Žabljak
Umjereno oblačno
2.8 °C
Pljevlja
Umjereno oblačno
6.8 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
18.5 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
11.3 °C
Cetinje
Malo oblačno
13.3 °C
Bar
Umjereno oblačno
17.0 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
16.5 °C
Ulcinj
Malo oblačno
13.1 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
6.3 °C

Izoštreno

06. 07. 2015. 00:10   >>  08:18 56

BUGAJSKI OČEKUJE

Poziv u NATO i prije Varšave

Neutralnost ili nesvrstanost je zabluda, a Crnoj Gori će poziv iz NATO-a stići narednih mjeseci - smatra Januš Bugajski, visoki saradnik Centra za analizu evropske politike (CEPA). U razgovoru za Portal RTCG ističe da se Crna Gora, srećom , ne graniči s Rusijom, pa Moskva ne može da pronađe izgovor za intervencionizam.

Odluka o tome da li će Crnoj Gori biti upućena pozivnica za članstvo u NATO-u biće donijeta krajem godine. Iz većine članica Alijanse čuju se konstatacije da je Crna Gora ispunila potrebne uslove, i da se očekuje odluka koja će biti političke prirode. Koliko će na tu odluku uticati aktuelni odnosi NATO-a i Rusije? 

Postoje jake indikacije da će Crna Gora dobiti poziv za članstvo u NATO u narednim mjesecima, možda i prije Samita u Varšavi. NATO pozivnica nije pod direktnim uticajem odnosa između Alijanse i Rusije, iako će poslati važnu poruku Moskvi da ne može blokirati proširenje dobrovoljne i efikasne multinacionalne bezbjednosne alijanse. Osim toga, pristupanjem Crne Gore naglašava se da je NATO ojačao i da se vraća svom osnovnom zadatku, odbrani i bezbjednosti svih evropskih demokratija.

Rusija poprijeko gleda na nastojanja Crne Gore da postane punopravna članica Alijanse, koristeći povremeno i nediplomatski rječnik. Da li će se  ruska ljutnja prema Crnoj Gori zadržati samo u retoričkoj ravni ili ona može poprimiti i neke oštrije oblike, posebno ako imamo u vidu, ne samo konstataciju američkog državnog sekretara Kerija da se i Crna Gora nalazi na liniji vatre između Rusije i SAD-a, nego i neke najave da bi Rusija,  zbog prijema Crne Gore u Alijansu, mogla Americi uzvratiti kontramjerama, kao što je zabrana izvoza titanijuma i izlazak iz sporazuma "Start" ?

Putinova Rusija pokušava da natjera zemlje Centralne I Istočne Evrope da ne uđu u NATO, pod izgovorom da to ugrožava rusku bezbjednost. U stvarnosti, NATO je jednostavno garant protiv potencijalne prijetnje Rusije u nastojanjima da povrati svoju izgubljenu imperiju. Srećom, Crna Gora se ne graniči sa Rusijom, inače bi Moskva pronašla izgovor za širenje ‘’Ruskog Svijeta’’ i uspostavljanje proksi separatističke pobune kao u Ukrajini. Kada Crna Gora uđe u NATO moći će na sveobuhvatan način da poveća svoju sigurnost kroz saradnju sa svim saveznicima kako bi se zaštitila od različitih sredstava koje Kremlj koristi za pritisak, bilo da su u pitanju propaganda, psihološke operacije, diplomatska ofanziva, ili ekonomske prijetnje. NATO nije samo vojna alijansa, već je i politička alijansa, u mnogim aspektima mnogo bliža nego što je to Evropska Unija. NATO članstvo takođe osigurava da će se Sjedinjene Države boriti za Crnu Goru ukoliko bi joj prijetile invazija ili okupacija.

 Koliko je vojna neutralnost Crne Gore realna alternativa njenom članstvu u NATO-u?

U današnjem svijetu neutralnost ili nesvrstanost je zabluda. Svaka zemlja se suočava sa zajedničkim bezbjednosnim iskušenjima, bilo da su izazvana prirodnim ili ljudskim faktorom, i svaka će biti bolje zaštićena ukoliko može da komunicira sa svojim susjedima i bliže sarađuje sa velikim silama. NATO omogućava provjeren format za takvu obostrano korisnu saradnju. Čak i tradicionalno neutralne zemlje, kao što su Švedska i Finska, sada se okreću NATO članstvu kako bi efikasnije očuvale bezbjednost, uključujući njihovu nezavisnost i integritet.

Svjedoci smo da se arhitektura međunarodnog pravnog poretka drma iz temelja. Izazovi su brojni. Zbog međusobnih sankcija i Zapad i Rusija trpe štetu koja se mjeri desecima milijardi dolara. Obnovljena je hladnoratovska retorika, ali i obostrano zveckanje oružjem, pa i onim nuklearnim. Koliko je realna opasnost od nekog šireg sukoba, pogotovo ako Zapad Ukrajini isporuči tzv. ubojito oružje ili ako Rusiji prorade apetiti prema baltičkim i drugim zemljama u njenom okruženju?

