Objavio: F.R. [ Pobjeda ]

DPS PORUČIO

"Prankeri dio anti-NATO kampanje"

Predsjednik Vlade Duško Marković i predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović bili su na meti poznatih ruskih prankera Leksusa i Vovana. Oni su se predstavili kao predsjednik Ukrajine Petar Porošenko i premijer te zemlje Vladimir Grojsman i u telefonskom razgovoru su se dotakli ,,crnogorsko-ukrajinskih odnosa“ , „članstva Crne Gore u NATO, ali i ,,proruske opozicije” u Crnoj Gori. Iz DPS-a poručili da su to posljednje snage za borbu protiv crnogorskog članstva u NATO-u.

Tako je lider DPS-a Đukanović u razgovoru obećao da će pomoći da riješi problem sa fabrikom čokolade, a Marković je najviše vremena posvetio pitanju ulaska u NATO.

“Naš predsjednik partije iznio je optužbe protiv lidera pokreta anti-NATO i kod nas će se voditi veoma ozbiljan proces o tome. Mi ćemo učiniti da više niko ne bude imao mogućnosti da bilo šta uradi protiv interesa Crne Gore, protiv svoje države”, kazao je Marković.

Đukanović, kojeg je pranker kontaktirao nekoliko dana kasnije, govorio je u razgovoru sa „Grojsmanom” o problemu „proruske opozicije“.

“Postoje razlike u crnogorskom društvu. Opozicija aktivno želi da Crna Gora ne bude dio EU, kao i da se ne nastave naši odnosi zasnovani na prijateljstvu sa Rusijom”, rekao je lider DPS.

Iako je lažno predstavljanje ,,upalilo“, pokušaj telefonske smicalice suštinski nije urodio plodom: i Marković i Đukanović su u razgovorima sa ,,ukrajinskim kolegama“ ponovili državne i partijske stavove i ocjene koje javno zastupaju i govore na domaćoj i međunarodnoj sceni, navodi Pobjeda.

Ruska pozadina

Inače, Leksus (Aleksej Stoljarov) i Vovan (Vladimir Kuznjecov) su poznati po tome što zovu visoke državnike širom svijeta i lažno se predstavljaju.

“Snimak telefonskog razgovora predsjednika Vlade Duška Markovića sa osobom koja se lažno predstavila kao predsjednik jedne strane države, a koji je u ponedjeljak uveče objavljen na jednom državnom mediju u Moskvi, autentičan je. Razgovor je obavljen tokom službenog putovanja predsjednika Vlade posredstvom saradnika koji su kontaktirani. Iako je riječ o jednoj u nizu provokacija usmjerenih sa ruskih adresa na diskreditaciju visokih zvaničnika Crne Gore, predsjednik Vlade stoji iza svake riječi koju je saopštio u tom razgovoru”, odgovoreno je Pobjedi iz Službe za odnose s javnošću Vlade Crne Gore.

Ostalo je nerazjašnjeno kojim su kanalima ruski prankeri uspostavili kontakt sa Markovićem i Đukanovićem i kako je to prošlo državne ,,filtere“.

Međutim, sasvim je jasno da Služba za odnose s javnošću Vlade Crne Gore ima dobar razlog što pominje ,,ruske adrese“. Snimak razgovora odmah je „ekskluzivno” objavljen u dnevniku državne televizije Rusije TV24, a kasnije su brojni režimski analitičari u emisiji objašnjavali „izdajničku” politiku Crne Gore i put ka NATO i na Zapad.

Interesantno je, takođe, da je pranker Leksus, nakon što je snimio razgovore, danima tražio preko Fejsbuka i drugih društvenih mreža pomoć u prevođenju. Kako apel nije urodio plodom, ponovio je poziv za prevodioca napominjući da je to ,,posao od najvećeg nacionalnog interesa”. Čijeg nacionalnog interesa? Dovoljno je pogledati prilog na ruskoj televiziji.

"Posljednje snage u borbi protiv članstva u NATO-u"

Povodom tih razgovora oglasila se i Demokratska partija socijalista ocjenivši juče da se ,,u borbu protiv crnogorskog članstva u NATO-u bacaju posljednje (možda i najbolje) snage”.

Za DPS je motivacija ruskih prankera više nego očigledna.

“Ruske `šaljivdžije`, koje je predsjednik Rusije sa simpatijom nazvao `telefonskim momcima` i koji, gle čuda, posjeduju velike tehničke mogućnosti i imaju pristup povjerljivim informacijama, već su se u posljednje vrijeme oprobali u telefonskim razgovorima sa predsjednikom Turske Erdoganom, američkim senatorom Mekejnom i sa generalnim sekretarom NATO Stoltenbergom. Za svaki taj razgovor birali su pravi trenutak. Sa Erdoganom u vrijeme njegovog žešćeg sukoba sa Moskvom. Sa Mekejnom kada je najviše kritikovao politiku Rusije. Sa Stoltenbergom kada je NATO definisao svoje odnose sa novom američkom administracijom i dobio njenu bezrezevnu podršku”, kažu u DPS-u.

Isto je, dodaju, i sa Crnom Gorom jer se Vovan i Leksus, ili njihovi inspiratori, vjerovatno ne bi sjetili Crne Gore da nije pred pragom NATO-a, što treba, ako se već ne može spriječiti, na bilo koji način diskreditovati. Zato su smislili telefonske razgovore u ulozi ukrajinskog predsjednika i premijera.

“I, šta su na kraju dobili? Jedino još jednu potvrdu da je Crna Gora iskreno privržena evroatlantskim integracijama. Potvrdu da njeni najviši zvaničnici to ne kriju od predsjednika i premijera bilo koje države, pa ni od Leksusa i Vovana. Bez obzira na to da li o tome govore javno, ili iza očiju javnosti. Iako ovim ruskim prevarantima i ,,šaljivdžijama” to nije bila namjera, napravili su dobru reklamu i Crnoj Gori i njenim liderima”, zaključuju iz Demokratske partije socijalista.