Žabljak
Oblačno
4.6 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
8.7 °C
Herceg Novi
Vedro
13.0 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
9.2 °C
Cetinje
Oblačno
11.9 °C
Bar
Pretežno vedro
12.2 °C
Podgorica
Pretežno vedro
13.4 °C
Ulcinj
Pretežno vedro
12.0 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
5.9 °C

Izoštreno

10. 12. 2020. 14:42   >>  14:42 1

OTIŠAO JOŠ JEDAN VELIKAN

N. Šofranac: Paolo Rosi - heroj romantičnog fudbala

Jutros je u Rimu umro u 64.godini Paolo Rosi, čovjek zbog kojeg je Italija sanjala i prvi put izlazila na trgove. Ukleta 2020.godina iznenada je odnijela i njega, nakon Maradone, Kobija, Benedeka, Antića, Portnera, Konerija, Morikonea, Projetija, Lucije Bose i mnogih velikana.

Paolo Rosi samo 15 dana nakon Maradone. Ukrstili su se više puta, a u toj transverzali svjetskih titula 1978-86 Argentina-Italija-Argentina njihova imena su bila najpominjanija na svijetu. Fudbal romantike, Rosi, Platini, Ziko, Maradona, Bonjek, Elkjer, Falkao, procvat Kalća u 80-im..I uvijek će se Paolo Rosi vezivati za tu svjetsku titulu 1982 kad je odveo Italiju na vrh svijeta, vratio sreću jednoj zemlji uništenoj mračnim godinama terorizma, Koza Nostre, inflacije, dugova. Njegovo vaskrsenje na tom Mundijalu je emblem vaskrsenja i ekonomskog buma Italije u slatkim 80-im. Ali nije to bila sreća koja mu je pala s neba kao Skilaćiju 1990, on je jedan od najvećih asova svih vremena, zato nesto više o tome.

Rosi je rođen u Pratu ali se probio u Vićenci, gradu prepunom uspomena gdje se i vjenčao i gdje ce biti sahranjen u subotu. Tog ljeta 1976 postao je igrač u suvlasništvu Vićence i moćnog Juventusa kojeg je upravo preuzeo mladi trener Trapatoni i kretao u 10-godišnji zlatni ciklus. Posto Rosi još nije imao ni 20 godina Trap je procijenio da je bolje da ostane još jednu godinu u Vićenci i ojača u seriji B. Juve je te sezone 1976/77 osvojio titulu, kup i čak kup UEFA u Bilbau, a Rosi je Vićencu uveo u prvu ligu i bio najbolji strijelac i igrač serije B.

Tada je trener Fabri bio ključan za njegovu karijeru prebacivši ga s desnog krila u špic napada. Ulazak u Seriju A bio je moćan, odmah je srušio šampionski Juve golom u Torinu, sa 24 gola bio je najbolji strijelac serije A 1977/78, prvi koji je to uradio u oba ranga takmičenja! Imao je tek 21 godinu a bio je prava zvijezda, odveo je Vićencu do senzacionalnog drugog mjesta 1977/78, odmah iza Juvea, na papiru svog drugog kluba. Selektor Bearcot nije čekao, već u decembru 1977 ga je pozvao za meč sa Belgijom, a onda i poveo na Mundijal u Argentini. Iako još nije imao 22 godine Rosi je oduševio, igrao je sve mečeve u triju sa juventinima Betegom i Kauzijom, mijenjali su pozicije ultra moderno za to doba. Rosi je dao tri gola i namjestio 4, pamti se asistencija petom za Betegu u velikoj pobjedi nad Argentinom 1:0 u grupi, danu koji je rasplakao millione Argentinaca pa i samog Maradonu, kojeg je "El Flako" Menoti ostavio kući. Ipak, Argentina je na kraju osvojila Mundijal , a Italija završila četvrta iako je igrala ljepše nego 1982. Rosi je međutim tada vrednovan 6 miliona maraka, više nego bilo koji fudbaler na svijetu, zamislite duplo vise nego Platini! Bio je drugi igrač tog SP, odmah iza Kempesa. Vićenca i Juve su morali riješiti pitanje suvlasništva i Vićenca mu je dala novi ugovor od šokantnih tri milijarde lira, novi svjetski rekord!

Međutim, od napada na skudeto i pohoda u kupu UEFA nije bilo ništa, povrede su ga sputale tokom te sezone 1978/79, dao je 13 golova ali cudo Vicence je okončano, bolno su ispali u drugu ligu. Da bi uoči prvenstva Evrope 1980 gdje je Italija bila domaćin i favorit igrao u Seriji A, došlo je do pozajmice iz Vićence u Peruđu, za novi svjetski rekord! Peruđa je bila vicešampion 1978/79, uradivši isto što i Vićenca godinu ranije, čak je bila neporažena u čitavom prvenstvu, ali ipak završila iza Riverinog Milana za dva boda. Kastanjer ga je snažno htio, a Juve opet ostao bez njega pa je doveo Virdisa. Rosi je odveo Peruđu u osminu kupa UEFA, dao je brzo 15 golova, a onda se odjednom našao u ciklonu Totonero, aferi koja je razorila Kalćo. Policija je hapsila, šampion Milan je izbačen u drugu ligu, Rosi optužen za namještanje utakmica a uvijek se kleo u svoju nevinost. Puno misterije a malo dokaza, ipak osuđen je na 3 godine neigranja, kasnije smanjeno na dvije. Naravno, zbog toga je propustio Euro kod kuće, Italija je opet bila četvrta, a on nestao sa mape. Zaboravljen u 24.godini kad je trebao da postane prvi na svijetu.

U njega su vjerovali vječno Boniperti i Trapatoni, potpisali su ga za Juve decembra 1981 i omogućili da trenira sa ekipom iako mu je suspenzija isticala tek 1.maja 1982, tri kola prije kraja prvenstva. To ga je vratilo iz mrtvih, čak je odigrao ta posljednja tri kola i dao jedan gol, on i odlazeći Lajam Brejdi su bili odlučujući da Juve za bod dobije mrtvu trku sa Fiorentinom za skudeto! Znalo se ćtada da stižu zvijezde Platini i Bonjek, da će Juve biti najjači tim Evrope i otvorila mu se nova perspektiva u 26.godini.

Ipak, kad ga je Bearcot poveo na Mundijal u Španiji 1982 zajedno sa mladim Masarom i Altobelijem (jasno je bilo da ga je odredio za prvog centarfora), ostavivši kući Serenu, Fanu, Virdisa i mnoge izuzetne strijelce, štampa ga je proglasila bukvalno ludim. Povesti čovjeka koji dvije godine nije igrao fudbal. Tako je rođen "silenzio stampa", čuveni bojkot i izolacija od svih medija. U grupi tamni oblaci, Italija nije nikog dobila. Remiji s Poljskom, Peruom i tada egzotičnim Kamerunom opisani su kao nacionalna bruka, ludom srećom su bili za gol ispred Afrikanaca i prošli dalje. Upali su u grupu smrti s velikim favoritima Brazilom i Argentinom, a samo jedan tim išao je u polufinale.

Italija je bila unaprijed otpisana, svi su pričali samo o tom duelu decenije Ziko-Maradona, o Brazilu s najboljim veznim redom u istoriji fudbala Ziko-Falkao-Sokrates-Serezo-Žunior, i triju Maradona-Diaz-Kempes kod zvaničnih šampiona svijeta. Rosi je u prva 3 meča bio neprimjetan, otpisan, ali Bearcot ga je opet stavio protiv Argentine na zaprepašćenje nacije. U tom meču dva puta je izašao sam na Filjola, ali nije ga savladao,  Italijani to zovu "le rugini", odnosno zarđao. Ipak, krvavi posao koji je tada uradio bek Đentile čuvajući i udarajući fenomena Maradonu, pa golovi Kabrinija i Tardelija, velika partija Bruna Kontija donijeli su trijumf 2:1 i novi život. Brazil je potom zgromio Argentinu 3:1 i poslao je kući, mljeli su sve u ritmu sambe, bio im je dovoljan remi s Italijom za polufinale, a svi su se pitali samo koliko će Ziko i Eder golova dati. Tako se stiglo do tog 5.jula 1982, sunce je pržilo kao nikad u Barseloni, savršeno vrijeme za koridu i tekilu.