Putinova Rusija je invazijom i podjelom Ukrajine izazvala posljednje runde sukoba sa Zapadom. Najveća opasnost je ta što Moskva može pokrenuti širi rat u Baltičkom i Crnom moru, kako bi se održala Putinova popularnost i odvukla pažnja javnosti sa potencijalnog katastrofalnog ekonomskog pada u Rusiji. U proteklih godinu dana Moskva je prijetila većini svojih susjeda nuklearnim napadima, vojnim invazijama, teritorijalnim podjelama, ili trgovinskim blokadama. Uključene su bile i neutralne zemlje - Švedska i Finska. Kao rezultat neophodno je da NATO ojača svoje vojno prisustvo u novim članicama, koje su najviše izložene napadima iz Moskve i da okupi sve evropske zemlje pod kišobran Alijanse. Najbolji način da se rat spriječi je da se za jedan i pripremi, tako da protivnik dva puta promisli prije nego napadne.

Evropa je na ozbiljnom ispitu i povodom Grčke krize zbog koje ta zemlja može bankrotirati i napustiti Euro zonu. Koliko takav scenario može biti opasan kao presedan koji se poput virusa može prenijeti na Španiju, Portugaliju i još neke zemlje?

Opasnost od prenošenja grčke ekonomske I političke krize je manja u odnosu na period od prije pet godina, jer su vlade i banke bolje zaštićene od fiskalne katastrofe. Ipak, druge zadužene zemlje će morati da izvuku pouke iz postojeće krize, naročito u pogledu lošeg upravljanja budžetom. Grčka samoj sebi može najbolje da pomogne napuštanjem Eurozone, ali ostankom u Evropskoj uniji, slično slučajevima osam drugih zemalja koje su zadžale svoju valutu. Ovo će dati šansu Grčkoj da restruktuira ekonomiju. Atina je protraćila pet godina na kontraproduktivne pakete mjera spasavanja, a nije uspjela ni da reformiše koruptivni klijentelistički sistem. U narednim godinama Brisel i Vašington moraju da omoguće Grčkoj da izvrši strukturnu operaciju, sličnu onoj u Centralno-Istočnoj Evropi nakon pada komunizma. Ovo će takođe spriječiti da zemlja postane jedno od sredstava ambiciozne Rusije.

Najveći globalni izazov je terorizam od koga nije pošteđen ni jedan kutak planete.U tome svakako prednjači ISIL koji je nastao kao ogranak Al Kaide koju je nadmašio i u taktici i u učincima. Stiče se utisak da je Amerika posustala u bezmalo 15 godina borbe protiv terorizma. Ima li mjesta takvoj ocjeni i bi li u tom smislu nešto promijenio dolazak republikanskog kandidata na čelo SAD-a, ako imamo u vidu da je administracija predsjednika Obame prema jačanju ISILA ponekad izgledala ravnodušno?

Najveći globalni izazov nijesu samo teroristički akti, već i borba protiv radikalnih džihadističkih pokreta koji pokušavaju da svrgnu vlade, krše međunarodne granice, i izazivaju haos. Islamski džihadisti, kao što su ISIL pobunjenici, koriste terorizam i druge oblike ratovanja sa ciljem stvaranja puritanskog totalitarnog kalifata. Amerika je zabilježila i uspjehe i neuspjehe u borbi protiv takvih međunarodnih džihadističkih mreža. Ona je spriječila napade na domovinu i blisko sarađivala sa Evropljanima kako bi spriječila napade na evropske prijestonice, ali ona ne može biti čuvar cijelom svijetu. Dokle god postoje uslovi za regrutovanje i novac, koji je od strane određenih vlada usmjeren na pokrete poput ISIL-a, džihadizam će opstajati. U slučaju Sirije, Vašington se nalazi između dvije opasne alternative, diktatorskog i ubilačkog režima u Damasku i jednako opasnih i ubilačkih pobunjenika ISIL-a. Malo je vjerovatno da će se republikanska administracija više vojno angažovati u Siriji ili Iraku, jer se javno mnjenje u SAD-u protivi bilo kakvim novim intervencijama koje imaju mali dugoročni uspjeh.

Ujedinjene nacije po mnogo čega podsjeća na Ligu naroda uoči drugog svjetskog rata. Može li ta organizacija povratiti svoj uticaj i autoritet, ako imamo u vidu brojne regionalne sukobe u kojima nastaju nove geopolitičke konstelacije s ogromnim brojem žrtava i izbjeglica, ali i predatorsku borbu za preostale energente i druge resurse na planeti?

Ujedinjene Nacije nijesu kredibilna bezbjednosna organizacija, već prazna priča i pokriće raznim ne-demokratskim i neo-imperijalnim vladama. Može se koristiti u nekim post-konfliktnim zonama za održavanje primrija, ali nijesu pripremljene za odvraćanje od sukoba ili borbu sa sukobima. Za skoro pedeset godina UN nijesu uspjele da osude sovjetske okupacije pola Evrope, iako su navodno poštovale principe nacionalne nezavisnosti. Slično tome, u trenutnoj fazi ne postoji usaglašena osuda Rusije zbog kršenja međunarodnih normi i oduzimanje teritorije susjedima. Ukoliko bi u punom obimu došlo do borbe najsposobnijih, Ujedinjene Nacije ne bi preživjele, zbog toga što nijesu ni snažne ni efikasne.

Slavko Đurđić

 

 

Komentari 56

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo