinama Duklje prije nekoliko dana naslikana je trobojka, što je naišlo na osudu Ministarstva kulture.

U intervjuu za Vikend novine, podsjetio je da su proteklih decenija sakralni objekti bili izloženi znatnim promjenama od strane vlasnika/držalaca, često bez poštovanja pravila struke i uz zabrinjavajuće promjene autentičnosti i integriteta.

„Poštujući međunarodna i nacionalna zakonska rješenja u zaštiti kulturne baštine, Ministarstvo kulture u kontinuitetu postupa po zahtjevima predstavnika Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija koje djeluju na teritoriji Crne Gore. Isticanje optužbi za „ćutanje“ stručnih službi, kao izgovor za devastaciju kulturnih dobara, ne može da bude opravdanje“, ocijenio je Bogdanović. 

Napomenuo je i da država nije uvijek imala odgovarajući nadzor nad tom vrstom nasljeđa, pa shodno tome nije efikasno spriječeno narušavanje izvornih kulturnih vrijednosti sakralnih objekata. 

Kazao je i da SPC, kao vlasnik odnosno držalac brojnih kulturnih dobara, nije adekvatno sarađivala sa stručnim službama i institucijama zaštite. 

„Njihovo nepoštovanje konzervatorskih principa prilikom obnove sakralnih objekata u znatnom dijelu rezultiralo je narušavanjem onih vrijednosti zbog kojih su zakonom zaštićeni i stekli status kulturnog dobra. Pritom, devastacije se nijesu odnosile samo na arhitekturu objekata, već i na živopis, ikonostase, kao i na neposredno okruženje. Poseban problem bilo je i unošenje novih elemenata koji su materijalizacijom, izgledom i formom, često mijenjali autentični izgled sakralnog objekta i time negativno uticali na njihove izvorne vrijednosti“, kazao je Bogdanović.

Ukazao je i na podatke iz Izvještaja o stanju nepokretne kulturne baštine Ministarstva kulture iz 2005, koji govore da devastacija ima na svim vrstama i kategorijama spomenika kulture. 

„Evidentirane su posljedice nelegalno i nestručno izvedenih radova na sakralnim objektima, a od ukupnog broja, 80% odnosi se na pravoslavne bogomolje. Nažalost, ilegalni radovi se nastavljaju, o čemu smo takođe izvještavali u postupku revalorizacije“, dodao je ministar Bogdanović.

Na konstataciju novinara da nijesu rijetki oni koji za devastiranje kulturnog nasljeđa krive nekadašnji Zavod za zaštitu spomenika, odnosno današnju Upravu za zaštitu kulturnih dobara, ministar Bogdanović napominje da su stručne službe postupale na zahtjeve stranaka u skladu sa nadležnostima i kapacitetima. 

„Činjenica je da je za neke postupke potrebno više vremena, u zavisnosti od stanja i kompleksnosti kulturnog dobra, kao i procesa istraživanja, ali to ne daje za pravo podnosiocu zahtjeva da uzme zakon u svoje ruke i samostalno obavi sanaciju kulturnih dobara“, ocijenio je ministar Bogdanović. 

U kontekstu aktuelne priče o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, ministar Bogdanović napomenuo je da ovaj Zakon dodatno unapređuje i normativni okvir zaštite nematerijalnog i materijalnog nasljeđa. 

„To je još važnije kada znamo da se kulturna dobra štite u skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima o zaštiti kulturnih dobara, bez obzira na njihov svjetovni ili vjerski karakter, vrijeme, mjesto i način stvaranja, porijeklo, ili u čijem su vlasništvu. S druge strane, Zakon o zaštiti kulturnih dobara isključivo tretira zaštitu valorizovane kulturne baštine, dok postoji i nevalorizovani dio - počev od potencijalnih kulturnih dobara, sve do sakralnih objekata, na koji se ovaj Zakon ne odnosi. Iz tog razloga, upravo Zakon o slobodi vjeroispovijesti daje nam mogućnost za osjetnija ulaganja u sakralne objekte“, kazao je Bogdanović.

Osvrnuo se i na najsvježiji u nizu vandalizama koji prate održavanje litija u gradovima Crne Gore, a koji se dogodio na ostacima Duklje.

„Čin vandalizma na Duklji nije jedini vandalski pohod na naše kulturno nasljeđe. Njihova meta bila je i Spomen grobnica posvećena poginulim borcima iz NOB-a u Golubovcima, koji su dali živote za slobodu svih građana Crne Gore. Odgovor na to zašto baš Duklja ili zašto baš Spomen grobnica, razuman čovjek, a naročito vjerujući, ne može dati. Ali, primjeri vandalizma na stožerima naše prošlosti, kao prateća scenografija litija u crnogorskim gradovima svakako pokazuju šta im je primarna misija - nipodaštavanje istinskih tekovina i vrijednosti Crne Gore i njenog istorijskog i kulturnog nasljeđa“, kazao je Bogdanović.