Bearcot i pored protivljenja pomoćnika Ćezarea Maldinija opet stavlja Rosija u napadu s Gracijanijem, a ne "iglu" Altobelija koji je čekao šansu kao 1980. Bearcot je jedini vjerovao do kraja. Brazil je plesao ali tehničari poput Kontija i Antonjonija su odmah shvatili da mogu da driblaju njihovu odbranu kako žele. Nakon jednog šoua Kontija lopta stiže do Kabrinija, centaršut i bum, 1:0 Rosi! Gol koji je čekao tri godine, gol koji ga je oslobodio okova! Sokrates na pas Zika 1:1, ali ubrzo Rosi 2:1, sve sam. U nastavku igrač Rome Falkao 2:2, što je vodilo Brazil, ali Rosi daje epski het trik za 3:2! Zof je na kraju čudesno spasio na liniji i čudo se desilo. Najjači Brazil svih vremena poslat je kući, ova utakmica je otišla pravo u istoriju života Italijana, kao polufinale 1970 Italija-Njemačka 4:3, kad čitava zemlja nije spavala. Ova čak i više jer Italija je bila ranjena zemlja, dvocifrena inflacija, užasna zlodjela mafije, mračne godine terorizma Crvenih brigada, kriza i slomljen moral. Narod je tražio nešto ovako da izađe na ulice i osjeti se trijumfalno. Rosi je dobio špansko ime Pablito, preko noći postao državni heroj nenormalne popularnosti, Italija je digla glavu, partizanski predsjednik Pertini je otišao u Španiju na završnicu. U Brazilu tuga, a kad je Rosi išao u tu zemlju gledali su ga kao božanstvo, nekog ko im je srušio sve, a ipak nekog velikog.

U polufinalu Italija-Poljska 2:0 na Kamp Nou, oba gola Rosi i let za Madrid, njegov novi saigrač Bonjek morao se zadovoljiti trećim mjestom. U finalu protiv Njemačke, nakon sto je Kabrini promašio penal Rosi je u poluvremenu rekao svima "što ste spustili glave, za 45 minuta bićemo prvaci svijeta!" I već u 51.minutu upravo on je savladao Šumahera! Onda Tardeli, pa rezervista Altobeli, na kraju 3:1. Rosi najbolji strijelac SP, najbolji igrač SP, prvak svijeta i Zlatna lopta 1982. I pored svega čim je finale završeno s trave Bernabeua dao je miran i skroman intervju Đanfranku De Laurentisu, koji je takođe umro prije par mjeseci. U svom stilu. Bio je anti Maradona u tom smislu, uvijek tih i skroman, čak i u trenutku kad je svijet bio njegov.

Tu dozu popularnosti Maradona nikad nije izdržao. A Rosi jeste. Ostao je isti iako je povratkom u domovinu svako htio da ga dotakne, bio je Bog, na RAI je čak postojala dnevna emisija "Šta danas radite gospodine Rosi". Odjednom je Juve proglašen najjacim timom ikada, sa 8 igrača te Italije plus mega zvijezde Platini i Bonjek. Ipak, Rosija su mučila koljena, dao je 8 golova u prvenstvu 1982/83, Platiniju je trebalo 6 mjeseci adaptacije i skudeto je zgrabila nevjerovatno Roma. Golom u Lođu Rosi je odveo Juve u atinsko finale, ali tamo je šampion postao Hamburg. Iako je imao samo 26 godina bilo je jasno da tijelo neće moći još dugo, plaćao je ceh pauze od dvije godine, mada je klasa bila enormna.

