Žabljak
Pretežno oblačno
4.3 °C
Pljevlja
9
1.7 °C
Herceg Novi
Oblačno
15.6 °C
Nikšić
Oblačno
4.0 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
14.5 °C
Bar
Oblačno
17.4 °C
Podgorica
Oblačno
10.7 °C
Ulcinj
Oblačno
12.9 °C
Kolašin
Oblačno
1.8 °C

Izoštreno

I DALJE NESDOSTIŽNI 07. 10. 2019. 15:20   >>  15:18 1

I DALJE NESDOSTIŽNI

N. Šofranac: Zaleđeni rekordi

Završeno je sjajno svjetsko prvenstvo u Kataru, posljednji dani bili su za pamćenje.

U četvrtak smo vidjeli epohalnu trku Salve Ejd Naser na 400 metara nakon koje podrhtava drevni rekord Marite Koh, u petak i taj jedini magični svjetski rekord Dilajle Muhamed na 400 prepone, sa mladom Mek Laflin koja će srušiti barijeru 52, u subotu niz od 4 rekorda mundijala sa još epskim dramama poput tri kuglaša u jednom centimetru, i sinoć završne drame poput finiša Čepkemej-Kejelča na 10.000 metara. Velika ostvarenja, jer 22.91 u kugli odavno nije viđeno, čak četvorica iznad rekorda Gintera iz Rima 1987, i eto 21 centimetar ispod svjetskog rekorda Rendija Barnsa. Istovremeno Venecuelanka Rohas je išla 15.37 u troskoku, samo 13 centimetara od Inese Kravec iz 1995, četvrti troskok svih vremena. Ali i novi limiti Obiri na 5.000 i fenomenalne heroine prvenstva Šifan Hasan na 1.500 pokazuju da sa pejsmejkerima i svjetski rekordi mogu pasti, pogotovo od Holanđanke na više pruga.

I sinoćnja solo trka Čeriota na 1.500 sa 3:29 sam samcat, pokazuje koliko može, pa Uganđanin Čepkemej koji na 10 kilometara postavlja 26:48, nakon 9 kilometara spore trke, sa ludim ubrzanjem stiže na samo dvije sekunde od CR Bekelea, neistraženi potencijali. A u šou završnici jedva je pobjedio Kejelču kojeg su navijači Etiopije nosili fudbalskom pjesmom, totalni spektakl, kao dueli Gebresijelasija sa Komenom, Tergatom, antologija. Uzeli su Etiopljani 5000 sa Edrisom i Baregom, te maraton sa Desisom. Uz sve ove rezultate vidjeli smo i grčevitu odbranu kenijskog carstva na 3000 stipl jer je Kipruto istrgnuo pobjedu na liniji Etiopljaninu Girmi, vidjeli smo i skok od 7.30 Njemice Miambo sinoć, zaboravljene vrijednosti.

Zaista ogroman niz velikih dostignuća i super prvenstvo pred Olimpijadu, ali moramo se zapitati što se događa sa brojnim "zaleđenim" rekordima.

Sjećam se kako se tokom 80-ih godina stalno spominjao taj Meksiko Siti 1968, i ti neki rekordi postavljeni na velikoj visini koji vječnost traju. Tada mi je zaista djelovalo da je to praistorija, a najviše se odnosi na rekord Boba Bimona u dalju 8.90, i Li Evansa na 400 metara 43.86. Koliko ljudi je to pokušavalo da sruši, svijet je to želio i onda smo vidjeli uživo! Hari Bač Rejnolds je u Cirihu 1988 uradio ono što je bilo u vazduhu, sa čak 43.29 je počistio rekord Evansa na opšte oduševljenje a sjećam se kako ga je povukao Egbunike. 1991.godine Pauel je sa 8.95 srušio i taj podvig Bimona, o čemu smo prošli put pričali.

Ali sada imamo brojne rekorde koji traju i puno duže od ovih koji su trajali 20 godina! Rečeno tako zvuči nevjerovatno, ali zaista ih ima dosta. Kod muškaraca Sotomajor u visu drži već 30 godina, 2.45 iz 1989, Kevin Jang na 400 prepone iz 1992, ali taj sada podrhtava, dok su na srednjim i dugim prugama mega asovi poput Morselija, El Geruža, Kipketera, Kip Tanuija, Gebresijelasija, potom Bekelea i Šahena postavili izuzetne rekorde, od kojih je jedino Rudiša srušio onaj na 800 i to 2012. godine,ali nije rečeno da se ne mogu napasti sa pejsmejkerima.

Brinu rekordi kod žena. Pažnja na kratke distance - na 100 i 200 drži Flo Džo, oba iz 1988, i nema ni naznaka da će biti ikad ugroženi, prošla 31 godina. Na 400 Marita Koh 47.60 iz 1985, a još stariji drži Kratohvilova na 800. Ima još, u visu Kostadinova 2.09 iz 1987 iako je Blanka došla na centimetar i sad prijeti Lasitskene. U dalju Čistjakova 7.52 u Lenjingradu 1988, i tu imamo već 31 godinu, iako je ona tada bila br3, u sjenci Hajke Dreksler i Džeki Džojner Kersi, mislilo se da neće ni tri mjeseca trajati. Imamo i štafetu SSSR takođe iz 1988. na 4 puta 400, i to je već 7 rekorda starih preko 30 godina u ženskoj atletici! A da su tada postojale i neke discipline koje su dugo bile samo muške sigurno bi imali još više drevnih.

U svim ostalim sportovima se granice modernom tehnologijom i medicinom nemilosrdno ruše, to i jeste zakon vremena, a ovdje imamo osjećaj da se današnji takmičari bore protiv duhova prošlosti, protiv nedostižnih ostvarenja za normalan ljudski organizam. Razlog jasan, prvo "krvni doping", a potom čuveni hormon rasta od kojeg su rasle i vilice, pa onda EPO učinili su tu eru zlatnom, misterioznom ali i prljavom.

I kako sada naći pravdu za današnje asove i njihova beskrajna odricanja, kako nekog poništiti nakon 35 godina, kako na kraju znati koje su prave granice ljudskih mogućnosti? Veoma teška pitanja, ali nijedan sport ne želi da ide unazad, pa se neki izlaz mora pronaći. Dok talenat i nauka na stazi konačno ne pobjede i doping.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo