Žabljak
Pretežno oblačno
9.7 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
15.4 °C
Herceg Novi
Pretežno vedro
22.4 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
16.0 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
15.4 °C
Bar
Malo oblačno
22.6 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
20.1 °C
Ulcinj
Malo oblačno
21.4 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
14.7 °C

Izoštreno

20. 12. 2019. 19:36   >>  19:33 3

"PLAVI" JUBILEJ

N. Šofranac: 70. rođendan i veliki derbi

U istoj godini kad je ŽRK Budućnost proslavio 70.rođendan to će učiniti i košarkaški klub. Još jedan bastion crnogorskog sporta. I takođe će biti svečana akademija u CNP-u u ponedjeljak veče, da bi narednog ponedjeljka u novogodišnjoj euforiji bio odigran na brijegu Morače najveći klasik ove decenije na izmaku sa Crvenom Zvezdom. Kakvi dani.Cilj je pisati o bliskoj prošlosti i genezi ovog burnog rivalstva sa Zvezdom koje je uzburkalo region i šire, ali nekoliko rečenica i o istoriji i legendama kluba.

Nekako mi je lako da preletim kroz te godine, jer kosarku i pamtim od 1980.godine i unikatnog olimpijskog zlata u Moskvi koje su nam donijeli Kićanović, Dalipagić, Delibašić, Ćosić, Slavnić, Jerkov i ostali junaci ovog sporta. A baš te godine Budućnost je prvi put ušla u moćnu prvu ligu SFRJ i ujedno otvoren SC Morača utakmicom Jugoslavija-Vičita, sve povezano. Bila je to prilika da heroje sa TV-a Kićanovića, Dalipagića i ostale vidimo ovdje u novoj dvorani, ali od te jeseni i Cibonu, Partizan, Zvezdu, Bosnu, Šibenku, Jugoplastiku.. Vremenom su mi mnogi bivši igrači Budućnosti pričali kako je bilo godinama igrati na betonu u Njegoševom parku, i kako su te sezone 1979/80 izborili ulazak u elitu kao domaćini u Danilovgradu i Kotoru, znajući da niče dvorana u Titogradu, novi hram. I zaista, to je postala nova neosvojiva tvrđava Ju-kosarke, poput Baldekina i Jazina, padali su veliki timovi i tako bi se sve do 1988 uvijek izborio opstanak.

Nekoliko utakmica u tim prvim sezonama gledao sam zajedno sa Dejanom Radonjićem, koji je tada imao 11 godina, bili su to mečevi protiv Bosne, Šibenke i Zvezde, s uzbuđenjem smo čekali da vidimo Slavnića, Delibašića, Pešića, i pričali o nekom novom čudu stranog imena koje se uvodilo te sezone 1981/82, plej ofu. Nije se tada znalo ništa o NBA planeti, znali smo samo da prvak neće biti onaj ko na kraju bude prvi, nego da ima još. A ekipa koju je Čedo Đurašković vodio te sezone bila je prava ratnička: braća Duško i Dragan Ivanović, Poli Bojanić tada sa bradom, pa ljubimac publike Slavenko Rakočević, sadašnji trener Mornara Mihailo Pavićević, sjajni plej Nikola Antić, Bojan Vujadinović, Čedo Mudreša, ali i veteran Žarko Knežević koji se proslavio u OKK Beogradu i reprezentaciji Jugoslavije, a pred kraj karijere pomogao u izrastanju kluba iz svog mjesta. Na kraju te sezone Budućnost je bila osma s jednom od najmlađih ekipa lige (prosjek 23), Duško već među najboljim strijelcima Jugoslavije, a jedan meč posebno pamtim. Bilo je to na proljeće 1982, protiv Cibone Mirka Novosela, tima u velikom usponu koji će ubrzo u tom prvom plej ofu oboriti sa trona prvoplasirani Kićanovićev, Slavnićev i Dalipagićev Partizan sa 2:0.

Nije još bilo Dražena kod njih, ali su igrali sjajno njegov brat Aco, Knego, Ušić, Čutura, Pavličević i iznad svih veteran Krešo Ćosić za kojeg mnogi i danas kažu da je najveći igrač Evrope svih vremena. Prije meča su me poveli na parket da se upoznam sa Ćosićem i čak mi je dao loptu sa potpisom, heroj sa tv ekrana, tada uz Pižona najveći, neopisivo. I tako nekim čudom sam gledao cijeli taj meč sa klupe Cibone koja je odigrala tako relaksirano i "dobronamjerno" jer joj nije trebalo ništa, a Budućnosti veoma za opstanak. Svo vrijeme je bila velika prednost Budućnosti, i do 20 poena, Ćosić mi je nekoliko puta namignuo, vidio sam tada prvi put u životu da neko nekog "pušta". A nije to bio jedini put da Novosel pomogne, uradio je to i dvije godine kasnije, dok za sezonu 1990/91 neću više pominjati jer se tadašnji trener Budućnosti Baletić ne slaže da je to bilo po srijedi, mada mi je Mirko i tada nešto slično nagovijestio i molio da im ne zviždimo(samo tri mjeseca prije rata). Ali vratimo se u 1981/82. Puno kasnije sam čitao o tom famoznom meču sa Cibonom da je dogovor zaista bio da oni puste, ali da im Budućnost omogući da u narednih 10 dana gledaju treninge juniora i uzmu jednog kojeg odaberu. Ali, super talentu Žarku Paspalju koji je tada imao 16 godina su zabranili da trenira tih 10 dana da bi ga sakrili i sačuvali, pa ga Cibosi nisu vidjeli i uzeli nekog drugog (mislim Nebojšu Razića, barem vrijeme tako kaže).