Dao je doprinos u sjajnoj sezoni 1983/84, Juve je osvojio duplu krunu u Italiji plus Kup Kupova Evrope u finalu sa Portom, Rosi je blistao u polufinalu s Mančesterom, a u finalu novi as Vinjola. Potom stiže napokon ta prva kruna prvaka Evrope 1985, u tragičnoj noći Hejsela, Rosi je igrao tada oproštajni meč za Juve i Liverpul je pao. Dao je pet golova u tom KES-u, samo su saigrač Platini i Torbjorn Nilson iz Geteborga dali više, sedam. Ipak, u 29.godini došlo je vrijeme za transfer, Juve je umjesto njega i Bonjeka doveo Serenu i Laudrupa, Bonjek je posao u Romu, a Rosi u Milan!

Njegov san je bio Mundijal u Meksiku 1986, znao je da će ga Bearcot i treći put povesti, da ga čeka do kraja. Povrede su ga odvojile od terena a navijači mu vjerovali i čekali da se vrati. Bile su dvije decembarske utakmice 1985 kad je podsjetio na špansko sunce. Milan-Inter 2:2, derbi u kojem je dao oba gola, igrom potpuno zasjenio interistu Altobelija koji se već osjećao sigurnom devetkom za Meksiko. Toliko se isfrustrirao "Spillo" da je napao fizički slavnog saigrača Rumenigea, kao nekad kad je išamarao drugog Njemca Hansija Milera. Klasični kompleks od najvećeg. Nakon toga revans Milan-Varegem, meč za evropsko proljeće, Rosi dao sjajan gol za 1:0, a u košmar finišu prolazi Varegem sa 1:2, predsjednik Farina odlazi na ivici bankrota, klub spašava i kupuje Berluskoni. Rosi je igrao malo do kraja sezone zbog povreda i prešao u Veronu, šampiona iz 1985. Bearcot ga je ipak poveo u Meksiko, ali patio je zbog koljena i nadmorske visine pa se vratio kući pred sam početak SP, igrao je Altobeli, a mjesto popunio majstor iz Milana Galderizi. Tako je srušen san o trećem velikom Mundijalu na španskom tlu za Pablita. U sezoni 1986/87 dao je 4 gola za Veronu i pomogao da ode u Evropu, ali se tada i oprostio od fudbala nakon nove operacije, u 31.godini. Da je sve bilo kako je trebalo da bude, on bi već 1979 bio Zlatna lopta, bez povreda i duge suspenzije dotakao bi zvijezde bezbroj puta, a karijera bi mu ušla i u 90-e godine, vidjeli bi ga i s Bađom, Vialijem, Manćinijem..I ovako osvojio je sve što se u fudbalu može.

Već 1988.godine angažovan je kao promoter u fudbalu SSSR dok je jos bio komunizam, zvao ga je Gorbačov, iskoristili su njegovu popularnost a sovjetski igrači počeli da stižu u Kalćo i prije pada zavjese, Zavarov, Alejnikov, Mihaljiščenko..Odmah je postao analitičar, prvo na astro televiziji Mediaset, a onda dugo na RAI, prateći reprezentaciju i kao dio kultne "Domenica Sportive", gdje je učestvovao sve do ovog novembra. Nikom nije rekao da je bolestan, kad se 7.novembra učinio nekima u lošem stanju pozvali su njegovog najstarijeg druga Tardelija. On je rekao da mu nije ništa, da je u aprilu operisao leđa. Nije znao niko.

I dalje je pričao stručno a nikad polemično, nije se moglo uočiti ništa. Danas se od njega oprašta cijela Italija, bio je već minut ćutanja u Skupštini, biće večeras na svim mečevima Lige Evrope. Opraštaju se drugovi, a i Bađo, Inzagi, Vjeri, koji su kao dječaci rasli uz njegove golove. Od heroja 1982 prvi je otišao Sirea, koji je izgorio u svom automobilu 1989 u Poljskoj, išao da gleda Poznanj, rivala Juventusa u kupu UEFA. Zof, Tardeli, Konti, Antonjoni, Đentile, Kabrini, Kolovati, Gracijani sada plaču zbog najslavnijeg od svih. Jedan od najboljih ali i najvoljenijih fudbalera Italije svih vremena, jedan od onih o kojima će se pričati vječno.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo