[ Izvor: Pobjeda; Objavio: I. P. ]

VLAHOVIĆ PIŠE

Žal za državnim udarom (2)

Razotkrivanje svih bitnih detalja pokušaja terorističkog napada i državnog udara samo će doprinijeti neodložnom procesu pristupanja NATO-u. U tome ne bi smjelo da bude nikakvog popuštanja, niti kompromisa

Dakle - ne radi se o krtolama, ni o govedima, niti o hodočašću na Ostrog. Sva je prilika da su srpski državljani, koji su pohodili Crnu Goru uoči izbora, zaista imali namjere koje im naše tužilaštvo stavlja na teret.

Na stranu sada što objava premijera Vučića - koji tvrdi da je bilo i više opasnih ubačenih grupa - ima, za mnoge u Crnoj Gori, neporecivu snagu i definitivni efekat: događaj se nije zbio dok ga ne potvrdi i zvanični Beograd. Tj. Srbija, ko god da stoluje tamo. Ta pojava sa ukusom provincijskog kompleksa, sjetiće se naša (1961/62) i starije generacije, vuče korijene i iz vremena kada smo, u nedostatku domaćeg jutarnjeg TV programa, željno čekali da saznamo koliko će autobusa, tramvaja i trolejbusa izaći tog dana na beogradske ulice. Vijesti su dolazile od tamo, potrebne i nepotrebne. Eto, tako je i sada. Pokušaj terorističkog udara u Crnoj Gori se odista zbio, jer je to i Beograd javio. Sada, valjda, ima razloga za osnovanu sumnju da hapšenja nijesu bila inscenirana, režirana, odglumljena, plaćena i što sve ne.

Biće naših sugrađana koji će i povodom ove potvrde nastaviti sa teorijom zavjere unutar prethodne teorije zavjere: evo se i zvanična Srbija urotila protiv srpstva, koje oni pišu velikim S. Nije im lako - to je neprozirna magla vječite kosmičke zavjere. Pustimo, dakle, taj marginalni dio naše javnosti da tuguje ili da bjesni. Važnije je pozabaviti se političarima koji su, koliko do juče, razlog svog djelovanja bili spremni da založe za tvrdnju da je cio slučaj nevješta i zlokobna izmišljotina crnogorskih centara moći. Urota protiv slobode i demokratije, diverzija protiv regularnih izbora, zlobna sabotaža protiv najavljenje ,,neizbježne“ pobjede antiNATO snaga.

Propade im cijela konstrukcija o navodnoj konstrukciji. Specijalni tužilac Katnić i njegove kolege iz policije i ANB nijesu radili uludo, niti ludo govorili. Neki im duguju izvinjenje, da je reda i načina. Lijepo bi bilo da se bar neko odvaži... Čekajući tog Godoa, pogledajmo ponovo što su i kako o ovome posljednje sedmice govorili prvaci Demokratskog fronta i njihovi pratioci u toj ružnoj politikantskoj raboti - stranka g. Bečića, koalicija Ključ i Krivokapićev SDP. Čak i sumarni pregled njihovih jetkih i posprdno-ciničnih javnih iskaza ukazuje na, u najmanju ruku, zaista neprimjerenu i neozbiljnu lakoću kojom su odbacili mogućnost da u antiterorističkoj akciji naših službi postoji makar zrno istine.

Opravdano je čuđenje mnogih što su se među tom družinom našli i g. Rakčević iz organizacije URA i već pomenuti g. Krivokapić. Dok se prvome loš izborni rezultat (krah, zapravo) može, bar donekle, uzeti kao ,,olak- šavajuća“ okolnost (mada ovdje treba staviti trostruke znake navoda), dotle odlični izborni skor nije, izgleda, ni malo pomogao drugome da povrati političku i psihološku ravnotežu. Njihovo zajednič- ko i dobrovoljno učešće u horu kojim diriguju ostrašćeni lideri Demokratskog fronta ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko, ni u ovoj situaciji, ne želi da mu dnevna politika pomuti rezone i vidike koji se tiču crnogorskih nacionalnih i državnih interesa. Ako se od g. Lekića i g. Danilovića može očekivati da se ponašaju kako se ponašaju, i ako za g. Milića svi imamo razumijevanja zbog delikatne situacije u kojoj se našao (ostavka ili savez sa Đukanovićem, pitanje je sad), onda se od prvih ljudi URA-e i SDP-a ipak očekuje minimum refleksa za interese Crne Gore. Ili su im, uz izvinjenje zbog metaforičnog i arhaičnog izraza, vrane pamet popile?

Bilo kako bilo, Svjedok Optuž- be iz glavnog grada zemlje Srbije, sem što je povratio na trenutak poljuljanu pre- ćutnu saglasnost o zvanično dobrim crnogorsko-srpskim odnosima, pomogao je da se dodatno razbistri inače jasna istina da je najvažniji prioritet crnogorske politike ulazak u atlantski bezbjednosni okvir. Taj pravac je dobio odlučujuću prednost na izborima 16. oktobra, sviđalo se to nekome ili ne, odavde do Kremlja. Ostao je finalni iskorak - (parlamentarna) odluka da želimo u Alijansu.

Razotkrivanje svih bitnih detalja pokušaja terorističkog napada i državnog udara samo će doprinijeti neodložnom procesu pristupanja NATO-u.

U tome ne bi smjelo da bude nikakvog popuštanja, niti kompromisa. Zataškavanje, o kome god da se radi, bi bilo opasno - i za današnju, i za buduću Crnu Goru.

Miodrag VLAHOVIĆ