I upravo su se tih godina u Njegoševom parku mogli vidjeti Žarko Paspalj i Luka Pavićević, talenti koji su nadolazili i o kojima je brujila Jugoslavija. I dok je Luka već sa 16 godina debitovao u sezoni 1984/85 a onda pošao dvije godine u Ameriku, Paspalj je eksplodirao u sezoni 1985/86 koja je bila senzacionalna, fantastično treće mjesto iza evropskog prvaka Cibone i Zadra, a prvi put ispred Partizana i Zvezde, ali i Bosne, Šibenke, Jugoplastike, Olimpije! To je bio i prvi izlazak u Evropu, jedan san, neminovna prodaja Paspalja Partizanu, ali povratak Duška iz vojske, dovođenje Stevice Čeka iz Jugoplastike, i Antić koji je kao vojnik imao dozvolu da igra evropske mečeve. Tako su u Moraču stigli drevni španski Estudijantes, pa italijanska sjajna Kazerta sa monstruoznim Oskarom i Đentileom, I francuski Šalan koji je i savladan. Bilo je puno sat vremena prije meča, kao jedino kad je gostovala Cibona sa ubjedljivo najboljim igračem Evrope Draženom. Pamti se i kako je na startu te 1986/87 pala i Maljkovićeva Jugoplastika koja će nanizati 4 jugoslovenske i tri evropske titule počev od naredne sezone, a kako je Poli stavio u džep vunderkida Kukoča. Na žalost Maljković je odveo Duška da bi sklopio svoj mozaik, a ta 1987/88 u kojoj su debitovali mladići Dejan Radonjić i Darko Ivanović pretvorila se u košmar i ispadanje, uprkos nekim bljeskovima poput pobjede Zadru. U posljednjem kolu Partizan koji je igrao prvi evropski fajnal for, a nije mu ništa trebalo jer je znao da je treći u ligi, nije bio deda mraz u Morači kao Cibona već je igrao za "svoj" Borac iz Čačka, i tu se magija 80-h za Budućnost okončala.

Nakon pakla druge lige, povratka i lansiranja novih talenata u predratnoj 1990/91 koji će kasnije biti puno važni za istoriju kluba poput Gaša Pajovića, Nikole Bulatovića, Saše Ivanovića, ali i Saše Radunovića koji se vratio iz Partizana, u ovom ubrzanom letu kroz vrijeme moramo apostrofirati 1993.godinu. Tada na čelo kluba dolaze Vesko Barović i Danilo Mitrović, odmah vraćaju Gaša Pajovića iz Partizana, umjesto Deja Radonjića koji odlazi u jaki Profikolor iz Pančeva kod Topalovića, ali prije svega klub počinje drugačije da razmišlja. Pravi se baza domaćih igrača koja se probija kroz mega Ju ligu od 48 klubova, gdje niču novi projekti za sam vrh, osim Profikolora još i Borovica, BFC Beočin, FMP. Kako je Poli Bojanić došao na klupu a veliki talenat Vlado Šćepanović koji je igrao s njim zajedno u Kolašinu postao velika pomoć za Pajovića već u sezoni 1994/95, osjeća se da se nešto pomjera, rastu igrački i Vukčević, Ivanović, Tomović.. I pod vođstvom Gara Brajovića u sezoni 1995/96 konačno pada evroligaški Partizan s centarskom linijom Tomašević-Koturović-Drobnjak-Stevanović i spoljnom Lukovski-Berić-Brkić-Čubrilo! Bilo je to januara 1996 u Morači (još ne Nikšić, ovo je Morača), rezultatom 104:99, košeada koja je upravo najavila nikšićku rapsodiju, ali i postala tradicija, Partizan će u Morači padati redovno i više puta godišnje sve do aprila 2002, nepogrešivom rutinom. Naravno, taj 3.mart 1996 kad je u grotlu Nikšića bilo 126:115 u finalu kupa smatra se prekretnicom u istoriji kluba, prvi trofej ikada, nova dimenzija, 21 trojka, 37 poena Vukčevića, 34 Šćepanovića, izboren Evrokup, drugi izlazak u Evropu ikada. Popularnost tih igrača je skočila do neba, redom domaći, čekala se samo ta titula jer u plej ofu bi se ispriječio prvo Beočin sa Topićem, Topalovićem i Kuzmanovićem, potom Partizan, a najbolnije Zvezda 1998, jer je imala Budućnost domaći teren, osvojila drugi put kup protiv Partizana koji je igrao fajnal for u Barseloni, a u Evropi dramatični meč u Morači s Peristerijem u osmini Kupa Koraća. Nakon tog poraza od Topića, Rakočevića, Stanojevića, Kuzmanovića i trenera Mihaila Pavićevića, uprava Budućnosti enormno pojačava tim povratkom tri domaća igrača koji haraju u Čovićevom FMP-u, Bulatovića, Radonjića i Boškovića. Sklopljen je tim koji je prvi put dobio epitet drim, jer stigao je i sjajni centar Topalović, jedini igrač van Crne Gore. Takav tim konačno dominira u SRJ, mada je evroligaška Zvezda i dalje jaka s Rakočevićem, Topićem, ali i Lukom Pavićevićem, Pekovićem kojeg je uzela Budućnosti, i u jednom momentu čak i sa Vladom Divcem, ali i Partizan koji napokon pada i u Beogradu novembra 1998. Prva titula stiže bez plej ofa zbog bombardovanja, I to samo korak ispred Zvezde, ogroman rizik bilo je posljednje gostovanje timu Beobanke, preživljena drama. Ali slatka je bila ta prva titula u istoriji, dvorana uvijek puna, Bulatović novi idol navijača, Šćepanović već standardni reprezentativac, dvije velike pobjede nad bogatim Tofašom i čak polufinale Evrokupa sa silnim Obradovićevim Benetonom gdje revanš nije ni odigran zbog NATO intervencije.

Titulom je prvi put ikada osigurana i Evroliga, i to njeno posljednje izdanje pod FIBA-om 1999/2000. To je označilo i najveće transfere u istoriji, prve milionske, stižu Tomašević, Topić, Brkić, Kuzmanović, najveće zvijezde Ju košarke, Budućnost postaje i prejaka za domaću ligu, košarka totalni bum kod nas. Šteta što je ovakav tim morao čekati januar da bi zaigrao u svojoj dvorani, ali igrajući I stalno vani znao je nakon pet poraza ostvariti i pet uzastopnih pobjeda nad Ortezom, Cibonom, Efesom, moćnim Fortitudom i španskom Kahom. Što tek reći za plus 30 protiv silnog Olimpijakosa na 6 minuta prije kraja u Morači kad je debitovao pored ovakvih asova Blagota Sekulić. Pao je u osmini finala i na kraju šampion Panatinaikos, i to je Tomašević izludio Rebraču, ali i Žoca sudeći po bijesu na pres konferenciji, čak je i prvi meč u Atini bio tijesan, ali u majstorici moćni Pao. Tu je bio kraj prve burne evroligaške avanture, a na domaćoj sceni istorijskih 30/30, dobijeno sve, čak i taj treći meč finala u vrelom Pioniru gdje je Partizan vodio 15 razlike, i spremio pakao za svog Tomašević nakon udaranja Varde. Ali trojke Dejana Radonjića su ih potopile, epska utakmica.

I naredna sezona je donijela dobre utakmice u Evroligi, stigli su Rakočević, Obradović, Milojević, lansiran Bakić, pali su PAOK i dva puta Verona, ali je kraj bio u osmini protiv Reala. Okončana je na pola sezone era Mute Nikolića a stigao čuveni Tanjevic, sa njim i budući NBA igrač Džerom Džejms, a osvojena i treća uzastopna titula, ovaj put 3:2 protiv Partizana, ali prvi put zaliveno duplom krunom. Znali smo već krajem te sezone da Tomašević i Topić odlaze, da lider postaje Igor Rakočević, ali da budžet više neće biti baš evropski.

Tanjević je prvo mislio da ostane, on je doveo misterioznog Pecu Arsića, bio blizu jakog centra Žukauskasa, ali je odjednom pošao u Asvel, pa se čak u julu 2001 pričalo da će Dejan Radonjić već tada preuzeti kormilo. Ipak, nastavio je da igra, a stigao Zoran Sretenović čime je i počela trenerska vrteška i turbulentna sezona. Jestratijević jasno nije uspio nadoknaditi Tomaševića, Rakočević je igrao dobro i trasirao put za NBA, povremeno i Smiljanić, Milojević, Kuzmanović, ali ogroman problem bilo je igranje na tri fronta.

Tada se manje obraćala pažnja na to, ali sada je veoma jasno koliko je vizija Budućnosti bila dobra. Prvo, kad je ljeta 2000.godine odmah ušla u Uleb kod Đordija Bertomeua, kad je došlo do prvog cijepanja sa FIBA, koja je prijetila najjačim kaznama i osnovala FIBA Supro ligu čije je finale Panatinaikos-Makabi bila repriza jedinstvenog finala iz 2000. Ali nakon samo godinu ta liga se raspala pa su svi i sa te strane pohrlili pognute glave u ULEB, među kojima Panatinaikos, Makabi, CSKA, Efes i Partizan. Istu stvar je Budućnost napravila i nedavno 2016.godine,iako je FIBA vršila i još jači pritisak preko nacionalnih saveza, a opet je Partizan potrčao kod nje, i opet se nakon samo godinu vratio i sad moli za Evroligu. Čak još važniji je bio taj potez ljeta 2001.godine- osnivanje Jadranske lige koju danas znamo kao ABA. Budućnost je sa Slovencima i Cibonom bila među ideolozima i osnivačima, jedina sa istočne strane bivše Jugoslavije. Tada Zvezda i pogotovo Partizan na čije čelo je došao Danilović a za trenera Vujošević nisu htjeli ni da čuju, a Budućnosti je prijećeno isključenjem iz lige SRJ više puta. Ipak, uprava je imala jasnu viziju, a Danilo Mitrović je definitivno gostujući mi krajem avgusta potvrdio da će Budućnost igrati Jadransku ligu i po cijenu isključenja iz SRJ, jer je to budućnost košarke na ovim prostorima. Rečeno-učinjeno, 29.septembra 2001 ovdje je gostovala Cibona, prvi put nakon 1991,i bio je spektakl, krenula je "ABA". Nije došlo do isključenja iz domaće lige pa je krenuo pakao, četvrtkom Evroliga, subotom Jadranska a nedjeljom Ju liga, tri meča u 4 dana svake sedmice! To je iscrpljivalo ekipu, vječna putovanja, pa nije osigurala prvi regionalni fajnal for iako je igrački morala, u Evroligi se nije ni moglo mnogo, a u domaćoj je Partizan savladan oba puta, pa je izborena pozicija 1 i pored dva poraza od sve boljeg FMP-a. Ipak, i finale kupa I finale plej ofa su prokockani bolno u Morači, zlatni ciklus se okončava, Rakočević nije bio dovoljan, a Duško Vujošević koji je bio samo savjetnik u moćnoj Budućnosti počinjao je vladavinu Partizana koja će trajati čak 13 godina. Svi Galaktikosi otišli su iz Morače, došlo je vrijeme za mlađe, ali uprava je opet bila jasna-opet bi izabrali tri fronta jer Jadranska liga je budućnost i spas košarke. I eto, već naredne godine u nju je ušla Zvezda sa Sagadinom, potom i FMP, Hemofarm, a konačno od 2004/05 i Partizan. Sve jasno.

Uslijedile su godine manjih dometa, čak i van Jadranske lige, mada je u proljeće 2004 roster bio odličan, tandem Pajović-Stenli, Milojević koji je eksplodirao, povratnik Bulatović, mladi Koljević kojem se priključuju Maraš i Dašić, a Pavlović, Čabarkapa i Džejms pravo iz Budućnosti u NBA. Nakon najkriznije 2004/05 dolazi Radonjić na klupu i ostaće 8 godina, on i Gašo počinju od nule, igra se srpsko-crnogorska liga(ne ona u kojoj su Zvezda, Partizan, FMP i Hemofarm), dovode igrači poput Micova, Pavkovića, Otaševića i Gordića od kojih će se praviti asovi, lansiraju domaći talenti. Stalno su pomjerane granice protiv bogatijih koji su igrali svoje igre na Jadranu, taj f4 je izmicao za dlaku godinama, sve dok nije ostvaren dva puta za redom, 2011 i 2012,ogromni uspjesi.

Tako dolazimo i do bitnog datuma, 29.jula 2011.godine, petak koji je bio poznat po velikom koncertu Dejvida Gete na stadionu Mogrena, ali tog dana je Dragan Bokan zvanično došao na čelo kluba. Veliki su bili finansijski problemi prethodnog proljeća, sjećamo se i situacije kad su igrači nakon velikog uspjeha stupili u štrajk jer nije bilo plata, i najavili da neće ni putovati u Ljubljanu na fajnal for na čelu sa Simonovićem. I već tada je Bokan pomogao još uvijek predsjedniku Ivaniševiću da se to riješi, ali klubu je trebala stabilnost i dugoročni plan. Već iz prvih kontakata bilo mi je jasno da su njegove ambicije velike, da želi i još veći nivo, inovacije, rezultate. A oni su odmah stigli, jer već te prve sezone 2011/12 i pored učešća prejakog Makabija opet se otišlo na f4 u Tel Avivu izuzetnom kampanjom, u kojoj je do decembra učestvovao i Vučević, lansiran 17-godišnji Nikola Ivanović, eksplodirao Dubljević, opet pogođeno sa plejom, Kanađininom Andersonom. Bio je sjajan i put kroz dvije grupne faze Evrokupa sve do četvrtfinala sa silnom Perasovićevom Valensijom koja je čudom i savladana u Morači. Sjećam se što su mi nakon meča Rafa Martinez i Peras rekli za Dubljevića, prvi mega transfer bio je neminovan, nije čudo što je već legenda tamo. Četvrtfinale je spektakularno ponovljeno i naredne 2013.godine i to protiv osvajača Lokomotive, ali u decembru 2012.godine postajalo je jasno da Radonjić odlazi i da se jedna era završava. Te noći u Morači je pala pojačana Zvezda s povratnikom Rakočevićem i ostalim asovima koja se borila za 1.mjesto sa najskupljim timom u istoriji ABA Cedevitom i senzacijom Igokeom. Bio je to novi projekat nakon jedne čudne fuzije na čijem čelu je bio Čović i došli su kao favoriti u Moraču. Tu počinje i priča o rivalstvu decenije na izmaku.

Desilo se to da je Budućnost zaustavila potpuno Rakočevića kojeg je Radonjić dobro poznavao(njegova alternativa 2000/01),i Zvezdin protok lopte, lagano je slavila, a Vukojičić se samo hvatao za glavu. Te noći nakon meča Vesko Barović mi je rekao da je nagovijestio Čoviću baš ovakav epilog, a da on nije htio ni da čuje. Nakon te večeri Radonjić je njegova izrazita želja, i u aprilu će i preći.

Ipak, od jeseni 2014 kreće ova priča koja još nema svoj kraj. Naime, Zvezda je i pored svoje rekonstrukcije i velikih planova, kao i dominacije u regularnom dijelu sezone, pa i osvajanju kupa Srbije na ubjedljiv način 2013(u Kragujevcu igrano dva dana protiv Partizana) i 2014, uvijek ostajala kratkih rukava kad se dijeli glavni kolač, titula ABA i titula Srbije. Partizan bi rastao i pojačavao se tokom sezone i na kraju bi uvijek preokrenuo stvari, u junu bi slavio glatko 3:1 u srpskom finalu, u Laktasima 2013 takođe protiv Zvezde osvojio svoju posljednju regionalnu krunu, ali tada su bar zajedno otišli u Evroligu. Kataklizma je bila aprila 2014 na poslednjem f4 formatu u beogradskoj Areni, gdje je Zvezda bila totalni favorit, nakon sezone dominacije, pogotovo protiv četvrte Cibone koja se u januaru umalo ugasila, ostala bez puno igrača, i koju je oba puta razbila. Sve se spremalo da se obori taj Partizan koji nije plaćao igrače poput Zvezdinih Dženkinsa, Nelsona i Šilba, ali je imao generaciju budućih zvijezda Bogdanovića, Lučić, Bertansa, Lovernja, Milutinova, Milosavljevića, Muslija, Vestermana, s kojima je Vujošević uzeo 13.domaću titulu u nizu. Ali umjesto već viđenog finala totalni šok, Zvezda gubi od otpisane Cibone u najvećoj senzaciji ikada, sjutradan i Partizan od Repešine Cedevite, Čolić pjeva Travanj u Beogradu, Hrvati viziraju Evroligu! Puno godina kasnije, uoči majstorice s Cedevitom 2018, Dragan mi je rekao da ga je Čović zvao te iste noći i rekao mu "mi smo od večeras mrtav klub, a ja sam mrtav čovjek". Odnosi su tada bili dobri, reklama Voli je bila na evroligaškim mečevima Zvezde, Dragan često gost, ovo je rečeno dramatično iskreno, projekat bi se urušio, teško bi i Dejan ostao na klupi. A onda je kliknulo, Cibona je odustala odmah od Evrolige i po plasmanu je uskočila Zvezda, i što je za istoriju bitno Partizan ne, nakon 13 godina.

Tako dolazimo do ove situacije, posljednjih pet burnih sezona. Zvezda je iskoristila situaciju i skockala pravi tim za Evroligu, pa će te jeseni slomiti u gostima i Baskoniju i Valensiju, prvi put ikada ući u top 16, a u ABA ligi dobijati sve redom. Za razliku od Partizana koji je bio na aparatima, i pri dnu ABA lige, eliminisan serijom poraza u Evrokupu. Ipak, od decembra su bili jači za Pavlovića i Milosavljevića, kasnije i Okanjona, pa su oni duhovi proljećnog vaskrsenja počeli da kruže, Zvezda neuporedivo jača, igrala se s njima u novembru, ali još uvijek nije srušila tabu velikih titula, spremala se bura. U svemu tome Budućnost je ulazila u tu 2014/15 sa željom da se vrati u velike igre i da prije svega vrati publiku jer je zaista nije bilo puno. Tog septembra Dragan i Gašo su imali prije svega tu želju, da medijski oživimo ABA takmičenje, a kroz razne emisije i prenose ponovo uključimo publiku koja je nekad važila uz onu beogradsku za najvatreniju na Balkanu. Kako smo tada imali svih 26 kola ABA i svih 16 Evrokupa direktno to je bilo puno lakše i izvesti nego sada. Krenulo je da ne može bolje, pun pogodak sa Kukom na jedinici umjesto indisponiranog Ćapina i čak još veći sa Rejnoldsom na dvojci, sezona karijere Suada Šehovića(u idealnoj petorci ABA), povratak u život Dašića, eksplozija Subotića, univerzalnost Vitkovca, sve bolje igre Planinića, kasniji dolazak odličnog Savovića i Budućnost je plivala neuobičajeno visoko, svo vrijeme druga, iza nepobjedive Zvezde. Prošla je dalje I u Evrokupu, u top 16 fazi savladala i novog šampiona Italije Sasari, pa je jasno kakvo je iščekivanje vladalo za derbi sa Zvezdom u ponedjeljak 26.januara 2015.

Prethodne sezone Jovović je uspio savladati svog prijatelja Radonjića, generalno Zvezda nije imala pobjedu u Morači još od aprila 2004, dugi niz poraza, ali tada je došla sa skorom 18/18 i ubitačnom petorkom Markus Vilijams-Dženkins-Kalinić-Mitrović-Marjanović, i opcijama poput Jovića, Blažića, Cirbesa, Dangubića, tim gvozdene odbrane koji je Dejo već našpanovao kao što je želio. Znalo se da će biti bomba meč i predigra za plej of te ledene noći, a viđeno je bezbroj obrta. Budućnost na krilima Rejnoldsa i Planinića stiže na plus 15 u trećoj dionici, ali Vilijams pogađa 5 trojki u nizu i Zvezda ide na plus 7. Onda u finišu baš on promauje sve, novi obrt, 76:74 za Budućnost i vrlo diskutabilna lična u napadu Planinića. Na pet sekundi do kraja bacanja Vilijamsa, prvo daje za 76:75, u direktnom prenosu po nekom osjećaju kažem "pažnja na skok" i zaista promašuje drugo a Kalinić kontra rukom donosi 19.uzastopnu pobjedu i ruši tabu Morače. Eto to je noć kada se rađa mega rivalstvo koje traje.
Te sezone nje došlo do velikog finala na tri pobjede. Zvezda je pustila čak arhi rivala Partizan da je pobjedi 1.marta da bi skinula Budućnost sa 2.mjesta i izbjegla Partizan u polufinalu jer je jačao, ali je Budućnost ipak uspjela da ih sudari, izgubivši od Cedevite u pretposljednjem kolu, a dobivši urnebesno Partizan u posljednjem u Morači, tek taj meč je priča za sebe, emocije kao za titulu, ona trojka Rejnoldsa i noć kad je za Duleta bio početak kraja.

Jer da je Partizan bio drugi ušao bi vjerovatno u Evroligu i on bi ostao, nastavili bi da preživljavaju, ovako su otišli na Zvezdu, brejkovali je za 1:1, a onda u trećem i četvrtom meču Dejo je kao gost napokon otjerao duhove, 3:1 i kraj za Partizan, zbogom Evroliga, a kasnije u junu i 3:0 za Zvezdu u srpskom finalu, nakon 13 titula konačno kompletna smjena. Revolucionarna sezona, početak Dejove ere i odlazak Duleta. Sve bi bilo krunisano velikim finalem Budućnosti i Zvezde gdje bi i jedni i drugi već imali Evroligu, ali nakon sjajnih 2:0 protiv Cedevite Morača je doživjela srceparajućih 2:3, i san je nekud odletio. Finale Zvezda-Cedevita 3:1.

Ali kakva je atmosfera bila tog aprila u Podgorici, glavna misija je ipak uspjela, parket je opet plamtio i bilo je jasno da se ova uprava neće predati dok titulu i raj elite ne dovede kod nas. Preplitanje sa Zvezdom postalo je od tada neizbježno. U sezoni 2015/16 oni su ušli čak u top 8 Evrope i žestoko namučili moćni CSKA u četvrtfinalu u Moskvi, iako su prodali komplet prvu petorku iz istorijske 2014/15. Iako je takva Zvezda gazila(dok se Partizan borio za opstanak, van svega), Budućnost je sa manje ulaganja opet pogodila s veteranom Kukom, pa Aleksom Marićem, i pogotovo nezadrživim Tadijom Dragićevićem, a kasnije i brzim Džulijusom Dženkinsom koga je Luka Pavićević dobro znao iz Albe. Desilo se da takva evropska Zvezda koja ruši Real izgubi lagano u grotlu Morače 67:54 deset dana pred Novu godinu, i već tada smo shvatali da se dešava nešto unikatno-Budućnost prva na nivou bivše SFRJ! I to se vrlo ubjedljivo i desilo, puno kola prije kraja, to je i dalje jedino prvo mjesto u ligaškom dijelu ikada. Ni ta traumatična smjena Igor-Luka nije poremetila ekipu, naprotiv. Nakon ovog meča 21.decembra mogli smo vidjeti prvi put i nervozu Čovića u VIP salonu nakon meča, posumnjao je da Budućnost može da mu uzme Evroligu, ali do tog finala koje bi se lomilo u Morači nije došlo. Budućnost je sve dobro prosula u polufinalu protiv te leteće Mege koja je još ostala bez Jaramaza, Kabe i Aranitovića! Nećemo zaboraviti ta dva dramatična meča, oba šokantno izgubljena, mrmljanje Dragićevića, Lukin tajm aut prije bacanja Luvavua zbog kojeg nije moglo da se izvede sa njihovog polja. Tužan kraj 2016, u kojoj su s manjim budžetom pomjerene granice.

A kako je sport čudan pokazuje sezona 2016/17. Budućnost se pojačala fantastično, činjelo se idealno, vratila je neprežaljene Rejnoldsa i Savovića, dovela snajperistu Vranješa, velikog pleja Zvezdinih uspjeha Markusa Vilijamsa, pa još jednog velikog povratnika Gordića, onda i Šona Džejmsa koji je s Makabijem osvojio Evropu, kasnije je stigao i Klasen, na klupi bio Vlado Šćepanović. I još je krenulo sa 8/8 u ABA.. Potom Vladov burni odlazak, dolazak Zurosa, serija poraza, u Evrokupu 0/8, u ABA jedva četvrto mjesto, i onda ispadanje 2:1 od Zvezde. U decembru Zvezda je ovdje ubjedljivo slavila, imala je i onih 7 vezanih pobjeda nad velikanima Evrolige, u tom momentu bila totalni hit Evrope i šesta, bar je jednom u martu osjetila koliko je Morača ipak teška, ali bila je to nova njena sezona u punom smislu, treća za redom.

Otišao je tog ljeta 2017 Dejan Radonjić, i još jednom je sport okrenuo točak. S Alimpijevićem Zvezda je selektirala jedan tim koji je evidentno bio nesposoban da igra onu čeličnu odbranu na limitu tolerancije kao do tada, a simboli te igre Lazić i Dangubić su se odmah neudobno osjećali, Feldin i Enis trošili brdo lopti, novi nered. Budućnost puno skromnije nego prethodne sezone, od Džikića tražen samo opstanak u ligi, vraćeni domaći Ivanović i Nikolić, stranci solidni ali ne skupi Gibson i Lendri. Ko bi rekao da je to početak istorijske šampionske sezone. Ali nakon rušenja Zvezde u oktobru u Železniku u klubu su nešto osjetili, nije to više ona Zvezda iako je pobjedila i u Madridu u novembru. Džikić je posložio kockice, Gordić i Ivanović lideri, Nemanja preporođen u odnosu na prvu sezonu povratka, MVP nivo. I u Evropi su padali jači timovi, glatko se prošle obije grupne faze sve do četvrtfinala sa Darusafakom, ali teško je zaboraviti samo 1300 gledalaca protiv strahovite Lokomotive, a Budućnost vodila 15 razlike, ginula. Zato je 8.januara bilo sve krcato na Božićnom obračunu sa Zvezdom, bile bi i tri dvorane pune. Meč odluke za 1.mjesto mislilo se, Budućnost pogađa 16 trojki i u ludom meču pobjeđuje ponovo, a Čović u VIP salonu proziva sudije, ne krije nervozu, i odlazi na aerodrom. Bio je to njegov posljednji nastup u salonu, kad opet dođe aprila te godine komunikacija će već biti prekinuta preko medija. Ali bilo nam je svima tada jasno, on smatra Evroligu nečim što mu pripada, a Budućnost bivšim prijateljem koji se usudio da mu to otme. Tim riječima, zastrašujuće.

Ipak, sezona je htjela da Budućnost izgubi na svim težim gostovanjima u Baru, Zagrebu i Partizanu, pa je već viđeno prvo mjesto prepustila Zvezdi i morala težim putem. Ostalo je istorija, najsvjetlija naše košarke. Cedevita pada nakon tri preteska meča 1.aprila u Morači koja gori kao Bombonjera, srušeno je prokletstvo polufinala. U Beograd se ide s neskrivenim ambicijama, nakon rata oko datuma, promocije, da se cilja titula jasno je, Dragan mi kaže "sve igre koje je igrao protiv Cedevite sad mu neće proći". Prvi meč u Beogradu i perfektni brejk, konačno i zvučno pojačanje Dolmen u funkciji. Drugi meč ispušten u finišu koševima Omića i fizički napad na Gordića dok Alimpijević daje izjavu i zove Filipa Čovića, tada igrača FMP-a. Samo dva dana odmora i sve se riješava u Morači. Teška treća utakmica preokrenuta i iščupana u finišu, dugo je tlo podrhtavalo. Lesor je imao vremena da prikuca na kraju, ali nije to shvatio, ogromnih 2:1. Nakon mini proslave sa mirisom ruža i titule svanula je subota sa 30 stepeni u sred aprila. Dug dug dan, jer 9 uveče nikad stići. Čović ujutro kaže da neće igrati a ekipa mu trenira punom parom sat ipo u podne. Prijetnje, ucjene, poplava intervjua, igrice.. Naravno igra se, i to je Zvezda imala 41:49,a onda samo tri minuta prije kraja opet 7 poena prednosti, izgledalo je zaista da sve odjednom izmiče. Ali tlo se bukvalno pomjera, publika i srce Nikole Ivanovića nose Budućnost do istorije. Apropo svega što je kasnije rečeno, bio sam stalno na parketu i na presu kao i u tunelu- niko od igrača Zvezde niti Alimpijević nisu imali nikakvih zamjerki na suđenje niti regularnost, tako je bilo i na ceremoniji. Dva dana kasnije iz Zvezde je stigla i čestitka, nije je naravno potpisao Čović koji je sve do jula i žrijeba ponavljao da će ipak Zvezda igrati Evroligu, da to nije za Budućnost i da nema uslove. A u Podgorici basket euforija, igrači junaci ispunili snove generacija, 10.maja 25000 ljudi proslavilo sa igračima na velikom trgu uz koncert Merlina.

Istorija ispisana, ali obrti se nastavljaju. Budućnost jasno i najavljeno pravi najjači odnosno najskuplji tim u istoriji sa dugim rosterom za 30 kola Evrolige i namjerom da odbrani titulu ABA, ali mnoge igrače ne pogađa. Povremeno su Džekson i Erl Klark igrali dobro, pogotovo Kol i Bitadze koji su došli na ovaj dan, imao je role i Koti i Bel, kao i domaći, dotaknute su zvijezde na nebu kad je oboren budući šampion CSKA 93:92 u noći za sva vremena, i aktuelni šampion Real čak 73:60, i Barsa i Baskonija s evropskim rekordom od 21 trojke, ali svo vrijeme su se dešavale i Krke i Cibone, prosto nije štimalo. Još od super kupa u Laktasima od Zvezde se gubilo ubjedljivo, preubjedljivo. Oni su napravili sastav između Evrokupa i Evrolige s ogromnom željom d se vrate na tron, a znajući da će Budućnost da se pojačava, da ima te resurse. Tako nisu puno pričali ni nakon 16 razlike u Morači u oktobru, pa ni nakon preokreta u Pioniru 30.decembra,noć pred Novu, kao što će se igrati i ove godine. U tom meču silno pojačana Budućnost je povela 55:63 i utišala Pionir a onda neobjašnjivo stala umjesto da dotuče. Još jedan signal da nije prava sezona. Baš na mišiće se izguralo na strani polufinale sa Cedevitom i ponovilo se veliko finale sa Zvezdom, novi vreli april. Na žalost, o košarci možemo pričati vezano za mečeve 3 i 4 u Morači jer su bili izuzetni, Zvezda je u oba imala 12 poena prednosti, Budućnost fanatično stizala i dobijala na krilima Norisa Kola na NBA nivou, protiv odlične i opasne Zvezde, iako bez Reglenda i Perperoglua, perjanica. Neću sad trošiti previše riječi za ono što sam vidio u Beogradu, jer u prva dva meča to je bio bal šovinizma i otvaranje novog nacionalističkog fronta od jedne strane, a u petom odlučujućem cijeli svijet je vidio direktna krivična djela. Teško je onda i vrednovati tih 100 razlike zbirno u tri beogradska meča, mada ako želimo da stavimo u kontekst cijele sezone Zvezda je zaista bila bolja. S tim da titulu ne odlučuje sezona nego jedan meč, a oni koji su morali nisu ga učinili regularnim i otišlo se u sportski i nesportski rat. Zvezda se tako vratila u Evroligu, dovela i vrlo zvučna pojačanja, ali sad ona plaća ceh toj megalomaniji i greškama, igraju loše, a svi junaci iz prošle sezone su neprepoznatljivi- Beron, Faje, Odžo, Čović, Perperoglu do povrede. Treneri se smjenjuju, u Evroligi samo 5-10, ali još gore u ABA ligi, jedva 6-5 uz sklanjanje FMP-a, i da baš sad nisu očerupali Primorsku u Kopru i Podgorici bi im visilo jedno senzacionalno ispadanje iz plej ofa! A svakako će ih sve bolji Mornar staviti na muke za to 4.mjesto,najavili su im posebno taj meč u Baru nakon koša Odža. Tu je sada još i Šakota koji je tražio taj koš, i koji je još 24.maja 2006 podržao šovinizam i transparente "Bog vas kleo prokleti izrodi" na meču Zvezda-Budućnost samo tri dana nakon našeg referenduma. Prozvao ga je tada javno Danilo Mitrović jer kao savezni selektor mogao je i bez toga.

Eto, novo poglavlje se ispisuje u Morači 31.decembra, to sad već postaje klasik pred doček kao Barsa-Real koji igraju opet 29-og. Ovog sada ponedjeljka akademija i monografija sa toliko legendi i istorije u pozorištu, a vjerujemo nakon prolaska zadarske zamke, a idućeg taj duel sa Zvezdom koji sve da se igra 31-og u 22h bi donio košnicu u Morači. Vjerujemo prava kruna godine jubileja, sportska bitka i trijumf koji može biti velika podloga za nezaboravnu 2020, i povratak titule i Evrolige u naš hram. Možda se na tom putu rodi i novo mega rivalstvo sa Partizanom, ali za sada je još uvijek sa Zvezdom utakmica svih utakmica, i taj ponedjeljak se čeka euforično.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo