Žabljak
Pretežno oblačno
4.5 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
8.8 °C
Herceg Novi
Malo oblačno
19.5 °C
Nikšić
Umjereno oblačno
13.0 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
17.6 °C
Bar
Malo oblačno
19.8 °C
Podgorica
Pretežno vedro
18.9 °C
Ulcinj
Malo oblačno
19.2 °C
Kolašin
Oblačno
7.4 °C

Izoštreno

PORUKE S RUMIJE (2) 28. 01. 2020. 11:46   >>  11:45 9

PORUKE S RUMIJE (2)

"Amfilohije, bič božji"

Ako je tačno ono što govori Vladimir Popović, da je Amfilohije u stvari Sedmi bataljon u mantiji, onda je njegova limena crkva na Rumiji - karaula. Na to mjesto vjekovnog okupljanja pripadnika tri vjere i Karadžić bi izabrao da locira - topove. Opet isto: Prvo popovi, pa topovi...Hoće li Crna Gora jednom moći da kaže - dosta.

Povodom aktuelnih crkvenih tema u Crnoj Gori, podsjećamo na serijal tekstova Monitora iz 2005. godine. 

Piše: Branko Vojičić

I ova priča ima dramski zaplet: pripada nastojanju srpskog mitropolita sa Cetinja da crnogorskog premijera oblikuje u roba božjega. A bilo je dobro krenulo.

“Ako je crkva kome dala šansu, dala je Milu Đukanoviću, ali nijesmo znali da je on ateista”- jadao se, februara 2oo2.godine, Amfilohije na televiziji Studio B.

Bilo je to kada je Đukanović otvoreno najavio crnogorsku nezavisnost. I, naravno, Srpska crkva uzvratila je žestoko - optužbom o ateizmu.

“Ateisti ne mogu da shvate da se sijalicom ne može reformisati sunce”, progovorio je cinično Amfilohije. Da stvar nije naivna, znaju upućeni u “moderne” stavove srpskog patrijarha Pavla, da Srbin ne može biti ateista:  “Kažu:’Ja sam Srbin’, a Srbin nekršen ne biva”.

Što se Srpska crkve tiče - sve je jasno. Ali, nije riječ o negiranju nacije. Ulog je veći - Crna Gora. Najavu povratka njene nezavisnosti Amfilohije i Srpska crkva podnijeti ne mogu. Zato su naumili da spriječe taj naum. Po svaku cijenu, čak i provociranjem sukoba: slučaj Rumija, samo je dio scenarija.

U ponedjeljak, prvog avgusta (2005), ističe rok koji je Ministarstvo uređenja prostora dalo mitropolitu da ukloni limenu građevinu sa Rumije, nezakonito postavljenu uz pomoć Vojske SiCG. Ali, mitopolitu je to ispod časti: “Zamislite, ministar od mitroploita traži da ruši hram”. On još i prijeti državi: Rušite vi, ja neću. Ali, ako to uradite - biće nove nesreće!

Svejedno:crnogorskom državnom rukovodstvu nema uzmicanja. Ne samo zbog toga što je sa trona sv.Petra Cetinjskog mitropolit Amfilohije svjetovnoj vlasti, jedne građanske države, postavio ultimatum, već i zbog ekstremnog ostvarivanja strategije stvaranja “države u državi” u člemu Srpska crkva ima otvorenu podršku Vojske.

Demokrata svjetskog ranga Budimir Dubak je to formulisao ovako: Amfilohije će podizati hramove gdje hoće, neće tražiti odobrenje za to - ni vlasti, ni opozicije!

Svrstavanjem u isti koš crnogorske vlasti i albanskim ekstremista na Kosovu, Amfilohije je ogolio namjere: sam priznaje da je limenu crkvu, kao odgovor, poperio na Rumiju, “u neposrednoj blizini Kosova i Metohije, na kojima su tamošnji teroristi, na žalost sunarodnici poslanika Bardhija, srušili za posljednjih šest godina 150 pravoslanih hramova”.

Eto: sad je limena crkva instalirana na kultnom mjestu vjekovnog susreta tri vjeroispovijesti - da iritira Albance. Iz političkih, a ne vjerskih razloga.

Vidljivo je to iz činjenice što Amfilohije poimenice proziva poslanika Bardhija i apostrofira njegovu nacionalnost.

Amfilohije okom, Matija Bećković skokom. Da bi osokolio mitropolita Bećković poručuje da su “bogomolje do sada rušene samo u ratu”. Kad je tako, neka pjesnik objasni: u kom ratu su zapaljene džamije u Beogradu i Nišu? U Banjaluci nije bilo ratnih dejstava a srušeno je svih 16 džamija i pet tubeta, među njima i Ferhadija koja je bila pod zaštitom UNESKO-a.

Gvozdena je logika srpskih nacionalista ovog tipa: nikako da spriječe paljenje vjerskih objekata koji nijesu njihovi, a tako se trude da osvoje teritorije koje su zajedničke. Kao vrh Rumije.

Zato ponedjeljak (1.avgust 2005) - kada je rok za uklanjanje crkve - neće biti test samo za dobru volju mitropolita Amfilohija, za spremnost državnih organa Crne Gore, već i za Vojsku SCG od koje je ministar Borisav Vučinić, po istom postupku kako je to završeno za Amfilohija, tražio helikopter za uklanjanje limenke.

General Paskaš nema mnogo manevarskog prostora - odbije li da ustupi helikopter crnogorskoj vlasti, nedovsmisleno će potvrditi da su Miloševićeve vojne strukture ostale nedemontirane i da su i dalje u službi protiv Crne Gore. Eto posla za Vrhovni vojni savjet, za Marovića i Vujanovića. I Tadića, dakako.

Da li je Amfilohije ono što govori Vladimir Popović - Sedmi bataljon u mantiji? Time bi i njegova limena crkva na Rumiji, bila karaula. A mjesto vjekovnog okupljanja pripadnika tri vjere i Karadžić bi izabrao da locira- topove.

Popović je u Insajderu rekao za Amfilohija: “On upravlja crkvom, on ima najviši čin među vladikama. Pošto je SPC pre desetak godina postala jedna paramilitarna organizacija kojom upravljaju ziloti koji su u međuvremenu kroz ove ratne godine postali oficiri SPC, on ima najviši čin - to je čin pukovnika”.

Paskaš će ubrzoo morati da odgovori na pitanje: Kako je moguće protiv Crne Gore obezbijediti vojn e helikoptere, uvijek kada treba počiniti zločin: kako prilikom atentata na lidera srpske opozicije u Budvi, Vuka Draškovića, tako i sada?

Da je sve delikatno, govore Amfilohijeve riječi upućene crnogorskom premijeru , da će uklanjanje crkve biti “sijanje mržnje” i “zagađenje duše”.

To je ona ista Amfilohijeva duša koju je ispunjavao ratnički duh Radovana Karadžića, najtraženijeg haškog bjegunca. “U ovom trenutku, našu dušu čuvaju -kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić - jedan njegov prezimenjak sa Plavšićkom, novom kosovskom djevojkom, sa Krajišnikom. Jer su ove noći krenuli svetolazarevskim putem”.

Zbog poređenja Biljane Plavšić sa kosovskom djevojkom koja bi rado žrtvovala šest miliona Srba radi stvaranja velikew Srbije, Ilija Radulović tadašnji potpredsjednik SPO ovako je doživio Amfilohija: “Crna mu je misao i crnja mu je duša od njegove mantije i zato ga doživljavam kao Mefista u mantiji. Satana se oblači u mnoge haljine, ali nisam znao da mu je omiljena boja crna i da se najčešće javlja u crnim mantijama”.

Nije se onda čuditi što Srpska crkva nije osudila ratne zločine, a što njihove počinioce štiti i glorifikuje kao srpske heroje. Glavni tužilac Haškog tribunala Karla drl Ponte je prilikom posjete zvaničnoj Podgorici uz ocjenu da Crna Gora sarađuje sa Sudom, izjavila:”Veoma je loše ako se u jednoj zemlji neka organizacija, pa makar to bila i Crkva, nalazi van svake kontrole i ako do nje ne može da dopre vlast. Posebno, ako je ta organizacija uključena u političke djelatnosti i ako se bavi skrivanjem optuženih za ratne zločine”.

Smjesta je reagovao Amfilohije kontra optužbom tužioca da poziva na linč i kontrolu crkve. “Radovan Karadžić se krije u mojim molitvama”, mudrovao je Amfilohije na TV BK, decembra 2003. A onda u NIN-u dopunio: “Karadžić je čistih ruku”. Karadžićevu majku Jovanku svrstao je u rang majke Jugovića i Jevrosime. “Tamo gdje su one i majke vladike Rada Tomova, Gospod će upokojiti i majku Jovanku”.

Političku aktivnost krunisao je posjetom Miloševiću u Centralnom zatvoru kada mu je poklonio - jevanđelje. Godinu kasnije, posjetio je Miloševića u Hagu. Znao je Amfilohije da je Milošević ateista. Toliko o “zagađenju duše”.

SPC ne odustaje od “srpskog jedinstva” i “zaokruženog životnog prostora”. Propali Memorandumski program SANU, usred ratnog poraza, nastavljaju kao svoj. “Crkveno temeljno uporište je u onim političkim i društvenim strukturama i pojedincima koji pružaju najsnažniji otpor suočavanju Srbije sa nedavnom prošlošću, odnosno s odgovornošću Srbije za rat i koji svoj legitimitet, odnosno društveni autoritet još od pre petog oktobra temelje u etnonacionalizmu i privrženosti projektu svesrpskog ujedinjenja”, tačno stoji u analizi Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Još od crkveno-političkog skupa u manastiru Maine (2001),Srpska crkva je preuzela ulogu stožera pristalica “zajedničke države”. Velikodostojnici SPC održanje “zajedničke države” ističu kao politički prioritet crkve. Sredinom januara 2005.godine, u manastiru Dajbabe,uz javni blagoslov mitropolita Amfilohija, održano je “Vijeće narodnih skupština”, koje je usvojilo deklaraciju o zaštiti “zajedničke države, crkve i jezika”.Identičnu deklaraciju usvojio je Pokret za državnu zajednicu, na osnivačkoj skupštini. 

Crkva je imala idlučujući uticaj u formiranju i oblikovanju Pokreta za državnu zajednicu.

“Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga”, govorio je čuveni arhitekt i humanista Bogdan Bogdanović, zgranut nad činjenicom da se Amfilogije (kao i mnogi iz Srpske crkve) ne bavi crkvom već politikom.

Istraživanja javnog mnjenja su jasna: Srpska pravoslavna crkva okuplja danas gotovo sve one institucije, grupe i političare koji su od početka bili u vekodržavnom projektu.Razjedinjena srpska opozicija u Crnoj Gori objedinjena je pod zastavom SPC. Zato je retorika podignuta na kub: “Pogrom”, “počeo teror”, “Đukanović spreman da zapali Crnu Goru” - dio je već viđenog.

Ako je pritvaranje Blagoja Tapuškovića “osjećajnog i iskrenog, ali vrlo bolesnog” čelnika nevladine organizacije koja prijeti albanskim poslanicima - pogrom Srba, onda je opozicija zaputila putem koji ne vodi u Evropu. Valjalo bi da Havijeru Solani objasne:kako su to Albanci “divljaci”, Crnogorci “komunističke splačine” i “Brozova kopilad” a Amerikanci “teroristi”.

Podsjetimo se devedesetih:razgradnja zemlje počela je ubitačnom pričom o genocidu, ustašama i mudžahedinima, a završila stvarnim genocidom u Srebrenici.

Prijetnja miru u Crnoj Gori je prirodno zatvaranje kruga. U tome je asistirala i crnogorska vlast. Uostalom, Amfilohije ne bi mogao da godinama ponižava državne organe i devastira kulturnu baštinu, da to neko u vlasti nije tolerisao. Toliko se bahato ponašao da je čak i državnim delegacijama sprečavao da obiđu vjerske objekte ili, princu Nikoli, oda posjeti grobove svojih predaka.

Od duhovnika koji je pred svod svetog Cetinjskog manastira uvodio naoružane Arkanove horde, koji je guslao protiv nevjernika u “ratu za mir” nije se bolje moglo očekivati. Mitropolit je riješio da postane, umjesto Miloševića, vožd u Crnoj Gori. Uz pomoć Vojske, a kako bi drugačije?

No, isti princip ne važi za sve teritorije na koje su velikosrbi bacili oko. Ili, kako bi to prokomentarisals Olivera Milosavljević, naučnica iz Beograda: “Za Kosovo je jedino istoriski princip bio demokratski, za Srbe u Hrvatskoj etnički, za Srbe u BiH katastarski, za Dubrovnik su argumenti traženi u kratkoj pripadnosti Hrvatskoj, za Vojvodinu opet etički, za Zadar, Karlovac ,Vukovar...argumenti nijesu ni traženi”.

Kao, ni za Crnu Goru.

(Monitor, 29.jul 2005)

Sjutra: Sluge lažnog mita

Komentari 9

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo